Autor: onogost.me
Foto: Privatna arhiva
14:25
4.9.2021.

Portret u gradu N – Zove se Sol i zrači kao sunce

Mlada Argentinka, Maria Sol Bernardi je željela da putuje po Evropi, da otkrije drugačiji svijet od onog koji je okruživao. Drugarica joj je rekla da postoji jedna mala lijepa zemlja koja se može obići za dan. Stigla je u kišoviti Kotor jednog prohladnog februara, zaljubila se u stari grad  i u mlado momče. Umjesto tri mjeseca, ostala je tri godine.


Svi je zovu Sol, što na španskom znači sunce i ko je u njenoj blizini ogrije ga njena topla energija. Toga hladnog februara, Darko Jokić je pronašao svoje sunce u kišovitom Kotoru. O tom magičnom susretu, ovaj zaljubljeni bračni par je pripovjedao držeći se za ruke, dok im se bijeli mačak Stui mazno motao oko nogu.

Portal OnogostSol i Darko

Darko započe priču: "Došla je u hostel gdje sam radio i gazda joj je prije toga rekao "vidim ja da ćeš ti ostati u Crnoj Gori “. Bila je zima, bilo je tiho i sve joj se svidjelo. Kada smo se upoznali, odlučila je da ostane. Živjeli smo godinu dana u Risnu, godinu u Perastu, a zadnju godinu živimo u Dučicama.“ 

Grad u kojem je tridesetjednogodišnja Sol živjela zove se San Carlos de Bariloche koji se nalazi u Patagoniji. Sol je bila sedam godina učiteljica i svoj posao je obožavala, kako sama kaza "bio je to posao za čitav život, ali je sada našla čovjeka za čitav život“. 

Sol započe svoju priču: "Rođena sam u malom selu koji je vremenom rastao i postao grad. Kasnije sam pošla da živim u glavni grad gdje je bilo puno ljudi. Živjela sam u stanu, imala samo terasu, a ovdje imam slobodu, mogu da šetam planinom, šumom, da idem gjde god hoću, kao da granice ne postoje...Dok sam radila, stalno sam putovala do posla i nazad, a ovdje nema stresa na koji sam bila navikla, ovdje je mnogo mirnije. Ljudi su drugačiji, imaju drugačiju energiju i način razmišljanja. Svi se međusobno poznaju i svi su kao jedna velika porodica.“

Sol kaže da mnogo voli Župu i da otkada ovdje žive, počela je da radi u bašti po prvi put u životu. Naučili su je Darkova familija i Youtube, a svoju bašticu je ukrasila originalnim drvenim natpisima na španskom jeziku, koji je njen suprug perfektno naučio uz nju.

Svekrva Ratka za Sol kaže: "To je najpozitivnije čeljade u našoj kući. Mene su moja unučad najviše voljela dok nijesu upoznali nju. Stalno pjeva i mnogo voli da radi. Kad je ona tu, nema sjedanja. Prečistila je čitavo imanje, zasadila cvijeće, okrečila kuću..."

Sol tvrdi da je ovo mjesto inspiriše da sve nauči i ništa joj ne ide teško. Jedino što nije uspjela da nauči je da muze. Darkova baba Draga izdiže na Lukavicu, pa je često obilaze, ona joj je držala par časova, ali nije uspjela da nauči. Sol tvrdi da je Lukavica najljepša planina na svijetu.

Ono što joj fali su porodične "fijeste". Darko je išao sa njom dva puta u Argentinu i priča o svojim impresijama: "Kod njih je porodica jako ujedinjena. Baš smo pretprošle godine bili na 90-om rođendanu njene bake. Bila je cijela njena familija, ogromna žurka, svi smo plesali. Za razliku od naših svadbi gdje ljudi presjede, tamo svi igraju do zore. Svaka familija ima ogromne zvučnike koje iznesu ispred kuće. Veseo su narod. Imaju drugačiju energiju od naše.“

Druga stvar koja joj fali je mate. To je njihovo nacionalno piće, čaj koji se pravi od jednog drveta, kidaju mu se sitne grančice i lišće, koje se suši i pije iz posebne drvene čaše sa metalnom slamčicom. Ono što je kod nas kafa, kod njih je mate i kada se nađu sa prijateljima, kažu "hajdemo na mate“. U prethodnoj posjeti Argentini, Sol je donijela 7kg matea, ali kada njega potroši prelazi na hajdučku travu, majčinu dušicu, divlji origano, kantarion i ostale naše čajeve, koje čuva u teglicama sa natpisima.

Dok Darko radi, Sol svoje dan provodi tako što kuva, čita, uči crnogorski, radi oko njihove bašte, oko cvijeća, konzervira povrće, pravi med od maslačka, šije babi traveze... Kada su zajedno, odu često do grada, piju mate pored jezera, šetaju  Trebjesom, popnu se na Bedem...

"Volimo svuda da šetamo, odemo na planinu, beremo čajeve, obožavamo da kampujemo.. Volimo da provodimo vrijeme sami, našli smo jedno drugo i niko nam ne treba“, kroz smijeh kaže Darko.

"Većina ljudi su poput lista što pada, lebde i okreću se zrakom, lebde i tumaraju prema tlu. A drugi, malobrojni su poput zvijezda što idu svojom čvrstom putanjom, ne dostiže ih nijedan vjetar, sami sebi nalaze svoj zakon i svoj put.“ Ove dvije zvijezde sa dva kraja svijeta  spojilaje sudbina i ujedinila u jednu ljubav kakva samo postoji u ljubavnim romanima koju napiše sam život.

Ana Vojinović Dragićević

Ostale vijesti iz kategorije

  • 14:00
    17.10.2021.

    "Planine me zovu, ja moram poći’", napisao je čuveni prirodnjak Džon Muir. Taj zov ne čuju svi, ne osjećaju ga, dok kroz nju prostruji kao vjetar koji huči sa planinskih vrhova, gore joj tabani i nagoni je da se popne do tog čudesnog svijeta, čiju magiju vide samo oni posebni, kao što je ona, Svetlana Golović, dama koja na planinskim vrhovima vidi nešto više, dalje i dublje.

  • 14:44
    16.10.2021.

    Prije deset godina počeo je da traga. Skupio je ploče. Kasete. Pročitao napisane knjige. Novinske članke. Okupio 60 hiljada pratilaca na Fejsbuk stranici koju uređuje. Sada nakon deceniju istraživanja piše knjigu o životu i stvaralaštvu Tome Zdravkovića.

  • 15:06
    8.8.2021.

    Postoji družina koju čini šest veselih dječaka, a koji svoje dječaštvo pretvaraju u zbirku magičnih trenutaka, uz pucketanje logorske vatre, blatnjavih cipela, razvučenih osmijeha... Dok njihovi vršnjaci provode beskrajno vrijeme u virtuelnom svijetu, oni stvaraju  uspomene, tumarajući prirodom, verući se uz drveće, pecajući, kampujući, maštajući... Ono što je nekada bilo normalno odrastanje, danas je rjetkost, zato je ova družina, koja raste u Ćemencima, rastrčana kroz tovićke glavice, kraj vijugave Zete savim drugačija od drugih. Upoznajte Smogovce.

  • 14:21
    18.7.2021.

    Možda ste nekada vidjeli bakicu za kojom jure brojne mace i po neki kuco, petljaju joj se oko nogu i vjerno prate milostivu staricu, koja im daje pregršt ljubavi i topli obrok. Već dvadeset godina, baka Novka Kovačević, hrani lutalice i odvaja više od pola svoje skomne penzije da bi njima dala jer kažu da što više daješ, to više imaš da daš.