Nikšićanin Miloš Kovačević oborio rekord i postao prvak Balkana u powerlifting-u

Iako ima samo 19 godina, do sada se sa svakog takmičenja vratio sa nagradom. Oborio je rekord Balkana u powerlifting-u u benč presu u kategoriji do 100kg raw junior, koji je iznosio 167.5kg. Powerlifting (discipline snage) je sportska grana u kojoj apsolutnu dominaciju ima snaga. U ovom sportu pravo na učešće imaju i muškarci i žene. Cilj je podići i zadržati što je moguće veću kilažu, a takmičenje se sastoji iz tri discipline: benč pres (potisak na ravnoj klupi), duboki čučanj i mrtvo vučenje ili jednom riječju triatlon. Pored triatlona, postoji i posebno takmičenje u kome se takmičari nadmeću samo u benč presu. Benč, čučnjevi i mrtvo vučenje su tri vježbe koje obuhvataju najveće mišićne grupe i zato su neizbježne u treninzima, kako disciplinaša, tako i bodibildera i dizača tegova. Pored „sirove snage“ koja se zahtijeva u ovom sportu, postoje i pravila po kojima se teg mora podići.

Kovačević je za Public Figure pričao zašto je važno baviti se sportom.

Sport je izuzetno važan u našem životu, prije svega zbog zdravlja, njegovog očuvanja i unapređenja. Sport nas, takođe, što je najbitnije, odvaja od loših životnih navika.

Odakle ljubav prema tom sportu?

Prvi put sam vidio tu vrstu sporta na televiziji, i divio se izuzetnoj snazi tih ljudi. Zamišljao sam sebe na njihovom mjestu, a danas sam postao jedan od njih.

Koji su mogući rizici u powerlifting-u?

Rizika ima dosta, jer to nije sport kao svaki drugi. Pri svakom treningu se podižu velike kilaže i najbezazlenija povreda može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Može se reći da su povrede svakodnevne i tijelo ima veoma malo vremena da se oporavi do sljedećeg treninga i takmičenja.

Koliko puta nedjeljno treniraš?

Treniram šest puta nedjeljno po dva sata,a treninzi nisu nimalo laki. U toku treninga rade se razne discipline, ne samo one koje se izvode na takmičenjima. Da bi se popeo na podijum mora se odreći dosta toga i posvetiti samo treningu koji nije lak. Dosta truda i znoja uloženo je u ovo čime se bavim.

Na koje stvari moramo obratiti pažnju prije nego što se počnemo baviti dizanjem tegova?

Za rekreativno bavljenje sportom potrebno je obaviti rutinske kontrole svih organa tj. ljekarsko uvjerenje. Za profesionalno (takmičarsko) bavljenje mojim sportom potrebno je mnogo više od ljekarskog uvjerenja. Tijelo je izloženo velikim naporima tako da definitivno morate biti maksimalno zdravi i spremni za svaki izazov.

Kakav je tvoj režim ishrane?

Režim ishrane u sportu kojim se bavim je specifičan i nije nimalo jeftin. S obziriom da je hrana veoma skupa teško da mogu sam, bez pomoći sponzora izdržati da nabavim sve što mi je potrebno. Svjetski rekorder u mojoj disciplini Rade Savić skoro svakog dana mora pojesti i do 30 jaja i 1.5 kilograma mesa, uz neophodnu suplementaciju koja, takođe, nimalo nije jeftina.

Koliko dugo se baviš ovim sportom i da li si zadovoljan postignutim rezultatima?

Ovim sportom se bavim već četiri godine i veoma sam zadovoljan rezultatima do sada, a nadam se da ću ubuduće biti još bolji, oboriti još dosta rekorda, i da ću ostaviti dubok trag u ovom sportu. Možda ću sjutra biti uzor nekome da krene da se bavi ovim sportom.

Da li je i koliko ovaj sport popularan u Nikšiću i Crnoj Gori?

Ja sam jedini predstavnik našeg grada, a ovaj sport nije toliko popularan i nema toliku medijsku pažnju. Volio bih da naš grad ima klub u koji bi mogli svi zainteresovani sugrađani da dođu i okušaju svoju sreću, volju, izdržljivost u ovom nimalo lakom sportu. Jača konkurencija bi značila veći broj takmičara i jaču reprezentaciju.

Koja vas takmičenja očekuju u narednom periodu?

U narednom periodu me očekuje takmičenje u Sarajevu, na koje moram otići zbog norme i rekorda koji ću pokušati da oborim. Sve to, biće priprema za Evropsko prvenstvo na kojem ću pokušati da oborim rekord. Ispunjenje norme otvara mi vrata za ulazak u reprezentaciju. Do sada sam nastupio na Otvorenom kupu Crne Gore gdje sam u benč presu do 100kg uzeo prvo mjesto, u Baru na „Bar Open-u“ uzeo drugo mjesto, u Podgorici imao revijalno takmičenje na kojem sam bio drugi. I na kraju, uslijedili su Golubovci i Balkansko prvenstvo u powerlifting-u na kojem sam osvojio prvo mjesto u kategoriji do 100kg i oborio rekord Balkana 167.5kg u disciplini bez opreme. Svuda sam bio najmlađi takmičar.

Da li imate neku finansijsku pomoć i sponzorstvo oko putovanja?

Ne, nemam nikakvu finansijsku pomoć, niti bilo kakvo sponzorstvo oko putovanja i izlazaka na takmičenja. Mnogo bi mi to značilo, jer ne radim, a sve finansiram jedino uz pomoć porodice, što je veoma teško.

Da li imaš uzore?

Da, uzori su mi naš sugrađanin Milutin Jovanić i svjetski rekorder Rade Savić.

I koja je poruka 19-godišnjeg nikšićkog šampiona?

Svima koji bi željeli da se bave ovim sportom poručio bih da istraju u tome, jer će biti na pravom putu, razvijaće se u sportskom duhu, i što dalje od problema sa kojima se, nažalost suočava moja generacija. Ako ne zbog rezultata, onda zbog zdravijeg zivota!

Izvor: publicfigure.me