Cvekla – majstor za organizam

Porijeklom sa obala Sredozemlja bila je znana još starim narodima, koji su shvatili da im ona pomaže kod mnogih bolesti. Danas se smatra najkorisnijom i najljekovitijom povrtarskom kulturom koja se sadrži najširu lepezu vitamina i minerala, izuzetno je bogata bjelančevinama, mastima i ugljenim hidratima i, što je važno, lako vari.

Od minerala sadrži gotovo sve – kalcijum, kalijum, natrijum, fosfor, magnezijum, gvožđe, fluor, mangan, bakar, jod, sumpor, litijum, stroncijum, brom… Od vitamina najprisutniji su vitamin B1, B2, C, kao i izuzetno rijedak vitamin u biljnim namirnicama, B12. Crvena boja cvekle potiče od antocijana koji utiče na obnavljanje krvi, dok biljka u cjelini djeluje i antikancerozno.

Osim toga, potvrđena je i njena ljekovitost u slučajevima demineralizacije kostiju i zuba. Prisustvo joda čini je dragocjenim lijekom protiv ateroskleroze i procesa starenja. Osnovu višestruke ljekovitosti ove biljke čine sastojci betanin i betain koji podstiču razmjenu materija, regulišu krvni pritisak, smanjuju holesterol, održavaju krvne sudove u dobrom stanju, podstiču rad jetre.

Cvekla je izuzetno korisna u liječenju slabokrvnosti kod djece i mladih osoba, jer sadrži visok procenat gvožđa. Povoljno deluje i na rad crijeva i njihovu peristaltiku (pokretljivost) jer sadrži celulozu i pektin u izobilju. Ali, da bi se zadovoljile dnevne potrebe organizma za dragocjenim vlaknima treba pojesti pet srednjih glavica cvekle.

Iako je kod nas odomaćeno korišćenje samo korjena cvekle, stručnjaci tvrde da je ona korisna u cijelosti tokom cijele godine. Može da se uzima u neograničenim količinama, bez bojazni od bilo kakvih štetnih posljedica. Malo se zna da je lišće cvekle nalik spanaću pa se tako može i pripremati. Međutim, bez obzira što je cijela biljka jestiva, ljekovit je samo korjen, koji se sakuplja u jesen i ostavlja u umjereno toplim prostorijama, da ne bi promrzao. Ako se čuva na odgovarajući način, u svježini cvekle može da se uživa sve do sljedećeg leta.

Cveklu treba jesti kada god vam padne na pamet, jer ona djeluje preventivno na cijeli organizam. Narodni ljekari tvrde da je dobra i protiv tumora i leukemije, niskog pritiska, gripa, da pospješuje rad nerava i mozga, podstiče aktivnost jetre, žuči i želuca, te da štiti od radioaktivnosti i zračenja.

Sok od cvekle ima posebnu vrijednost, jer je takođe djelotvoran kod mnogih bolesti. Krijepi i jača cijeli organizam i djeluje povoljno na njegov metabolizam. Najbolje je da se pije u kombinaciji sa medom, po pola čaše tri puta na dan. Soku takođe može da se doda i kim, kao i rendani ren, čime se dobija poseban ukus.

Cvekla je djelotvorna i kod najtežih oboljenja, međutim kuvanjem gubi svoju ljekovitost pa je najbolje piti sok od prijesne cvekle. Od kilograma cvekle dobije se oko 700 mililitara soka. Sprema se tako što se cvekla tanko oljušti, sitno izrenda i prelije medom i sokom od limuna. Kad ova smješa malo odstoji dobro se procijedi, pije se u gutljajima cijelog dana. Kod težih oboljenja dnevno treba popiti pola litre soka, a kada se oseti poboljšanje, količinu smanjiti na četvrtinu.Za jačanje želuca i jetre treba krupno narendati cveklu i upola manji koren od celera, začiniti sa malo soli, jabukovim sirćetom, kašičicom maslinovog ulja i mlevenim kimom. Salatu na kraju izmješati sa kiselom pavlakom i posuti peršunovim lišćem.

Može da se spremi i kao zimnica tako što se plod iseče na tanke kolutove, prelije jabukovim ili vinskim sirćetom u koje je dodato malo samljevenog kima. Tako spremljena cvekla poređa se u tegle i ostavi za zimu, prenose Nezavisne.