Moć i ljepota prirode planinarskom stazom kroz Pješivce

”Ilija Mijušković mi je rekao da on tu stazu zove Staza Nikole Pekova po plemenskom kapetanu Pješivaca. Stalno je pisao o tome. Predstavio je nama i tada smo obilježili dio te staze. Drugi dio smo uspjeli iz četiri puta i spojili dva dijela. Tada smo išli od Lastve i spuštili se niz Ostroške grede u Poviju. Gledajući koliko je atraktivna ta staza, mi, kao planinari, odlučili smo da je označimo, jer je dobrim dijelom teritorijom naših Pješivaca”, priča nam Mijodrag koji je ovu kružnu stazu učinio dostupnom posjetiocima 2022. godine.

Geografski tura ide od Kunka, na samom kraju Nikšićkog polja, pa do Gornjeg manastira pa kružno skreće na Donji manastir pa na Poviju do izvora Dobra voda, a onda preko prevoja Planinica do izvora Žljebovi i Njivice, odakle se krenulo i ukupne dužine je 17 kilometara što podrazumijeva cjelodnevni boravak u prirodi. Kraća tura zaobilazi izvor Vilina voda i ide direktno na Njivice. 

”Imamo pogled sa Ravne lastve na Nikšićko polje i na Bjelopavlićku ravnicu. Sa jednog mjesta, na obje strane. Vidi se Perućica, Glava Zete, jedan dio Bjelopavlića. Sa Uroševe glave vide se Maganik, Rumija, Lovćen, Pusti lisac, mnogi drugi vrhovi… Ima četiri izvora. Počinje sa izvora Njivice, može i sa puta, onda ide drugi izvor Žljebovi pa se šumom preko Uroševe glave ima jedan bunar, a u stvari to nije bunar. Tu ima jedna žica vode koja stalno teče i nikad ne presušuje. Sada je, međutim, napunjena lišćem i samo se vidi, kao lokva… Na stazi su i izvori Dobra voda i Vilina voda”, naglašava Mijušković u uvjerenju da je riječ o pravoj atrakciji.

Smatra da ima sve što planinarske staze treba da imaju, a na naše pitanje koliko je zahtjevna iz iskustva odgovara da je riječ o srednje teškoj turi, ako se obilazi punom dužinom.

”Ima dio kojim se mora biti oprezan, bez opuštanja, pogotovo ako je kišno. Treba preći nekoliko mjesta u dužini 5-6 metara. Na jednom dijelu, ako je vlažno, mora se dobro paziti. Pošto je to 17 kilometara, ima djelova gdje moraju biti oprezni. Ostavi se vrijeme, mora se ostaviti… Planinari znaju da je to super tura”, navodi on i napominje da nerijetko ljudi odaberu kraći krak kako bi izbjegli uspon i zahtjevne djelove.

Ko se odluči na ovaj način boravka u prirodi, imaće priliku da vidi zid koji potiče vjerovatno iz Starog vijeka, pećinu na dva nivoa koja takođe pamti istorijske događaje, dok su Gornji i Donji manastir Ostrog takođe duž ove prelijepe staze.

”Pećina ja najatraktivniji dio te ture. Nalažena su puščana zrna što znači da je tu bilo i borbe. Pisana je i pjesma, koja liči na Radovana Bećirovića… Tu su vjerovatno i čuvane mošti Sv. Vasilija Ostroškog…”, nabraja Mijušković.

Upravo su pećinu najduže tražili, u uvjerenju da predanje o njenom postojanju mora biti istinito.

”Pećina nema šanse da se vidi. Ja sam pokrenuo potragu pošto mi je Ilija rekao. Prošlo je 5-6 godina. Znao da je blizu, ali nijesam mogao da je nađem. Nabasao je prijatelj na nju. Uvučena, drveće ispod, stijene okolo…”, prisjeća se kako su uspjeli da dođu do prirodnog objekta pored kojeg će se, ubijeđen je, svaki planinar zaustaviti.

Onim koji budu pješačili rutom koju su označili braća Mijušković pažnju će privući i ostaci zida, u narodu poznatog kao Međa Vuka Manitoga, koji datiraju iz Starog vijeka a i danas predstavljaju nepoznanicu stručnoj javnosti.

”Međa je zid čija se izgradnja ne zna. Nazivaju ga crnogorski kineski zid, pojedini istoričari. Navodno, ide od Dubrovnika do Skadra, preko Komova, Bjelasice… Oko  600 kilometara je dužine, a najbolje sačuvani ostaci su na Ostroškim gredama. Međa kreće prvim vrhom Ravna lastva . Tura prati među paralelno razmakom od 50 do 80 metara”, otkriva Mijušković ono što se zna o ovoj građevini.

I, naravno, sve je više onih koji dolaze da prođu ovu dionicu, koja još uvijek čeka adekvatan naziv. Kako kaže Mijodrag, na najvišem vrhu ture  – Uroševa glava (1.154 mnv), potpise ostavljaju i strani turisti.

”Posljednji put kad smo išli, bili smo do Uroševe glave. Najviše je Nikšićana i planinara iz Crne Gore. Sada sam vidio da se potpisao jedan Rus. Iza njega je došlo na Uroševu glavu već nekoliko imena koja potiču iz zemalja Istočne Evrope. Vjerovatno im je on kazao za stazu”, dodaje on.

Najvećim dijelom staza se nalazi u opštini Nikšić, a manjim dijelom, kod Petrove glave, zalazi u opštinu Danilovgrad. Predstavlja nedovoljno otkrivenu ponudu, koju na pravi način treba promovisati i valorizovati.

”Poruka je zainteresovanima da obavezno prođu stazu, po mogućnosti kružnu turu… Vjerujem u moć i ljepotu prirode. Turističku organizaciju nijesmo obavijestili. Mi smo to uradili samoinicijativno. Za stazu znaju naši prijatelji npr. iz Kolašina. Nijesmo pravili veću promociju. Preporučivali smo je… Lijepo bi bilo da je koristi što više ljudi”, zaključuje Mijušković, zadovoljan što je svojim radom približio ljepote ovog dijela nikšićke opštine.