Informacije o vremenu su trenutno nedostupne.

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Predstavljamo mlade nikšićke pjesnike – Đurko Gutović

44887162_201704350722400_7477190316013912064_n
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 17.03.2019. u 07:27

JU „Zahumlje“ i portal Onogošt nastavljaju sa predstavljanjem mladih pjesnika Književnog kluba „Poenta poetika“. Razgovarali smo sa Đurkom Gutovićem.

Kako je zapravo došlo do toga da se zainteresuješ za poeziju i da počneš da pišeš?

Kroz svoje školovanje sam nailazio na lirske momente koji su u potpunosti ispunjavali moj umjetnički dio svijesti. Kao neko ko se posebno interesovao za poeziju i književnost u tom periodu osnovne i srednje škole, lako sam izabrao svoj put u pravcu poezije. Kasnije u periodu afirmacije u tom svijetu sam sve više znanja i motiva dobijao kroz druženje i nastupe kao član poetskih klubova i zajednica.

Kako vidiš mladu poetsku scenu danas?

U prvom redu istakao bih to da je mlada poetska scena i te kako društveno prihvaćena i uspijeva da se održi na onom mjestu koje joj i pripada u društvu. Kroz poznanstva i druženja koja sam ostvario sa velikim brojem mladih pjesnika najčešće iz Crne Gore i Srbije naišao sam na neizmjerno dobre pjesnike, ambiciozne i posvećene, pjesnike koji vole poeziju i vole svijet na poseban način. Takvi utisci me dovode do nedvojbenog stava da će poezija na ovim prostorima biti živa i vihorom zanesena još dugo.

Šta ti je donijelo članstvo u Književnom klubu „Poenta poetika“ – JU „Zahumlje“?

Ne pretjerujem ako kažem da mi je članstvo u Književnom klubu “Poenta poetika” bilo od presudnog značaja da ostanem siguran i snažan na nimalo jednostavnom poetskom putu. Veliki broj nastupa u različitim ambijentima i pred različitom publikom, dva broja sjajnog zbornika članova kluba „Mozaik“, mnogo druženja i lijepih uspomena, snažnih drugarstava i istinskog poetskog duha, kao stvari koje mi je donijelo članstvo u Književnom klubu „Poenta poetika“ me bez sumnje čine privilegovanim.

Skoro si ostvario zapazen rezultat na internacionalnom konkursu „Mili dueli“. Da li pjesnički susreti i konkursi pomažu mladim autorima da se afirmišu?

Učešće na internacionalnom konkursu „Mili dueli“ je za mene bilo iznad svega dobro iskustvo. Takmičenje koje traje puna tri mjeseca i kroz niz krugova budi stvarno interesovanje kako takmičara tako i publike. Svakako da mi je plasman u finale tog takmičenja bio poseban motiv i satisfakcija. Kao mlađi dobijao sam lekcije od starijih pjesnika da je učešće na konkursima poezije od posebne važnosti i vođen tim savjetom sam ostao na putu poetskog stvaralaštva na sve ozbiljnijim razinama tako da sam stava da je to svakako najbolji način za afirmaciju mladih pjesnika.

Da li je u planu objavljivanje nove knjige poezije?

Uvijek je relativno sve u stvaralaštvu tako da se u tom pogledu ne mogu dati jasne prognoze. Ako bih objavio neku knjigu u bilo kom periodu vodio bih se time da ta poezija bude stvarno najbolje što znam i da se iskristališe do momentalnog maksimuma i to je jedino što sa sigurnošću mogu da najavim.

LAŽNA RUSKINJA

Premalo se ti ponašaš ruski 
Iako je ovdje slična zima 
Premalo istoka u tebi ćuti 
Premalo Rusije u tebi ima
Jer nije u tebi Rusija naša 
Onakva silna od ljubavi i znanja 
Neka ti je nadimak nešto na Taša 
I neka si po sto put Tanja
Premalo je u tebi ruske topline 
I da je pola bilo bi dosta
Da mi približi ove daljine 
Odavde pa do Lavljeg mosta
O Rusiji pričaj drugom nekom 
Nekom ko ne zna rubljom da plaća
Ko po tvom obrazu prijatnom i mekom 
Može pomisliti i da si Kaća

Razgovarao Goran Radojičić

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Upletene pletenice vire ispod crne marame, koja kao da uokviruje njen široki osmijeh. Crna bluza, suknja, buce i opasana cvijetna traveza krase poslednju pravu planinku, čuvenu tužilicu od osamdesetšest ljeta, na čijem licu su se urezale bore kao duboki kanjoni, niz koje su tekle rijeke suza za sinom kojeg joj je planina uzela, iako njome još ponosito gazi.
Jesen je vrijeme kada u Župi pomodre šljive, zamirišu džemovi i potekne čuvena župska šljiva. Jedne jeseni prije trideset godina, ne vidjevši crnu kantu punu tropa u mračnoj seoskoj noći, padoh na kamen i slomih ruku. Đed i otac su pogledali iskrivljenu ruku i rekli odlučno: ,,Vodimo je kod Mrkoja da je dlaži.”