Radojičić: Vještačku inteligenciju iskoristiti ne za prevaru, već napredovanje, krađa se prepozna, djeca i mladi i dalje stvaraju

„Kao neko ko se bavi i mladima, i književnošću, svjedočim da su djeca i te kako zainteresovana za pisanje. Uređujem Književi časopis za djecu „Osmijeh“ koji objavljuje Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade i nama, od broja do broja, stiže veliki broj radova. A napišu ih – djeca. Imamo značajan broj mladih talentovanih pisaca i na društvu je da im kroz projekte, kakve radi Udruženje i naš Književni klub ili svaki od pisaca ponaosob, omogući uslove u kojima će iskazivati svoje afinitete. Da održimo taj sistem vrijednosti u kome krađa, ne da nije dozvoljena, nego se ne treba tome pribjegavati zato što – nije moralno“, smatra Radojičić.

Podsjeća da ni u zlatno vrijeme 60-tih i 70-tih godina, kada su te vrijednosti bile visoko postavljene u društvu, nijesu svi ljudi čitali. Bitno je, kaže, da se podrže oni koji žele da čitaju i pišu, i da im se omogući da stvaraju.

Na pitanje koliko se može uspjeti da se mladi, i ne samo oni, zaštite od stvaranja navike da im u pisanju pomaže vještačka inteligencija, da se odupru takvom ‘rukopisu’, ocjenjuje da se u tome nemoćno, „kao što nismo bili u stanju da se odupremo internetu, mobilnim telefonima, društvenim mrežama“.

„Možda je odupiranje i nepotrebno. Naš zadatak je da se potrudimo da edukujemo mlade da vještačku inteligenciju, kao i sve ove druge društvene mreže, pametno iskoriste. Naučimo da koristimo vještačku inteligenciju da bi napredovali, a ne varali. Često sam u prilici da razgovaram sa ljudima koji rade u obrazovnim ustanovama, u struci, i postoje odlični pedagozi u Crnoj Gori koji u nastavi koriste vještačku inteligenciju, ali na način da kroz zadate i obrađene teme učenicima ukažu na prednosti i mane“, ukazuje Radojičić.

Zloupotrebe postoje, kako kaže, kao i u svakom segmentu života i društva, a evidento je da će se prije ili kasnije pojaviti ljudi koji će koristiti vještačku inteligenciju da bi stvarali „navodna“ književna djela, da bi na taj način ‘pisali’.

„Prepozna se  kada nešto napiše vještačka inteligencija i u književnim tekstovima, naročito kod autora koji sa tim kombinuju ono što su sami napisali “, ističe Radojičić.

Kada je u pitanju „Poenta poetika“ do sada nije primijetio da postoji neka zloupotreba tog tipa.

„Ako neko od mladih pjesnika želi time da se bavi, nijesmo sigurno policajci koji će ih na taj način kontrolisati. Bitno je da govorimo i o toj temi, ukazujemo mladima koliko je to bitno, ali isto i da im dozvolimo određenu vrstu slobode i kao iskusniji pokažemo na koji način mogu da je koriste“, smatra.

Književni klub“ Poenta poetika“ osnovan je u julu 2014. godine da bi afirmisao mlade pjesnike i poeziju. A postao je svetionik prema kome idu najmlađi da im se ukaže na radost stvaranja.

„U Nikšiću postoje dvije Književne zajednice „Vladimir Mijušković“ i „Mirko Banjević“ sa kojima imamo izuzetnu saradnju. U to vrijeme smatrali smo da ima malo prostora za afirmaciju mladih pjesnika. Ideja se rodila sa Obradom Nenezićem, uz podršku većeg broja pjesnika, da osnujemo „Poentu poetiku“ kao omladinski književni klub koji će funkcionisati u  „Zahumlju“. I biti prostor u kome će mladi moći da se sreću, razmjenjuju ideje, govore o poeziji i afirmišu se kroz programe koje radimo svakog mjeseca“, podsjeća Radojičić.

U Klubu je  od 30 do 40 pjesnika i to je okvirna brojka tokom svih 11 godina trajanja. Radojičić predočava da ima mladih pjesnika koji su tu od početka, ali ima i onih koji su odlazili.

„I danas su otvorena vrata za mlade pjesnike, najčešće su to srednjoškolci i studenti. Najmlađi stvaraoci su tu negdje od šestog razreda. Programi se rade od osnovnih škola do fakulteta“, navodi predsjednik Književnog kluba.

Sa suprugom Milicom, koja je član Kluba, radio je zanimljive programe, organizovao poetske časove, kako bi se  ostvarila komunikacija, motivisali i povezali mladi stvaraoci. I nikada „Poenta poetika“ nije imala problem sa nedostatkom publike, jer su, ističe prvi čovjek Kluba, mladi svojom energijom, na svoj način, iznijeli sve te programe. Jedan od ključnih načina je da se ono što se radi – prezentuje.

A Radojičić je organizovao i vodio programe, okrugle stolove, debate, birao učesnike, razbijao monotoniju. Ulazio u škole kako bi se, kroz programe, motivisao što veći broj učenika.I uspijevao da uvijek neko, iskaže interesovanje, pročita nešto svoje, dođe do Književnog kluba.

Sada to, kaže, radi manja grupa mladih pjesnika, recitatora, koji prave planove, obilaze škole, uz njegovu kordinaciju. Povezuju se generacijski, razumiju jedni sa drugima i oni su ta nova energija koja „Poentu poetiku“ – vuče naprijed.