Informacije o vremenu su trenutno nedostupne.

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Miloš kroz dualno obrazovanje „ispekao“ bravarski zanat: Želim i dalje da učim i radim na sebi

64777134_887291124946493_3892113481192701952_n
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 07.07.2019. u 06:36

Obrađivanje metala, metalnih konstrukcija, varenje, bojenje, samo su dio vještina koje je Miloš Gurešić „ispekao“ tokom dualnog obrazovanja, pripremajući se da postane vrsni bravar u Prvoj srednjoj stručnoj školi.

Nagrada za uloženi rad i trud tokom trogodišnjeg školovanja nije izostala, pa je Nikšićanin jedan od 27 učenika iz Crne Gore kojem je Ministar prosvjete, Damir Šehović uručio nagradu za dualno obrazovanje.

„Utisci su odlični jer ta mi nagrada mnogo znači kao podsticaj u daljem radu, i mnogo sam zahvalan Ministru Šehoviću što nam je sve ovo omogućio“, priča za portal Onogošt Miloš.    

Proces dualnog obrazovanja mu je, ističe, olakšao školovanje, a praktični dio koji je bio izmješten van učionice, za njega je bio pravi izazov.  

„Kroz dualno obrazovanje mi se srećemo sa dosta novih stvari,  ko ima interesovanja za to može dosta da nauči, teorijski dio je mnogo lakše naučiti uz praktični“, objašnjava Gurešić.

 Sve tajne bravarskog zanata Miloš je učio kroz teorijsku nastavu u školi, dok je zanat „ispekao“  u firmi „Metalac“ gdje je određena znanja i vještine „pokupio“ od mentora, ne krijući zadovoljstvo što je kao novajlija bio lijepo prihvaćen.

„Imao sam veoma dobre uslove za učenje, što sam i iskoristio. Na prvoj i drugoj godini imali smo dva dana praktični dio i tri dana teorijski, dok smo na trećoj imali tri dana praktični i dva dana teorijski dio. Mentor je bio odličan, dobar majstor, a prije svega i dobar čovjek, od njega sam naučio dosta toga, i u svakom trenutku je bio tu za mene da mi pomogne i da me nauči“, priča Gurešić.

Novčana naknada, koju je primao tokom prakse, bila je tek značajna nagrada da osjeti slast kad nešto stvori sa svojih deset prstiju.

Bez obzira na to što pravi majstor može dobro da zarađuje, mladi se sve rjeđe odlučuju za neki od zanata. Tvrdi da su pojedine škole previše popularizovane i da vještina i znanje dobrog majstora često mogu donijeti bolju zaradu nego fakultetska diploma.

„Neki se stide zanata, dok neki žele kancelarijski posao, ali ja preporučujem svim mladim osobama koje imaju volju za radom da upišu zanat jer će mnogo prije doći do posla i do novca“, poručuje Gurešić.

Zanat u genima

Da zanat „zlata vrijedi“ Miloš je imao priliku da se uvjeri uz oca koji je u ovom poslu već 30 godina. Ljubav prema zanatu razvijala se u njihovoj maloj „radionici“, pa nakon završene osnovne škole, nije bilo dileme koju srednju školu upisati.

„Još od malena se bavim sa ovim poslom i već sam dosta bio upućen u to, zatim sam odlučio da upišem ovaj smjer i dobro naučim svoj zanat“, kaže Miloš.

Dok svakim danom uči nove stvari od oca, Milošu predstoji, nakon vanredno završenog četvrtog razreda, upis na Mašinski fakultet u Podgorici.

„Želim da i dalje učim i da radim na sebi, čovjek treba da radi na sebi i na ostvarenju svojih ciljeva“, zaključuje Miloš.

Marija Goranović

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Kroz otvoren prozor dopire miris lipe, čuje se prodoran zvuk đedove pisaće mašine. Baka tiho pjevuši Edit Pjaf, dok uzima knjigu bajki iz ogromne kućne biblioteke. Mala kovrdžava djevojčica sjeda joj u naručje. Baka je nježno ljubi u kosu, počinje da joj čita i dok se u njenoj mašti stvaraju zmajevi i vile, njena duša postaje trajno opijena riječima i knjigama... Mala kovrđava djevojčica sada je odrasla tridesetogodišnja žena po imenu Mia Ivanović, koja je iz ljubavi prema čitanju postala knjiška influenserka.
"Dug je život iza mene, a kažu da svaki čovjek ima svoj roman." Kada bi stranica bila godina, starac Miro Gvozdenović bi krasnopisom ispisao prvih 90 stranica svog životnog romana. Taj roman je pun humora, veselja, nauke, suza, gubitaka... svako poglavlje nosi svoju priču, počevši od rata, gladi, učenja noću u menzi, katedre, pa sve do poslednjeg poglavlja koje ispisuje u Domu za stare već dvije i po godine.
Nikada se nijesu razdvajali otkad ih je majka uzela u naručje prije 70 godina. Jednojajčani blizanci Mijodrag-Mikan i Milorad-Mićko Mijušković bratski su dijelili majčino mlijeko, igračke, snove, imanje i ljubav prema sportu i planini.
-->