Radovi Nikšićanke Nine Rakojević: Unikatno, magično i rukom napravljeno

Za naš portal govori o inspiraciji, idejama koje nekad dolaze u gotovom obliku, materijalima pomoću kojih zamisli postaju opipljive…

Ručni rad je, u raznim oblicima oduvijek bio prisutan, objašnjava ova dvadesetšestogodišnja Nikšićanka, koja je završila osnovne i master studije istorije umjetnosti u Beogradu, na Filozofskom fakultetu.

„Ako pričamo o trenutku kada je nastao “KHM”, odnosno prije njega “Kairos handmade”, onda govorimo o trenutku od prije dvije, dvije i po godine. Brat i ja smo kao djeca, a kako tada, tako i danas, stalno crtali, pravili čestitke, origami figurice i druge razne “poklončiće” za roditelje i familiju, tako da je to nešto čemu se ne zna tačan početak. Prvi i omiljeni materijal je papir, od čega je i krenula ova priča. Malo se produbila na fakultetu kada sam sa drugaricama pravila čestitke i poklončiće, uglavnom od papira i kartona“, objašnjava Nina, koja se bavi i muzikom.

U gradu pod Trebjesom svira i pjeva u bendu Džanum, akustičnom sastavu The Beatless.

Priznaje da se često dešavalo da u trenutku kad je bilo potrebno napraviti čestitku, a u nedostatku adekvatnog materija, pribjegavala reciklaži kutija, novina i kesa.

„Upravo je od čestitki sve krenulo. Ideja je bila da se rade personalizovane čestitke namijenjene upravo za osobu kojoj idu, što, naravno, podrazumijeva saradnju sa onim ko naručuje. Kod poklanjanja je bitno misliti na osobu kojoj ide poklon, stoga nemam unaprijed pripremljene čestitke, već ih radim isključivo po narudžbi. Tako je i nastala ideja o “Kairosu”, koji je u grčkoj mitologiji bog povoljnog i srećnog trenutka. Prije nekoliko mjeseci je došlo do proširenja asortimana, što je povuklo i korišćenje novih materijala, pa je tako nastao “KHM”. Tada su u priču ušli Anđelija Borovinić, sa kojom, pod nazivom “Corde”, radim i dekoracije za svadbe, rođendane, proslave, i Risto Blagojević, bez kog bi naše lampe bile samo nepraktične saksije“, priča za naš portal Nina.

U njihovoj radionici pored čestitki, možete pronaći minđuše, ogrlice, svijećnjake, saksije, zdjele i lampe. Njene zamisli postaju opipljive služeći se raznim materijalima, među kojima je drvo, beton, konac, kanap i, naravno, papir.

Na pitanje o kreativnom procesu i kako sve počinje, priznaje da je teško odgovoriti. Proces se razlikuje od predmeta, a kako kaže, nekad je teško sjetiti se odakle je potekla ideja.

„Nekad se ideje krčkaju, pa same izađu vani, skoro pa gotove. Što se tiče predmeta od betona, za njih je samo bilo bitno izabrati oblike i naći ili napraviti kalupe. I za drvene minđuše je najbitnije bilo izabrati oblike i pristupiti obradi. Kad se to sve postavi onda kreće najbolji dio – farbanje. Najzabavnije je oslikavati veće predmete, zdjele i lampe, jer tu ima više prostora za igru, s tim što i tu se teži nekom skladu i jednostavnosti“, objašnjava ona dodajući da to zna ponekad da se otme kontroli i uleti u „neko ludo šarenilo“.

Vrijeme za izradu zavisi od predmeta. Nina objašnjava da je najviše vremena potrebno za izradu predmeta od betona, jer se oni moraju izliti, kvasiti, sušiti, šmirglati.

„Papir je uvijek dostupan i spreman, te je za čestitke, tehnički, potrebno najmanje vremena. S druge strane, za sve, osim za čestitke, postoje ustanovljeni procesi, pa je o njima uvijek potrebno najviše razmisliti. Kada govorimo o vremenu, tu se mora pomenuti i sve što je dovelo do odabira odgovarajućeg drveta, prave razmjere za beton, s obzirom da ranije nisam imala iskustva u radu sa ovim materijalima. Takođe je bilo bitno pronaći i odgovarajuća ljepila, boje i repromaterijal“, priča ona dodajući da su to stvari koje su podložne promjenama jer se, i kad se čini da je sve dobro odabrano i napravljeno, može desiti neki kiks.

S obzirom na to da “KHM” ponuda ne postoji toliko dugo, tako ne postoji  konkretno mjesto za prodaju. Aktivni su na sajmovima u Nikšiću, Podgorici i primorju, a njihove prozvode možete pronaći na Instagram stranici.

„Na zainteresovanost Nikšićana se ne mogu požaliti, s tim što i to zna da varira. Bude perioda kada jedva stižem sve da pripremim sve što je poručeno, a onda ima i onih kad i zaboravim da ovo radim. To je neki tempo koji mi odgovara. U ovo sam ušla jer volim i jer mi je zabavno, tako da zarada dođe kao bonus, a ne primarna stvar“, kazala je za kraj razgovora Nina.

Marija Goranović