Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Miloš kroz dualno obrazovanje „ispekao“ bravarski zanat: Želim i dalje da učim i radim na sebi

64777134_887291124946493_3892113481192701952_n
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 07.07.2019. u 06:36

Obrađivanje metala, metalnih konstrukcija, varenje, bojenje, samo su dio vještina koje je Miloš Gurešić „ispekao“ tokom dualnog obrazovanja, pripremajući se da postane vrsni bravar u Prvoj srednjoj stručnoj školi.

Nagrada za uloženi rad i trud tokom trogodišnjeg školovanja nije izostala, pa je Nikšićanin jedan od 27 učenika iz Crne Gore kojem je Ministar prosvjete, Damir Šehović uručio nagradu za dualno obrazovanje.

„Utisci su odlični jer ta mi nagrada mnogo znači kao podsticaj u daljem radu, i mnogo sam zahvalan Ministru Šehoviću što nam je sve ovo omogućio“, priča za portal Onogošt Miloš.    

Proces dualnog obrazovanja mu je, ističe, olakšao školovanje, a praktični dio koji je bio izmješten van učionice, za njega je bio pravi izazov.  

„Kroz dualno obrazovanje mi se srećemo sa dosta novih stvari,  ko ima interesovanja za to može dosta da nauči, teorijski dio je mnogo lakše naučiti uz praktični“, objašnjava Gurešić.

 Sve tajne bravarskog zanata Miloš je učio kroz teorijsku nastavu u školi, dok je zanat „ispekao“  u firmi „Metalac“ gdje je određena znanja i vještine „pokupio“ od mentora, ne krijući zadovoljstvo što je kao novajlija bio lijepo prihvaćen.

„Imao sam veoma dobre uslove za učenje, što sam i iskoristio. Na prvoj i drugoj godini imali smo dva dana praktični dio i tri dana teorijski, dok smo na trećoj imali tri dana praktični i dva dana teorijski dio. Mentor je bio odličan, dobar majstor, a prije svega i dobar čovjek, od njega sam naučio dosta toga, i u svakom trenutku je bio tu za mene da mi pomogne i da me nauči“, priča Gurešić.

Novčana naknada, koju je primao tokom prakse, bila je tek značajna nagrada da osjeti slast kad nešto stvori sa svojih deset prstiju.

Bez obzira na to što pravi majstor može dobro da zarađuje, mladi se sve rjeđe odlučuju za neki od zanata. Tvrdi da su pojedine škole previše popularizovane i da vještina i znanje dobrog majstora često mogu donijeti bolju zaradu nego fakultetska diploma.

„Neki se stide zanata, dok neki žele kancelarijski posao, ali ja preporučujem svim mladim osobama koje imaju volju za radom da upišu zanat jer će mnogo prije doći do posla i do novca“, poručuje Gurešić.

Zanat u genima

Da zanat „zlata vrijedi“ Miloš je imao priliku da se uvjeri uz oca koji je u ovom poslu već 30 godina. Ljubav prema zanatu razvijala se u njihovoj maloj „radionici“, pa nakon završene osnovne škole, nije bilo dileme koju srednju školu upisati.

„Još od malena se bavim sa ovim poslom i već sam dosta bio upućen u to, zatim sam odlučio da upišem ovaj smjer i dobro naučim svoj zanat“, kaže Miloš.

Dok svakim danom uči nove stvari od oca, Milošu predstoji, nakon vanredno završenog četvrtog razreda, upis na Mašinski fakultet u Podgorici.

„Želim da i dalje učim i da radim na sebi, čovjek treba da radi na sebi i na ostvarenju svojih ciljeva“, zaključuje Miloš.

Marija Goranović

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.

Možda ste je nekada sreli na biciklu, na skijama, u planini, u pozorištu, kako sadi drveće u Trebjesi, kako šeta korzom, kako kupuje na pijaci, kako pliva Krupcem... Ne postoji mnogo žena kao što je ona, neustrašiva, jaka, puna vatre, urbana i divlja, čuvar doma, čuvar grada, tradicije i slavnog imena Petrovića. Prije 48 godina nastala je pod kamenim Bedemom, rasla i izrasla u ženu neizmjerne snage, čija strast gori jače od strahova. Njeno ime je Ana Petrović Njegoš.