Bibliotekar preporučuje – Poezija Vita Nikolića

U aprilu 1941. sa porodicom je izbjegao u Nikšić. Veoma rano ostaje bez majke koja umire od tuberkuloze, 1943. godine Italijani ubijaju njegovog oca, a za vrijeme rata ostaje i bez starijeg brata koji je poginuo od bombe.

Nakon rata, Vitomir Nikolić živio je u sirotištu sve do 18. godine. Većinu svog života proveo je u Nikšiću, živio je u siromaštvu i volio je kafanski život. Ciijelog života bolovao je od plućnih bolesti izazvanih teškim životnim okolnostima, i zbog toga je bio čest posjetilac bolnica i sanatorijuma. Stalno je bio u sukobu s vlašću, zbog čega je neko vrijeme odležao u zatvoru.

Prve knjige poezije koje Vito Nikolić objavljuje su: “Drumovanja” i “Sunce, hladno mi je”. Ove zbirke poezije izdaje sam, bez izdavača, te sam snosi troškove njihovog izdavanja.

Od 1969. Vitomir Nikolić je živio u Podgorici. Radio je kao novinar u listu “Pobjeda”. Za taj list piše kratke priče pod naslovom “Crnom Gorom, putem i bespućem”.

Ponekad je priređivao književne večeri u kafanama, pred brojnom publikom koju je znao da razgali i uzbudi svojim stihovima. Pisao je i pjesme za djecu, od kojih su se neke našle u čitankama za osnovce. Zadnjih godina, pred smrt, zgrožen surovošću nove ratne i poratne jave, nije učestvovao na književnim manifestacijama, i rijetko je iz kuće izlazio.

Vitomir Vito Nikolić preminuo je tiho, u snu, u svom stanu u Podgorici 10. septembra 1994. godine.

Pored gore navedenih objavijene su mu još i knjige:

Stihovi - 1981.

Stare i nove pjesme - 1991. (objavio Rajko Babović);

Posljednja pjesma - 1994.

Nedjelja u gradu N - 1997.

Dobri duh Nikšića - 2002.

Rekvijum za skitača -  2009.                     

Umjesto molitve za daleku

Ponekad, davna, sjetim te se,

a nešto toplo zasja u duši

kao od dobre stare pjesme

što se slučajno zapjevuši.

Gdje li si noćas, ti daleka,

da li si negdje svila dom,

ili još uvijek, ko nekad,

lutaš ponoćnim Beogradom?

Da li još tražiš onog čudnog,

onog iz tvojih snova vrelih,

koga si tražila uzaludno

i one noći kad smo se sreli.

Traži, samo traži, tragaj,

on ipak jednom mora doći

iz tvojih lijepih snova, draga,

u tvoje nimalo lijepe noći.

Kao što dođu ove pjesme

iz divnih šuma nepoznatih

pravo u naše ružne nesne,

u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,

a nešto toplo zasja u duši

kao od dobre stare pjesme

što se slučajno zapjevuši.                      

I Opet Jesen

I opet jesen

opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću,

i opet stare, crne slutnje,

i opet sam si, Nikoliću.

I opet neka pisma duga,

očajna pisma bez adrese,

a nigdje drage, nigdje druga,

samo ta jesen, opet jesen.

A šta ako prosviram taj metak

kroz ovo čelo neveselo,

pa onda počne sve iz početka,

život, stradanja, pa opet čelo..

A šta ako nema zaborava,

ako je to vječna igra kruga,

a šta ako tamo ispod trava

boli ova ista ljudska tuga.

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke, koja se nalazi u zgradi Dvorca Kralja Nikole, postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.

Ivan Lješković