Bibliotekar preporučuje – “Portret umjetnika u mladosti”

Ali njegov otac nije dugo ostao imućan, pio je, pozajmljivao novac i porodica je sve više tonula u siromaštvo. Njegova majka utjehu je nalazila u religiji, i Džojs je odgajan u katoličkom duhu, što se odrazilo i na njegovo formalno obrazovanje.

Upisan je 1888. godine kao najmlađi učesnik u jezuitisku školu Klongous Vud, ali je nakon dvije godine morao napustiti zbog krajnjeg siromaštva koje je zadesilo porodicu. Ipak, zahvaljujući ostacima porodičnog ugleda nastavio je školovanje u jednoj od najboljih srednjih škola u Irskoj, što mu je kasnije omogućilo da studira na Dablinskom univerzitetu. Studirao je jezike – engleski, francuski, italijanski.

Okušao se i kao operski pjevač, ali bezuspješno.

Otišao je je 1902. godine u Pariz, pozajmio novac da studira medicinu, čemu se tamo najmanje i posvetio. Dočekala ga je vijest o bolesti majke, zbog čega se vraća u Dablin. Na samrti odbio je da se pričesti i da se zajedno s njom pomoli Bogu, što je bio krunski dokaz njegovog otklona od religije. Ubrzo je upoznao svoju saputnicu Noru Barnakl, 16. juna  1904. godine – čuveni datum koji će postati i vrijeme radnje “Uliksa”. Džojs je 1904. godine napustio Dablin i Irsku, da bi ostatak života proveo – zajedno sa svojom suprugom Norom Barnakl – u Italiji, Francuskoj i Švajcarskoj.

Džojsova djela: pjesnička zbirka “Kamerna muzika; zbirka pripovjedaka “Dablinci”; drama “Izgnanici”; romani “Portret umjetnika u mladosti”, “Uliks” i “Fineganovo bdijenje”.

Bela Hamvaš je pisao da bibliotekar “umjesto da u svoj izbor uvrsti pedeset pisaca dvadesetog vijeka tako da njegova suština izostane, može da izabere Džojsa i tako sačuva suštinu vijeka”.

“Portret umjetnika u mladosti”, “čudni i čudesni bildungsroman”, prati intelektualni i emocionalni razvoj mladića po imenu Stiven Dedalus i završava se njegovom odlukom da napusti Dablin i ode u Pariz da bi svoj život posvetio umjetnosti. Džojs je gotovo deset godina radio na romanu, uporedo sa zbirkom kratkih priča “Dablinci”. “Portret” je u stvari tek treća i konačna verzija dva ranije napisana i uništena autobiografska djela. U ovom romanu Džojs je prvi put upotrijebio tehniku “struja svijesti”, kombinovanu sa tradicionalnim narativnim postupcima. Pisan je u trećem licu, ali kroz utiske u svijesti mladog junaka.

Prikaz detinjstva i mladosti Stivena Dedalusa u Dablinu, njegove potrage za identitetom kroz umjetnost i postepenu emancipaciju od zahtjeva porodice, religije i same Irske, takođe je autoportret mladog Džejmsa Džojsa. Uvid u Džojsov život i djetinjstvo, i jedinstveno djelo moderne književnosti − “Portret umjetnika u mladosti” je roman religioznog bunta i suštinske potrage za glasom i značenjem sa kojima svaki umjetnik u nastajanju mora da se suoči.

“Portret” je dakle bildungsroman, priča o punoljetstvu, možda najbolji primjer tog žanra u engleskoj književnosti. Bavi se identitetom ili, tačnije, načinom na koji identitet nastaje, događajima koji nas oblikuju i čine onim što jesmo. Stiven Dedalus se pojavljuje kao irski katolik, sin malograđanske porodice, da bi se okrenuo protiv svih ovih kategorija u drugoj polovini romana, odbacujući irski nacionalizam, odbacujući svoju katoličku religiju, odbacujući srednju klasu, insistirajući na tome da bude ničiji sin.

Odlomak

“Stiven je gledao kako se tri čaše dižu sa tezge dok su otac i njegova dva stara drugara ispijali u spomen svoje prošlosti. Ponor sudbine ili temperamenta dijelio ga je od njih. Njegov duh izgledao je stariji od njihovog: slušajući njihove raspre i radosti i žalosti, blistao je hladno, obasjavajući kao mjesec zemlju mlađu od sebe. Nikakav život, nikakva mladost nijesu plamtjeli u njemu kao što su plamsali u njima. On nije znao ni za radost u drugarstvu, ni za snagu dubokog muškog zdravlja, ni za sinovlju odanost. Ništa u njemu nije plamsalo do hladna i svirepa požuda bez ljubavi. Djetinjstvo mu je bilo mrtvo ili izgubljeno, a s njim i njegova duša sposobna za jednostavne radosti, i on je ledio sred života kao jalova mjesečeva školjka.

Jesi li blijed od umora
Zato što si se vinuo na nebesa i gledaš zemlju,
i lutaš samotan…?

Ponovo prošapta te stihove iz Šelijevog odlomka. Misleći na to smjenjivanje tužne ljudske besciljnosti sa ogromnim neljudskim ciklusima zbivanja, on zadrhta i zaboravi na svoj ljudski i besciljni bol.”

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo. 

Ivan Lješković