Kimono zamijenio bijelim mantilom: Zdravlje je najvažnije

Nikšićanin Danilo Pantić, zdravstveni radnik u bolnici Brezovik, ne odriče se sporta, ali…

“Prvi put sam okrenuo stvari, sport je na drugom, a ovo što radim na prvom mjestu. Situacija je takva kakva jeste, zdravlje je najvažnije, a dobro smo upoznati sa stvarima. Kao i u sportu, sve ovo sam prihvatio profesionalno, odgovorno i disciplinovano. Poziv zdravstvenog radnika je prioritet”, rekao je Pantić.

Panike nema, ali strah, ako ništa drugo, mnogima može glavu da sačuva.

“Narod se plaši. I treba da ima strah. Ne mislim baš da nas strah potpuno obuzme, ali situacija je takva da svi moramo da se čuvamo i ponašamo odgovorno prema sebi i prema drugima. Kao zdravstveni radnik želim da apelujem na sve da se pridržavaju uputa. Znamo kako moramo da živimo i kako da se u datim okolnostima ponašamo”, rekao je Pantić.

Radno vrijeme je klizno, po potrebi Danilo je uvijek tu za poziv.

“Vikendom sam slobodan, a onda imam više vremena za trening. Mada, svakodnevno sam u treningu, ujutru i naveče. Našao sam skrovište gdje sam treniram. Niko me ne dira i daleko sam od svega, istina, takmičenja nema, ne oblačim kimono, ali koliko mogu održavam kondiciju. Ponekad i pođem na pecanje, napunim baterije, a restartujem se dok planinarim. Svako na svoj način se trudi da osmisli dan.”

U Nikšiću je do sada situacija pod kontrolom.

“Po gradu se ne krećem, ne znam kako je, ali ovo što čujem narod se pridržava pravila. Nema razmišljanja tipa “u Nikšiću nema virusa, neće ga ni biti”. Uglavnom, koliko čujem i koliko mogu da primjetim, sve je pod kontrolom.”

Bolnica u Brezoviku podigla je stepen mjera.

“Na rampi ne puštamo nikoga, sestre se mijenjaju, samo hitni slučajevi dolaze. Nemamo previše posla, sve se pojednostavilo, jer se sve ciljano radi za karantin. Ako dođe preko noći do većeg broja zaraženih da je bolnica spremna. Imamo ustanovu, kapacitet i kolektiv. Ispraznili smo dva odjeljenja, kapaciteta od 40 do 60 ležaja.”

Kako je bez sporta?

“Ne pamtim da je sport ikad stao. Bio sam bez takmičenja u novembru i decembru, od januara sam krenuo. Bio sam blizu olimpijske norme, spremao se za put u Rusiju i zaustavio se. Nije bilo ni pomena o otkazivanju, ali preko noći je sve otkazano. A baš sam tempirao formu. Bio sam iznerviran zbog svega, ali onda sam shvatio koliko je alarmantna situacija. Zadržao sam sve u sebi pomirio se i spreman sam da čekam. Eto, Olimpijske igre su otkazane, termin se ne zna, tako da ćemo morati sve na novo.”

Rejting i bodovi su zamrznuti, a Danilo se nada da će dobiti šansu da se približi još više Tokiju i ugrabi normu.

“Još sam najbolje rangiran i najbliži sam olimpijskoj normi. U septembru, nakon Svjetskog prvenstva, falilo mi je, možda, 15 mjesta. Ali od tog devetog mjeseca 2019. do 2. februara nijesam imao takmičenja. Savezi su se sudili, nije bilo budžeta, a da tražim sponzore nijesam mogao. Najbliže takmičenje bilo je u Abu Dabiju, Izraelu, Japanu, Brazilu… Gdje sam mogao da nađem pare? Trenirao sam kod kuće kao da me sjutra čeka takmičenje. Ali, nakon sušnog perioda stvari su počele da se pokreću, ispratio sam takmičenje u Parizu, prošao tri kola, u Dizeldorfu jedno, u međuvremenu je bilo prvenstvo države. Nakon toga je sve stalo. Tu smo đe smo. Kad sve ovo prođe krenućemo dalje. Sve ispočetka i opet sa istim ciljem”, zaključio je Danilo Pantić.

Izvor: Pobjeda