Ekspedicija “Javorka” bila na korak do krova Alpa

Iako su na put krenuli fizički i psihički veoma spremni, “naoružani” samopouzdanjem i riješenošću da ostvare svoj cilj, naši sugrađani ovoga puta nijesu uspjeli da se domognu najvišeg vrha u zapadnoj Evropi, a uzrok tome bile su isključivo vremenske prilike, ili bolje reći neprilike. Iskustvo je pokazalo da su planinari kada god bi se uhvatili u koštac sa lošim vremenom uvijek izvlačili deblji kraj. Vođeni time naši sugrađani predvođeni Vujovićem, iskusnim planinarom, koji se svojevremeno peo na najveći vrh svijeta Mont Everest, odlučili su da ih ne nosi emocija i da ne rizikuju život.

Planinarska iskustva je teško prenijeti običnim riječima, posebno onima koji nikada nijesu imali nikakvog dodira sa planinom i svim opasnostima koje ona nosi, ali je jedina dama u ekspediciji, Svetlana Golović, koja je prva Nikšićanka koja se popela na najviši vrh Evrope, Elbrus na Kavkazu, pristala da za naš portal podijeli ovo neobično iskustvo.  

Planinari “Javorka” izabrali su jun mjesec upravo nadajući se da će ih poslužiti lijepo vrijeme i da će tako lakše doći do cilja. Ali planina ne zna za godišnja doba i u svakom momentu je spremna da iznenadi svojom surovošću, pa je penjanje u bilo koje doba godine rizično.

“Prvo noćenje ekspedicija je imala u planinarskom domu na Platku iznad Rijeke, koji se nalazi u sklopu Nacionalnog parka “Risnjak”, da bi sa usponom krenuli 10. juna iz Chamonix u koju smo stigli dan ranije. Zbog radova na pruzi, tramvaj za “Le Nid D'Aigle” nije radio tako da je ekipa morala pješke ići do doma koji se nalazi na visini od 2.381 metra nadmorske visine. Već tada su stizale prognoze koje nijesu obećavale lijepo vrijeme, ali smo se bez oklijevanja odlučili na sljedeći korak. U rano jutro nastavili smo sa usponom do ”Tete Rouse”, planinarskog doma koji se nalazi na 3.167 metara nadmorske visine, a da ne bi gubili vrijeme odmah smo produžili direktno do “Du Goutera””, navodi u razgovoru za naš portal Golović.

I kako to zna često da bude, kako se ekipa pela ka vrhu to su i vremenske prilike postajale gore.

“Tada je već počelo lošije vrijeme. Konstantno su se smjenjivali kiša, snijeg i magla koji su bili prijetnja za nastavak akcije. Ekipa je i pored toga uspjela da prođe jedan od najtežih djelova, takozvani “Kuloar smrti” čije ime sve govori. Nakon toga prolazimo grebenom i izlazimo na “Du Gouter” koji se nalazi na visini od 3.815 metara. Tu je nakon oporavka i odmora od nekoliko sati trebalo da krenemo na završni uspon, ali vremenska prognoza uopšte nije bila obećavajuća. Iako smo se nadali da će se stanje popraviti, nažalost, kada smo vidjeli kakva je situacija i da bi svaki naš naredni korak ka vrhu bio veliki rizik, primorani smo bili da odustanemo i 12. juna negdje oko 4.30h krenuli smo nazad”, prenosi iskustvo ekspedicije naša sugrađanka.

U trenutku kada je trebalo da se nastavi pohod ka samom vrhu, službe su izvodile akciju spasavanja planinara na mjestu kuda je i ekipa “Javorka” namjeravala da prođe, što dovoljno govori koliki bi rizik preuzeli nikšićki planinari da su nastavili.

Svakako, članovi najuspješnijeg planinarskog kluba u Crnoj Gori znaju da se bez velike upornosti i strpljenja ne osvajaju najveći vrhovi, tako da ni surovi Alpi neće dugo čekati na novi susret sa Nikšićanima.