Nikšićka pjesnikinja Anđela Backović piše u humanitarne svrhe

Ponijevši epitet pjesnikinje velikog srca, kao i da ljubav kao vrhovno dobro čini centralni motiv njene poezije, stihove smo joj mogli čitati u brojnim dnevnim novinama, časopisima, zbornicima, a Anđelu gledati i slušati tokom gostovanja na lokalnoj i nacionalnoj televiziji.

Ono što ovu 27-godišnju Nikšićanku posebno izdvaja jeste što piše isključivo u humanitarne svrhe i što novac od prodaje svojih knjiga poklanja osjetljivim kategorijama društva. Novac koji je prikupljen na promocijama njenih zbirki darivala je Dnevnom centru za djecu sa smetnjama u razvoju Nikšić, kao i nikšićkom Udruženju paraplegičara.

“Poezija je moja velika ljubav, ali i samo hobi. Ja kao pojedinac ne mogu mnogo da uradim, ali mogu probuditi društvenu svijest. Mene raduje tuđa sreća i zadovoljstvo. Možete tek misliti kako je kad znate da joj možete doprinijeti. Ja poezijom grlim svijet oko sebe”, odgovorila nam je Anđela na pitanje kako je došlo do poklanjanja novca od pisanja u humanitarne svrhe.

U današnje vrijeme kad su multimedija i društvene mreže uzele maha, baviti se poezijom kao i bilo kojim vidom kreativnog rada, kaže ona, izuzetno je teško. Otkrila nam je i kako je sve počelo.

“Mislim da bi se moja poezija još uvijek krila među koricama rokovnika da Dušan Govedarica nije glavni “krivac” što sam danas pjesnikinja. Na njegov nagovor objavila sam prvu zbirku”, sjeća se ona.

Na poeziju gleda isključivo kao na svoj hobi, iako pohvale i podrška stižu svakodnevno sa svih strana.

“Poezija je dio mene, najdublja moja misao i osjećanje. Kad uzmete u ruke svoju prvu zbirku, to je kao da držite dio svoje duše. Tek nakon promocija svojih zbirki, vidjela sam da ono što stvaram izaziva reakcije kod drugih i da dobijam pozitivne kritike na svoje stvaralaštvo. Kao neko ko je trebalo tek da se afirmiše u tom svijetu, bilo je iznenađujuće što su promocije zbirki bile izuzetno posjećene. Čak je bilo više ljudi nego što je sala mogla da primi”, ponosna je ova djevojka koja piše i prozu, ali kaže da je “poezija more u kojem najradije i najbolje pliva”.

Svaki slobodan trenutak “krade” kako bi mogla da čita, iako priznaje da je toga sve manje zbog mnogobrojnih obaveza, a uzore je našla u velikim pjesnicima –  Vitu Nikoliću, Jovanu Dučiću i Sergeju Jesenjinu.

Nikšić je, kako je kazala, grad koji je uvijek obilovao mladim umjetnicima.Tako je, vjeruje, i danas, te stoga smatra da je od izuzetne važnosti za kulturnu scenu što postoje zajednice koje okupljaju mlade talente i što skidaju prašinu anonimnosti sa onoga što oni stvaraju.

Sa klubom “Poenta poetika” drži poetske časove u osnovnim školama u Nikšiću kako bi učenicima približili kulturno stvaralaštvo, a za naredni period najavljuje novitete.

“Očekujem drugi broj zbornika “Mozaik” koji objavljuje Književni klub “Poenta poetika”. Tu će se naći nekoliko mojih pjesama. Pripemam treću zbirku, koja bi trebalo sredinom godine da ugleda svjetlost dana”, očekuje ova talentovana djevojka.

Pisanje u humanitarne svrhe i dalje će biti njena misija.

“Planiram i dalje da pišem i stvaram. I dalje će to biti u humanitarne svrhe. To je moja nepromijenjena želja i misija”, poručila je ona za kraj razgovora sa nama.