“Malo ko je do danas radio i uradio za djecu koliko čika Dragan”

Danas je 20 godina otkako nas je napustio crnogorski pisac za djecu i slikar Dragan Radulović. Za generacije djece bio je nezaboravni pjesnik njihovog odrastanja.

Rođen je u Nikšiću, 1. maja 1951, a preminuo je u Podgorici 2002. Objavio je preko dvadeset knjiga za djecu i odrasle.

Uređivao je televizijske emisije za najmlađe, list “Slovo”, organizovao muzičke i književne festivale za djecu i omladinu… Osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom.

Bio je urednik nekoliko časopisa za najmlađe, inicijator i voditelj brojnih muzičkih i drugih festivala za djecu.

Koliko je bio značajan govori i to da do danas, za punih dvadeset godina, niko nije uspio da uradi ništa slično onome što je on radio, ocjenjuje pjesnik, književni kritičar i urednik u JU „Zahumlje“, Goran Radojičić.

 „Dvadeset je godina otkako nas je napustio vječiti sjedokosi dječak. I te dvije decenije djeluju kao vječnost zbog svega onoga što je nestalo s njim, a što nam svima fali – naročito djeci, ali i kao tren, jer njegov dobri duh još živi među nama. Poezija Dragana Radulovića nosi djecu na krilima mašte do ljepših i humanijih svjetova, do prvih ljubavi, odrastanja, nestašluka i sanjarenja“, govori Radojičić.

Ne želeći da upotrijebi riječ smrt nego odlazak, Radojičić daje objašnjenje:

 „Dušan Govedarica mi je rekao da nikada ne govorim o smrti, jer je djeci to strano, a i Dragan zapravo nije umro. I pridržavam se toga.“

Draganove dokumentarne emisije za djecu „Velike nevolje malog Borisa”, „Ljubica ljubičica”, „Gorki slatkiši”, „Kolijevka”, i brojne druge priče o sudbinama djece iz ciklusa „Mali veliki”, obišle su svijet i okićene su značajnim nagradama i priznanjima.

Radojičić ukazuje da danas nema više emisija za djecu koje su voljene i gledane kao njegove.

„To je problem cijelog obrazovnog, kulturnog i uopšte društvenog sistema koji ne baštini potrebu da se djeci pruži utočište kad žele (i moraju) da pobjegnu od sivila svakodnevice. On je i uzor, jer je davno pokazao kako treba, šta je pravi put i da na djeci treba da bude fokus. Ne da djecu koristimo kako bismo poturali populističku priču da niko nije bitniji od njih, a da im u suštini okrenemo leđa čim se ugase kamere, nego da radimo, stvaramo, živimo i borimo se za njih. Kao vukovi, kao lavice.

A malo ko je do danas radio i uradio za djecu koliko čika Dragan. Zato, on nikada ne smije i neće biti zaboravljen, on je dobroćudni div koji se s neba osmjehuje i čuva one koji su nam svima dragocjeni, opominjući nas i vraćajući na početak, na djetinjstvo, na dječju ljubav i osmijehe“, poručuje on.

Radojičić je prije dvije godine, povodom 18 godina od odlaska Radulovića, napisao pjesmu njemu posvećenu.

Nagrada za dobrotu

Utihnuše svjetovi,

Umukoše čudesna nebesa

Tužni smo bili mi, djevojčice i dječaci,

Kada je nastavnica matematike rekla:

„Čika Dragan je otišao, dragi osmaci.“

Nebom se razli Milost:

„Djeco, u torbe sklonite suze

Budite šašavi i pametni i vrijedni.

Jedan život ovdje postaje beskrajna radost

Čika Dragan je oživio u legendi.“

Zapjevaše anđeli,

Otvoriše se kapije carske

Sjedokosi dječak slavi punoljetstvo, sv'jete

Za dobrotu koju nam nesebično dijeli

Čika Dragan će biti vječito dijete.