Kasalica o nagrađenom ostvarenju: Bizarna priča o zločinu na obroncima Durmitora

U konkurenciji je bilo još devet kratkih filmova iz Jugoistočne Evrope. Glavnu nagradu u ovoj konkurenciji osvojio je kratki film Antonete Alamat Kusijanović “Into the Blue U plavetnilo”.

U razgovoru za Vikend novine mladi reditelj koji je na festivalu prije dvije godine nagrađen Srcem Sarajeva u istoj selekciji, govori o najnovijem ostvarenju, procesu nastanka filma, prestižnoj sarajevskoj smotri, ali se osvrće i na stanje u domaćoj kinematografiji.

ISPITIVANJE SKRIVENIH ŽELJA

„Film ‘Soa’ bavi se istraživanjem motiva zlo čina u konzervativnoj, izolovanoj, inhibiranoj, mačističkoj sredini. Namjerno izbjegavam da pričam o narativu filma jer ne želim da se priča doživi kao crnohumorna urbana legenda. Zanimljivo mi je da kroz jednu, na prvi pogled, bizarnu priču, otvaram mogućnosti da ispitujem identitet glavnog lika, njegove skrivene želje i pobude, ali i da dovedem u vezu sudar tradicionalnog i savremenog”, kaže Kasalica podsjećajući da je Soa nekadašnji naziv jednog od vrhova na planini Durmitor, koji je čak i u stručnoj literaturi poznat i pod nazivom Đevojka.

Glavnu ulogu u filmu tumači Boban Čvorović, glumac iz Nikšića, dok su ostale uloge, kako kaže reditelj, povjerene naturščicima, pa tako, njegovu suprugu igra Zorica Terzić.

Cjelokupno snimanje filma odvijalo se na Durmitoru.

„Kako i sam dolazim sa tog prostora, lokacije su mi poznate pa su samim tim i pripreme tekle mnogo brže. Uz to, film smo snimali u novembru, kada su uslovi za rad idealni, jer nema gužve, buke, svega onoga što nam inače smeta pri radu, već smo u potpunosti skoncentrisani na snimanje. Na ovom filmu je radila malobrojna ekipa, ovo nam je drugi zajednički film, tako da smo znali šta radimo i u kojim okvirima se krećemo”, navodi Kasalica koji se ovim filmom vratio pred publiku Sarajevo Film Festivala, gdje je prije dvije godine ostvarenjem “Biserna obala” zavrijedio nagradu za najbolji kratki film. Prošle godine Kasalica je bio član žirija selekcije za kratki film.

Reditelj navodi da su mu očekivanja, kada na red dođe predstavljanje filma stručnoj javnosti i publici, uvijek ista.

„Rad na svakom filmu je dug, često naporan i traje. A kada prođete sve faze u njegovoj realizaciji i na kraju dođe na red promocija onda zaista želim da film bude prikazan na dobrom mjestu i da zajedno sa ekipom filma proslavimo zajednički rad. Naravno da su mi iskustva sa Sarajeva pozitivna i ovog puta smo imali dobru promociju na festivalu. Sada se samo nadam da će film nastaviti život i nakon premijere”, kaže reditelj i dodaje da je izvjesno da će „Soa” ići na još četiri festivala.

Osvrnuvši se na interesovanje za kratku formu kod šire publike, Kasalica kaže da vlada opšte mišljenje da su kratkometražni filmovi namijenjeni uskoprofilisanoj publici.

„Na kraju krajeva, kratki filmovi nemaju klasičnu bioskopsku distribuciju, pa je onda i do njih teže doći. Obrazovanje je svakako bitno i mislim da je na nama da edukujemo ljude na koji način da prate filmsku umjetnost, njenu istoriju, ali i savremena ostvarenja. A potrebu za edukacijom treba da prepozna društvo, institucije ali i mi, pojedinci, koji smo na različite načine uključeni u nastajanje filma. I edukacija treba da traje tokom cijele godine, ne samo tokom 7 dana nekog festivala. Festivali su bitan segment u kinematografskom lancu i svakako su važni za promociju, industriju, edukaciju, ali bolje da imamo jedan kvalitetan festival nego 10 manjih, sa polovičnim konceptima, neujednačenog kvaliteta i vizije. Ali kao i za sve tako i za festivale i njihov razvoj je potrebno vrijeme”, smatra Kasalica.

NOVE INSTITUCIJE OHRABRUJU STVARAOCE

Početak ove kalendarske godine protekao je u znaku osnivanja Filmskog centra Crne Gore. Neposredno nakon toga održana je i prva skupština Udruženja filmskih reditelja Crne Gore. To su, kako smatra Kasalica, fantastične vijesti i ohrabrenje da za kinematografiju u Crnoj Gori ima šanse.

„Na nama je kako ćemo to sve koristiti. Svjedoci smo da nam filmovi, scenarija putuju, dobijamo distributere, postajemo sve prisutniji na najznačajnijim festivalima. Imamo zakon koji nam obezbjeđuje dostojanstveno finansiranje i mislim da kroz Filmski centar ali i Udruženje, mi kao protagonisti kinematografije, moramo da čuvamo naš film, da ga razvijamo i strateški pozicioniramo u jednom širem kontekstu nego što je to Crna Gora. Tako da je na nama kako ćemo sve da koristimo. Šansa nam je stvorena ili data, ali ne smijemo da budemo kratkovidi i da dozvolima da vrijeme prolazi, a da se bilo kakav napredak ne dešava. Za to smo onda samo mi krivi i niko drugi”, smatra on.

On ističe da je stekao utisak da mediji na isti način tretiraju prikazivanje filma na najznačajnijim festivalima kao i premijeru u sporednoj selekciji nekog regionalnog, ne toliko bitnog festivala.

“Da bi film živio mora da se o njemu priča, piše, da imamo kritiku koja će se posvetiti filmu i napisati temeljni prikaz makar bio negativan. Mediji treba temeljnije da prate kinematografiju i da o njoj pričaju i pišu. Ne moraju to biti isključivo hvalospjevi, već je dobro nekad pokrenuti i argumentovani dijalog”, ističe on.

Na kraju, govoreći o narednim planovima Kasalica kaže da radi na produkciji dugometražnog igranog filma reditelja Ivana Salatića, „Mornarica”, a paralelno sa tim razvija svoj dugometražni film i radi na scenariju za kratki film.

NIJE DOBRO IZJEDNAČITI USPJEH I NEUSPJEH

Položaj domaćeg filma je i dalje slab, smatra Kasalica.

„Filmovi su nam dvonedjeljna senzacija pa se nakon premijere i koktela više o filmu ne priča. Izjednačava se svaki uspjeh, ignoriše se neuspjeh koji kao da i ne postoji. To nije dobro. Ne, da bi se znalo ko je bolji, a ko lošiji, već da bi se uspostavili jasni kriterijumi i da ljudi znaju šta je dobro a šta ne, šta treba podržati a šta ne. U krajnjoj liniji valjda je i kod publike neki međunarodni uspjeh dobra preporuka”, dodao je Kasalica.