Đurović: Mladi prinuđeni da odlaze iz Nikšića

„Nikšić je nekad bio najrazvijeni industrijski centar, motor privrednog razvoja Crne Gore, grad koji je nekad živio, grad veselog i pozitivnog duha, grad nasmijanih lica prolaznika, grad socijalne pravde, grad radničke klase gdje su mladi ljudi nakon završene srednje škole i završenih studija ostajali u svom rodnom gradu i nalazili uhljebljenje u jednom od mnogih privrednih kolektiva. Sve to je nekad bio Nikšić i sve to nije bilo baš davno“, saopštila je Đurović.

Prema njenim riječima, generacije mladih ljudi danas po završetku studija odlaze, kako je navela, trbuhom za kruhom.

„Svoja radna mjesta traže kako u glavnom gradu naše zemlje, tako i u zemljama u okruženju ili zapadne Evrope, radeći poslove neuporedivo niže složenosti u odnosu na one poslove za koje su se školovali. Oni mladi ljudi, pogotovo visokoškolci, koji su prinuđeni da ostanu u Nikšiću, upravo svjesni lošeg stanja i razorene privrede, traže bilo kakav posao kako bi preživjeli i zadovoljili neke svoje osnovne egzistencijalne potrebe“, dodala je funkcionerka Demosa.

Zbog toga, navodi dalje Đurović, Nikšić postaje grad koji odumire i u kojem je posljednjih osam godina izražena najveća nezaposlenost.

„Stopa nezaposlenosti u našem gradu iznosila je 21,09% na kraju 2016. god. od čega su 1.533 visokoškolca koji traže posao. Ovaj problem nezaposlenosti predstavlja i osnovni izvor socijalnih razlika, i to nije samo problem osoba koji ne rade, nego je i to problem društva u cjelini“, kaže ona i dodaje da veliki problem nezaposlenosti postoji  izbog obrazovnog sistema, koji produkuje kadar koji u velikoj mjeri ne pokriva tržište rada, kao i zbog reprodukcije diploma iza kojih stoji „prividno“ znanje.

„Da li smo mi mladi taoci zarobljenog društva u kome prevladava sfera političkog upravljanja ljudima? Da li svi mi moramo pripadati vladajućim strukturama i biti građani drugog reda? Moramo li posjedovati partijsku knjižicu da bi bili u tom začaranom krugu da pred izbore radimo, a već sjutra smo na Birou rada? Da li se naše potrebe uopšte zadovoljavaju na približno ljudski način? Da bi zadovoljili neke osnovne potrebe često smo mi mladi prinuđeni da radimo teške fizičke poslove. Danas mladi sa završenim fakultetom rade poslove konobara, kuvara, frizera, taksisti su ili obezbjeđuju objekte i ljude, i da ne zaboravimo reći da je najveći broj zaposlen u kladionicama i trgovini“, poručuje Đurović.

Ona ističe da je ne čekajući skrštenih ruku i, kako kaže,  bez imalo stida i sama primjer odnosno pripadnik onih koji moraju da rade poslove svojih predaka.

„Napustila sam selo da bih se školovala i danas sa završenim fakultetom počinjem ponovo da se bavim poljoprivredom, obrađujem zemlju kako bih stvorila proizvod od koga ću da živim i prehranim svoje dijete. Pa se danas zapitam čemu školovanje i čemu fakultet ako država nije ta koja će raditi na rješavanju ovog problema. Ili institucije sistema samo rade na rješavanju problema nezaposlenosti djece gradonačelnika opština. Tako da nezaposlenost mladih u Nikšiću ne možemo povezati sa krizom u Crnoj Gori, već sa lokalnom privatizacionom poharom“, stoji u saopštenju.

 „Mladi Nikšićani ne trebaju da budu učeni na nepotizam, već samo trebaju šansu da ispolje svoju kreativnost i svoja znanja i umijeća. Živimo u vremenu u kojem nije nimalo lako odgajati i obrazovati mlade ljude. Živimo u vremenu koji mnogi vide kao doba moralne i duhovne propasti svijeta, a mi živimo sa nadom i vjerom za ono „više i bolje“ sjutra do ljudskosti, za početak želimo da izađemo na slobodne i fer izbore jer jedino tako možemo nastaviti da se nadamo da će doći do neke promjene na bolje za sve nas sa ovih prostora”, zaključila je Đurović.