Sonja Milatović: Nagrada za “Vatromet nedostajanja” je priznanje za poeziju srca

Kako nam priča Sonja, na konkurs je pristiglo 1.650 pjesama od 550 autora sa prostora bivše Jugoslavije, te iz Bugarske, Austrije, Kanade, Izraela i Italije.

Takmičari su podijeljeni u tri kategorije – zreli pjesnici ljubavnog pjesništva, mlade nade ljubavne poezije –  kategorija u kojoj je mlada Nikšićanka ponijela nagradu i svici ljubavne poezije.

“Tema konkursa je bila “Bez ljubavi tvoje”, a uslov je bio da se posalju tri ljubavne pjesme.Na konkurs je bilo potrebno poslati tri pjesme. Poslala sam pjesmu “Bez ljubavi tvoje” koja je dobila ime po temi konkursa, pjesmu kroz koju sam pokušala da objasnim da nijesu potrebne ruke da bismo nekoga zagrlili “Tišinom te grlim” i pjesmu koja je i nagrađena “Vatromet nedostajanja””, objašnjava nam ona i dodaje da pjesma koja je nagrađena nije pisana za potrebe konkursa.

Nastala je, kaže, prošle godine u ovo doba, kad nije ni slutila da će joj donijeti jedno ovako značajno priznanje.

“Desio se taj trenutak koji sam nazvala “Vatrometom nedostajanja” i stihovi su se nizali. Kroz ovu pjesmu duša progovara, srce priča. Ovo je zapravo jedna čista emocija, koja je plesala mojim bićem, pretočena u riječi. Ovo je nagrada za poeziju srca. Uvijek kažem da oči progovore, znali bismo koliko toga smo riječima prećutali. Kroz ovu pjesmu progovara i ono o čemu pogled ćuti”, dočarava nam mlada poeta.

S obzirom na to da se ovaj konkurs tradicionalno održava i da je i prošle godine ponijela jednu od nagrada, ove godine, kako ističe, nagradu nije očekivala.

“Ipak, nije mala stvar znati da ste nagrađeni među 550 autora iz različitih država. Naravno da sam ponosna i srećna i naravno da je ovo priznanje veliki podstrek za dalje. Pero neću odlagati, pa vidjećemo do kojih visina me sopstvena riječ može vinuti”, sigurna je Sonja dodajući da uvijek s ponosom ističe da je Nikšićanka i da dolazi iz Crne Gore, stoga smatra da je ovo nagrada za svoj grad, državu i voljeni dom.

“Zahvalila bih književnom klubu “Poenta poetika” i predsjedniku kluba gospodinu Goranu Radojičiću jer uživam bezrezervnu podršku od prvog dana, a to, vjerujte mi, mnogo znači. Naročito je značilo na početku mog puta kad još nijesam bila poznata čitalačkoj publici, a klub mi je donio priliku da se afirmišem i budem dio prestižnih pjesničkih manifestacija kako u zemlji, tako i u regionu. Uvijek su oni bili ti koji su insistirali na takmičenjima, čak i onda kad sam bila sumnjičava i svaki put kad bih dobila nagradu shvatila sam da su bili u pravu. Stoga, njihova mišljenja usvajam, savjete pažljivo slušam i prihvatam i trudim se da u svakom trenutku budem najbolja verzija sebe”, kaže ova pjesnikinja dodajući da su za uspjeh zaslužni i porodica i prijatelji, te da svaki njen uspjeh prihvataju kao svoj.

Sonja, kako dodaje za kraj, priželjkuje da uskoro objavi i prvu zbirku pjesama “Vodim te u nezaborav” u kojoj je, kako objašnjava, prećutana istina da svi mi različiti u jednom smo isti, pred licem ljubavi, vječito nemoćni i nedorečeni.

Vatromet nedostajanja

Znaš ti

i znam ja

koliko toga bih ti mogla

prošaputati večeras,

al’ znaš ti,

baš kao što i ja znam,

da ću opet ćutati

ove samotne časove

obojene čežnjom

za hodom po oblacima.

Znaš ti

i ja znam,

da pjesma i dalje

navire u meni

kao i u onom prvom trenu

kad ti prepoznah dušu

kao onu jednu u milion.

Znaš ti

i ja znam

koliko je nježnosti

iza ovih zidina

koje gradim ni sama ne znam od čega.

Znaš ti,

baš kao što i ja znam

da bi ih mogao srušiti

jednom strijelom

za koju bi zakačio

jednu riječ

koja bi sa sobom donijela

novu čaroliju.

Znaš ti

i ja znam

da bih opet zaplesala

prkoseći svemu i svima,

prepuštajuci se tvojim rukama

da me vode opet

do kraja svemira.

Znaš ti

i znam ja

da sam samo željela

da ti milujem kosu

obasjanu mjesečinom,

da ti zagrlim tuge iz pogleda

i obgrlim strahove koji su, znam,

često razarali grudi.

Znaš ti

i znam ja

da ja nijesam htjela ništa

osim da te do jutra slušam

kako mi prepričavaš dan

i da se smiješim

onako kako to čine djeca,

cijelim svojim bićem.

Znaš ti

i znam ja

da sam samo htjela

da ti pišem neke svijetu

sasvim nerazumljive stihove,

da kroz priče proputujemo svijet

za samo jedan tren.

Znaš ti

i znam ja

da je meni bilo dovoljan

trag osmijeha na tvojim usnama

da zavolim svaki dan što dolazi.

Znaš ti

i znam ja

da sve što sam htjela je

da slušam kako ti srce svira

onu moju omiljenu

u sumrak,

kad umire dan,

a radja se mir.

Znaš ti

i znam ja

da je meni trebalo

samo malo tišine s tobom

u svom haosu ovog svijeta.

Znaš ti

i znam ja

da sam i oluje znala da uspavam

zarad tvog mirnog sna.

Znaš ti

i znam ja

da sam samo htjela

da ti napišem pjesmu,

naslanjajući se na tvoje rame

u zoru kad se radja dan.

Znaš ti

i znam ja,

da sam onako umorna od rime,

znala kako da te rimujem

sa suncem,

sa morem

i zvijezdama.

Znaš ti

i znam ja

da ću i večeras zagledana u more

zrakom ti ispisivati ime

želeci da ti kažem..

ma znaš ti šta

i znam ja šta.

Znamo mi.

Nasmijano se predaj snu…

I večeras kad mi..

Znaš ti šta

i znam ja šta.

Znamo mi.