Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Dopisnicin šarenoliki doživljaj svijeta piše se na blogu

milena_radonjic
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 12.04.2021. u 14:39

Nasumično nabacana imena mjesta Crne Gore, Norveške, balkanskog regiona, Sirije, Grčke, Izraela, Poljske… veže slovo, riječ, tekst i ljubav prema pisanju svjetske, a zapravo nikšićke dopsinice. Pero, mastilo i papir zamijenjeni tastaturom i blogom izrodili su niz kreativnih tekstova i precizno definisan, ali i prepoznatljiv stil pisanja Milene Radonjić. 

Njen blog dopisnica.me već nekoliko godina, nebitno sa kojeg meridijana ili kontineta, donosi neobične priče u naš grad. U zbirci menija za tekstove, jednim klikom ulazi se u Milenin novinarski, emotivni i šarenoliki doživljaj priča, oblikovanih po meraku umjetničke duše.

“Po struci sam novinar, po ljubavi muzičar, a po spoju ljubavnog i profesionalnog, tu je dopisnica.me. Sve je krenulo, malo konkretnijim tokom, od kada već pola godine nemam radni angažman. Za mnom je skoro osam godina rada u različitim redakcijama, medijima, ali sa predudarom: novinar-dopisnik. Suprug mi je izradio blog, a ja sam počela da pišem o svemu onom što volim. A vodim se onom Grizeljovskom, koja mi je putokaz i svetionik od kada sam upisala studije žurnalistike na FPN-u, a i kroz rad  u novinarstvu: “Morаm dа kаžem, i to bih htio dа mi čitаlаc vjeruje, dа je nаjveće zаdovoljstvo pronаći negdje, nа nekom svetioniku, osаmljenog svetioničаrа i sа njim voditi rаzgovor. Zаdovoljstvo nije u tome dа se rаzgovаrа s krаljevimа, nego dа se otkrivаju zаnimljivi ljudi, а njih imа toliko dа čovek togа nije ni svjestаn. Dа se od njih čuju pаmetne stvаri, dа se te pаmetne stvаri prenose čitaocima, to je privilegija.” Eto, dopisnica je za mene privilegija”, otkriva Milena kako je počela da piše blog.

Sagovornike za intervjue, uspješne zanatlije, muzičare, kreativne ljude pronalazi na razne načine, najinspirativnija tema joj je majčinstvo, pa se nerijetko ime sina Ljuba nađe u redovima tekstova.

“Prvenstveno su to priče koje prate odrastanje mog sina Ljuba, zatim sagovornici sa neobičnim hobijima, ljudi iz umjetnosti, književnosti, poljoprivrede, sa istorijskom podlogom, mladi ljudi nadareni, uspješni u raznim poljima, koji žive u inostranstvu, putopisi, reportažna atmosfera… A tu su svakako i moje kolumne i o nekim hroničnim pojavama. Sagovornici su obično bili naši ljudi koji žive i inspiracija su za uspješan život u inostranstvu, ljudi iz Niksića, Crne Gore, regiona… Ma svi koji imaju obično – neobičnu priču. Zatim putnici namjernici iz Norveške, Kanade, Poljske i slično”,  dodaje Milena.

Rođena i podignuta u porodici sa izrazitim talentom za muziku, note i pjevanje su Milenin nezaobilazni dio života. Upravo preko muzičkih avantura nastalo je i nekoliko putopisa iz egzotičnih zemalja.

“Zahvaljujući nastupima i koncertima sa crkvenim horom “Prepodobna mati Angelina”, na turnejama širom Evrope nalazila sam inspiraciju i povode za priču. Ljudi se kroz muziku prepoznaju. Takođe, zajedno sa suprugom sam imala priliku da sa dva poklonička putovanja, na Eginu i Svetu Zemlju, donesem ono što se riječima ne može opisati, a opet prilično skromno predstavim kroz svoje tekstove”, kaže Milena Radonjić.

Razgovor za naš portal dopisnica završava izraženom nadom da će neobične, rasterećujuće priče sa pozitivnim predznakom nadvladati, kako ocjenjuje, čitalačku realnost koja je opterećena “crnom hronikom i sumornim vijestima”.

 

Slobodan Doknić

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.

Možda ste je nekada sreli na biciklu, na skijama, u planini, u pozorištu, kako sadi drveće u Trebjesi, kako šeta korzom, kako kupuje na pijaci, kako pliva Krupcem... Ne postoji mnogo žena kao što je ona, neustrašiva, jaka, puna vatre, urbana i divlja, čuvar doma, čuvar grada, tradicije i slavnog imena Petrovića. Prije 48 godina nastala je pod kamenim Bedemom, rasla i izrasla u ženu neizmjerne snage, čija strast gori jače od strahova. Njeno ime je Ana Petrović Njegoš.