Informacije o vremenu su trenutno nedostupne.

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Doktor s peruškom- župski Šaljić

Ana Dragićević
  • Autor Ana Dragićević
  • 11.03.2026. u 10:40
Prije 76 godina je kuljao veliki crni dim iz kuće Dačevića u župskom selu Oblatno. Te noći, Dragov đed Miloš je prvi put napravio čudotvorni melem za izgorjel (opekotinu) od kojeg ne ostaje nikakav ožiljak na koži. Recept je ostao porodična tajna. Kasnije ga je pravio njegov otac, a danas Drago Dačević maže teške rane svima koji zakucaju u podne il' u ponoć na njegova vrata, tražeći olakšanje i spas.

Visok, žilav sa vedrinom kojom razgali i one u najtežim bolovima, Drago dočeka svakog izgorelog  pacijenta uz šalu kako bi skrenuo misli onima koje peku ,,žive” rane. Kaže im da je dezinfekcija iznutra važna kao i spolja, pa im prvo sipa čašicu domaće rakije. Postoje dva melema koje pravi: tečni za izgorjel (opekotine) i čvrsti za rane. Čvrsti se pravi samo jednom godišnje, na svetac Usekovanje glave Jovana Krstitelja i on služi za rane, herpese i bubuljice, dok se za opekotine može napraviti uvijek, ali je priprema vrlo komplikovana.

Njegov sastav ostaje tajna porodice, ali kaže da se kombinuju 5,6 trava, dosta pčelinjih proizvoda, pritom se koristi  samo onaj vosak kojim pčela zatvori med, propolis kapi, čisto maslinovo ulje sa kamena koje je najteže pronaći i najkomplikovaniji sastojak je mast  koja se izvlači iz 30 jaja, koja moraju biti domaća. Ne smije se koristiti bijelo jaje i ne smije biti starije od 48 sati. Taj čudotvorni melem se nanosi  peruškom od kokoške jer jedino pomoću nje se mast fino razvuče, malo se prosipa i ne vrijeđa ranu. Drago kaže da je njegov melem priznavao dr Đoko Đurišić i dozvoljavao mu da na hirurgiji maže pacijente, pa su ga zbog toga prozvali doktor s peruškom.

Drago zapali cigar pa otpoče priču: ,,Pričao mi je otac, kad se šćaše neko izgorjet u selu, on pošalje đecu da trče od kuće do kuće i pokupe sva jaja što nađu od tog dana. Melem se ne može napraviti bez velike temperature, mora se naložiti velika vatra. Danas imam azbestne rukavice, ali nekad sam stavljao po tri mokre krpe na ruke dok držim tiganj na direktnu vatru jer ta tekućina mora stalno da se miješa i ako dođe u dodir s plamenom gori gore nego benzin. Bilo je raznih slučajeva. Jedan čovjek je bio nagrđen od glave do pete. Prosula mu se voda iz dampera, bio je ka’ mumija kad je došao. Jednoj đevojci se prosulo ulje po licu, onda  čovjek iz Novog Sada je dolazio jer mu je dijete stavilo peglu na lice. Nikom se poslije 10 dana nije ništa poznavalo. Dešavalo mi se slučajeva  da povraćam dok perem ranu domaćim sapunom, koliko zađubri  jer ništa ne zaudara kao ljudsko meso i krtola kad se pokvari. Meni dok sam bio dijete se zalijepila plastična časa koja je pukla iz vatre, otac mi je tada namazao i ostao je samo mali ožiljak na nosu. Svakome može pomoći melem, pogotovo onima koji odmah dođu, a teže pomaže onima koji pođu kod doktora koji im oguli kožu jer tada se teže zamiruje. Nikoga nijesam odbio, znava sam da dođem s koševine, s planine u jedan po ponoća. Dolazile su medicinske sestre, vlasnica apoteke koja pored svih melema iz apoteke vjeruje mom i nikome nijesam uzeo ni banke za njega!”

Drago sa svojom porodicom drži ovce, pčele, krave, konja i 20 lovačkih pasa.

Ljeti izdiže na katun Stojaga, gdje se i rodio u kolibi prije 58 godina, kao deseto dijete. Dok priča o Stojagi sijaju mu oči,  sjeti se jedne fine legende, povuče dim, pa otpoče: ,,Kažu da je na Stojagi živio nekakav Stojan koji je imao četiri sestre i da se zavadio sa vilenjakom, pa ga je Stojan gađao velikim kamenom koji i danas stoji blizu mog imanja. Vilenjak se naljuti, pa mu zatrova izvor Kamenicu  sa kojeg je Stojan pio vodu svako veče i od tog trovanja je umro. Kad su čule za to zakukaše njegove četiri sestre: Bora po kojoj dobi ime planina Borovnik, Plana po kojoj se zove Planinik, Jana- Jadovičje i Roza po kojoj nosi ime Rozin vrh. Kad uđem u kolibu ispod slame podsjetim se mladosti  jer u njoj miriše sir, miriše mlijeko, miriše zemlja, miriše vatra… Kad namažem mazu ljeba sa mašću i pospem šećerom sjetim se ko sam i okle sam. Muka je živjeti na selu i vaditi pare iz zemlje jer dosta znoja treba da provre, a mnogi su ostavili dobra imanja i kuće i pošli u grad.”

Dvije najveće Dragove ljubavi su lov i pčele.

,,Volim lov opasno. Dok sam u lovu, otkad puštim kerove, pa sve do kad se vratim do auta, ne mislim ni o čemu. Sve brige same nestanu i još mi je veliki mir kad uđem u ‘čele i gledam pred noć, po sat vremena kako rade. Sva ljekarija je u prirodi, samo mi ne umijemo da je iskoristimo. Danas đecu inhaliraju umjesto da ih povedu u borovinu prije izgrijavanja sunca jer je tada zrak čist, čisti kiseonik da ,,cijepa” pluća. Ja sam mog sestrića liječio od bronhitisa tako što sam ga u 4 izjutra vodio u borovinu.”

Foto: Privatna arhiva

Na pitanje ko je strašiviji kad je u bolovima muškraci ili žene, Drago i njegova supruga Biljana, koja mu je ujedno glavna medicinska sestra, odgovoriše uglas – muškarci!

Ukoliko stavite ruke u vatru, melemni Drago i njegov čudotvorni lijek učiniće da koža ne upamti ožiljke koji se nikada ne zaboravljaju, kao ni oni koji su im pomogli kada je naviše boljelo.

    ,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

    Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

    Ostavi komentar

    Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

    Povezani članci

    -->