Informacije o vremenu su trenutno nedostupne.

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Muzika i slikarstvo – dvije ljubavi mlade Nikšićanke Ivane Dendić

ivana2
gradkulture.me
  • Autor onogost.me
  • 10.09.2020. u 06:13

Ivana ima 18 godina i završila je Srednju muzičku školu "Dara Čokorilo" u Nikšiću, odsjek violina. Osvojila je veliki broj državnih i međunarodnih nagrada. Neke od najznačajnijih su: prva nagrada na Državnom takmičenju iz violine, zatim, prva nagrada sa Međunarodnog takmičenja iz solfeđa i dvoglasnog pjevanja. 

Dvostruka je dobitnica nagrade “Odličan pet” od strane Ministarstva prosvjete. Ivana se može pohvaliti i osvojenim brojnim nagradama iz oblasti orkestarske, horske i kamerne muzike.

Pored muzike, ova mlada umjetnica se bavi i slikarstvom.

Kada si otkrila da gajiš posebnu ljubav prema muzici, toliko da želiš da se baviš njome?

Ogromnu ljubav prema umjetničkoj muzici gajim još odmalena, ali, odluku da se njom profesionalno bavim donijela sam u starijim razredima osnovne škole. Biti muzičar je jedini poziv koji me ispunjava i u kojem se pronalazim u potpunosti.

Šta to posebno u tebi bude zvuci violine što te je navelo da se okreneš baš njoj? Zbog čega baš taj instrument?

Violina je za mene oduvijek predstavljala nešto posebno. Još kao dijete sam imala privilegiju da se dobro upoznam sa ovim instrumentom i da ga doživim na pravi način, pošto je moja majka violinistkinja. Slušajući nju dok svira, uživala sam u toploj boji i emociji, a divila se spretnosti, pa sam i sama poželjela da se okušam u tome.

Kad si krenula u Srednju muzičku školu “Dara Čokorilo” da li si sebi postavila neki cilj, nešto što te je vuklo da budeš bolja?

Pošto sam u srednjoj muzičkoj školi osjećala da sam na pravom mjestu, trudila sam se da pokupim što više znanja iz svih oblasti, jer me sve jednako interesuju, kako bih bila što kompletniji muzičar. Čime god se bavila, nastojala sam da budem najbolja verzija sebe.

Kako gledaš na mnogobrojne nagrade koje su osvojila? Čemu su te one naučile?

Muzička takmičenja jesu korisna jer nas podsticu na dodatni trud i rad. Samim tim i nagrade učenicima svakako znače, jer pokazuju da neko  vrednuje naš talenat i trud. Ipak, važno je da se u takvim trenucima ne razvija rivalstvo, već međusobna podrška, a da ljubav prema muzici ostane najvažnija. Ponosna sam na to što u našoj školi među učenicima vlada sloga i podrška, pa svi bodrimo jedni druge kako bi u tim trenucima dali svoj maksimum.

Osim muzike, odlično ti ide i slikarstvo, što dovodi do toga da tvoja umjetnička strana još više dolazi do izražaja. Možeš li napraviti paralelu između muzike i slikarsta?

Slikarstvom se bavim u slobodno vrijeme, a ono mi pruža potpuno drugi doživljaj o umjetnosti i sopstvenom izražavanju. Sve su umjetnosti jedinstvene, ali i na neki poseban način povezane. S obzirom na to da nikad nisam pohađala likovnu školu, kroz slikarstvo izražavam samo trenutno raspoloženje i emocije. Iako i kroz muziku izražavam svoje emocije, njom se bavim mnogo ozbiljnije i studioznije.

S tim da si završila srednju školu, koji su ti sledeći planovi?

Po završetku srednje škole, upisala sam Muzičku akademiju na instrumentalnom odsijeku za violinu, kako bih nastavila da se usavršavam na svom intrumentu, ali i u ostalim oblastima muzike.

Za kraj, gdje vidiš sebe za desetak godina?

Nemam određenu sliku u glavi, ali svakako vidim sebe kako se bavim muzikom i ostalim.

 

Izvor: gradkulture.me

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Kažu da je pisanje slično fotografisanju, samo što se ne fotografiše osoba već misli. On je dugo pravio fotografije kroz objektiv fotoaparata i stvarao svoju crno-bijelu dugu, kako je nazvao svoju prvu izložbu, a onda je uporedo zakoračio u crno-bijeli svijet pisanja gdje je crna slova stavljao na bijeli papir i tako stvorio kratke šarenolike priče duginih boja koje je sam nazvao - crtice iz života.
U jednom seocetu u Engleskoj u svom magičnom svijetu knjiga živjele su tri sestre Bronte. Mnogo godina kasnije u jednom drugom seocetu, zvanom Petrovići, rođene su tri sestre Draganić, tri poetese, koje su s velikim razlogom prozvane nikšićkim sestrama Bronte.
Upletene pletenice vire ispod crne marame, koja kao da uokviruje njen široki osmijeh. Crna bluza, suknja, buce i opasana cvijetna traveza krase poslednju pravu planinku, čuvenu tužilicu od osamdesetšest ljeta, na čijem licu su se urezale bore kao duboki kanjoni, niz koje su tekle rijeke suza za sinom kojeg joj je planina uzela, iako njome još ponosito gazi.