Informacije o vremenu su trenutno nedostupne.

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Bibliotekat preporučuje – „Šumski putevi“

Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 11.09.2022. u 08:29
Martin Hajdeger (1889−1976) rođen je u siromašnoj katoličkoj porodici u provincijskom i protestantskom okruženju.

Gimnaziju je učio u Konstancu a od 1909. studirao je teologiju, prirodne nauke i filozofiju u Frajburgu gdje je doktorirao 1913. radom o učenju o sudu u psihologizmu, da bi 1916. postao asistent kod Edmunda Huserla koji je tada naslijedio katedru u Frajburgu. Od 1923. Hajdeger predaje u Marburgu da bi 1928. došao u Frajburg na mjesto Huserla i predavao do 1945. kada je udaljen iz nastave na predlog njegovog bivšeg prijatelja Karla Jaspersa i penzionisan.

Kratko vrijeme (1933-1934) bio je rektor univerziteta u Frajburgu, naredne godine dao je ostavku na tu funkciju a potom odbio i poziv da pređe u Berlin.

Svaki Hajdegerov spis jeste filozofski događaj svoje vrste; među njima najslavnije djelo, koje je izvršilo najveći uticaj u XX stoljeću i koje je Hajdegeru donijelo svjetsku slavu, jeste prvi dio preambiciozno zamišljenog djela „Bivstvovanje i vrijeme“ (Seinn und Zeit, 1927). Među najpopularnije spise spadaju: „Fenomenologija i teologija“, „Šta je metafizika“, „Kant i problem metafizike“, „Izvor umjetničkog djela“, „Helderlin i suština poezije“, „Vrijeme slike svijeta“, „Platonovo učenje o istini“, „O biti istine“, „Čemu pjesnici“, „Pismo o humanizmu“, „Šumske staze“, „Šta je mišljenje“, „Pitanje o tehnici“, „Predavanja i članci“, „Šta je filozofija“, „Stav razloga“, „Onto-teo-loška struktura metafizike“,  „Na putu ka jeziku“, „Putokazi“; treba reći da veći dio Hajdegerove zaostavštine čine tekstovi predavanja i seminara.

Predmet interesa Martina Hajdegera je čitava filozofska tradicija: od prvih grčkih mislilaca, Anaksimandra, Heraklita i Parmenida, preko Platona i Aristotela, zatim Dekarta, Kanta, Šelinga i Hegela, pa do novih i njemu savremenih filozofa: Kjerkegora, Ničea, Diltaja i Huserla.

Najautentičniji i nesumnjivo najdublji uticaji kojima je stvarno podlegao, bili su, pored starih Grka, uticaji Helderlina i Ničea.

„Holz (šuma) stari je naziv za Wald (šuma). U šumi su putevi, koji se, mahom zarasli, naglo prekidaju tamo gdje još nije kročila ljudska noga.
Oni se zovu šumski putevi.
Svaki od tih puteva ima svoj poseban pravac, ali u istoj šumi. Često se ima utisak da su slični jedan drugom. Ali to je samo takav utisak.
Drvari i šumari poznaju te puteve. Oni znaju šta znači biti na šumskom putu.“

Odlomak

„Riječi „Bog je mrtav“ znače: natčulni svijet je bez djelotvorne snage. On ne daruje život. Došao je kraj metafizici, to jest, za Ničea, zapadnog filozofiji shvaćenoj kao platonizam. Soptvenu filozofiju Niče shvata kao kretanje protiv metafizike – a za njega to znači protiv platonizma.“

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.

Ivan Lješković

    ,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

    Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

    Ostavi komentar

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

    Povezani članci