Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Nikšićka pjesnikinja Anđela Backović piše u humanitarne svrhe

80631174_448947175780010_1583587796751220736_n
Privatna arhiva
  • Autor Marija Vujovic
  • 19.02.2020. u 07:26

Sklonost i ljubav ka pisnoj riječi kod Nikšićanke Anđele Backović javila se još u najranijem djetinjstvu. Iz te ljubavi nastala je još u gimnazijskim danima njena prva zbirka poezije “Čekam te” koju objavljuje 2018. godine kao apsolvent Pravnog fakulteta. Po objavljivanju zbirke postala je član Književnog kluba “Poenta poetika”, a već naredne godine objavljuje drugu zbirku pjesama pod nazivom “Zvuk tišine”.

Ponijevši epitet pjesnikinje velikog srca, kao i da ljubav kao vrhovno dobro čini centralni motiv njene poezije, stihove smo joj mogli čitati u brojnim dnevnim novinama, časopisima, zbornicima, a Anđelu gledati i slušati tokom gostovanja na lokalnoj i nacionalnoj televiziji.

Ono što ovu 27-godišnju Nikšićanku posebno izdvaja jeste što piše isključivo u humanitarne svrhe i što novac od prodaje svojih knjiga poklanja osjetljivim kategorijama društva. Novac koji je prikupljen na promocijama njenih zbirki darivala je Dnevnom centru za djecu sa smetnjama u razvoju Nikšić, kao i nikšićkom Udruženju paraplegičara.

“Poezija je moja velika ljubav, ali i samo hobi. Ja kao pojedinac ne mogu mnogo da uradim, ali mogu probuditi društvenu svijest. Mene raduje tuđa sreća i zadovoljstvo. Možete tek misliti kako je kad znate da joj možete doprinijeti. Ja poezijom grlim svijet oko sebe”, odgovorila nam je Anđela na pitanje kako je došlo do poklanjanja novca od pisanja u humanitarne svrhe.

U današnje vrijeme kad su multimedija i društvene mreže uzele maha, baviti se poezijom kao i bilo kojim vidom kreativnog rada, kaže ona, izuzetno je teško. Otkrila nam je i kako je sve počelo.

“Mislim da bi se moja poezija još uvijek krila među koricama rokovnika da Dušan Govedarica nije glavni “krivac” što sam danas pjesnikinja. Na njegov nagovor objavila sam prvu zbirku”, sjeća se ona.

Na poeziju gleda isključivo kao na svoj hobi, iako pohvale i podrška stižu svakodnevno sa svih strana.

“Poezija je dio mene, najdublja moja misao i osjećanje. Kad uzmete u ruke svoju prvu zbirku, to je kao da držite dio svoje duše. Tek nakon promocija svojih zbirki, vidjela sam da ono što stvaram izaziva reakcije kod drugih i da dobijam pozitivne kritike na svoje stvaralaštvo. Kao neko ko je trebalo tek da se afirmiše u tom svijetu, bilo je iznenađujuće što su promocije zbirki bile izuzetno posjećene. Čak je bilo više ljudi nego što je sala mogla da primi”, ponosna je ova djevojka koja piše i prozu, ali kaže da je “poezija more u kojem najradije i najbolje pliva”.

Svaki slobodan trenutak “krade” kako bi mogla da čita, iako priznaje da je toga sve manje zbog mnogobrojnih obaveza, a uzore je našla u velikim pjesnicima –  Vitu Nikoliću, Jovanu Dučiću i Sergeju Jesenjinu.

Nikšić je, kako je kazala, grad koji je uvijek obilovao mladim umjetnicima.Tako je, vjeruje, i danas, te stoga smatra da je od izuzetne važnosti za kulturnu scenu što postoje zajednice koje okupljaju mlade talente i što skidaju prašinu anonimnosti sa onoga što oni stvaraju.

Sa klubom “Poenta poetika” drži poetske časove u osnovnim školama u Nikšiću kako bi učenicima približili kulturno stvaralaštvo, a za naredni period najavljuje novitete.

“Očekujem drugi broj zbornika “Mozaik” koji objavljuje Književni klub “Poenta poetika”. Tu će se naći nekoliko mojih pjesama. Pripemam treću zbirku, koja bi trebalo sredinom godine da ugleda svjetlost dana”, očekuje ova talentovana djevojka.

Pisanje u humanitarne svrhe i dalje će biti njena misija.

“Planiram i dalje da pišem i stvaram. I dalje će to biti u humanitarne svrhe. To je moja nepromijenjena želja i misija”, poručila je ona za kraj razgovora sa nama.

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.

Možda ste je nekada sreli na biciklu, na skijama, u planini, u pozorištu, kako sadi drveće u Trebjesi, kako šeta korzom, kako kupuje na pijaci, kako pliva Krupcem... Ne postoji mnogo žena kao što je ona, neustrašiva, jaka, puna vatre, urbana i divlja, čuvar doma, čuvar grada, tradicije i slavnog imena Petrovića. Prije 48 godina nastala je pod kamenim Bedemom, rasla i izrasla u ženu neizmjerne snage, čija strast gori jače od strahova. Njeno ime je Ana Petrović Njegoš.