Gljive su neiskorišćeno bogatstvo opštine Nikšić

”Sama ideja koja je vezana za gljive uopšte je jedna veoma široka tema, a jestive gljive su samo jedan mali segment, ali svakako najzanimljiviji. Želimo da široj populaciji približimo koliko su gljive u stvari esencijalne za našu egzistenciju, koliko god to možda čudno ili nemoguće zvučalo, a da mi toga nijesmo ni svjesni. Naša planeta ne bi ovako izgledala bez gljiva”, kaže nam jedan od pokretača priče o gljivama Nikola Ognjenović i naglašava pritom da je jako važno edukovati ljude o pravilnom odlasku u šumu i pronalaženju i identifikaciji gljiva.

Ipak, mnogo toga o njima, dodaje naš sagovornik, malo je poznato na našem podneblju, što, kako tvrdi, nije slučaj sa drugim djelovima svijeta.

”Mi smo se udaljili od prirode i svega što nam ona pruža, možda i mislimo da smo moćniji od nje. Na Bliskom i Dalekom istoku mnogo više pažnje se daje prirodi. Vjerovatno su svjesniji od nas da samo tako možemo opstati. Kina i Japan su države sa najviše kliničkih ispitavanja vezanih za ljekovitost jestivih gljiva, čak su neke uvrštene u redovne protokole terapija najtežih bolesti. Međutim, kod nas je situacija takva da o tome vrlo malo znamo, i u to vrlo malo i vjerujemo”, navodi  on.

Naši sugrađani, diplomirani farmaceuti po struci, pokrenuli su stranice na društvenim mrežama pod nazivom Zdravlje i gljive, putem kojih se može dobiti mnogo zanimljivih informacija o samim gljivama, ali i pripremanju različitih pripravaka i korišćenju suplemenata na bazi gljiva.

”Mi i gljive dijelimo skoro 50 % zajedničkih gena, zar to nije interesantno? Mnogi poistovjećuju biljke sa gljivama, a razlike su velike. Prije svega, biljke vrše proces fotosinteze, prilikom kog koriste ugljen-dioksid, a oslobađaju kiseonik, esencijalan za naš zivot. Sa druge strane, gljive ne vrše proces fotosinteze, one kao i mi, udišu kiseonik, a oslobađaju ugljen-dioksid. Gljive su najveći ekolozi na planeti. Da nema gljiva, šume bi se ugušile u sopstvenom otpadu. One imaju veliku moć degradacije biljnog i životinjskog otpada. Gljive su milionima godina u simbiozi sa biljkama. Dok gljive vrlo efikasno održavaju vlažnost zemljišta i snabdijevaju biljke mineralima, sa druge strane biljke snabdijevaju gljive ugljenim-hidratima koje stvaraju procesom fotosinteze. Jestive gljive su takođe bogate beta-glukanima, koji su najjači aktivatori i modulatori imunog sistema u prirodi”, otkriva nam Ognjenović dio, kako kaže, tajanstvenog i humanog svijeta gljiva.

Gljive predstavljaju pravo blago u nutritivnom smislu, dodaje Ognjenović, iako su često nepravedno zapostavljene u ishrani u odnosu na biljnu i životinjsku hranu, a uz to veoma pozitivno utiču na zdravlje ljudi.

”Jestive gljive su jedne od najkompletnijih namirnica. Pored toga što su bogate vlaknima, proteinima, vitaminima i mineralima, sadrže veliki broj drugih supstanci koje su nosioci njihovog ljekovitog dejstva. Kod nas u ishrani su jestive gljive zastupljene, ali sigurno ne u mjeri u kojoj bi trebalo. Niskokalorične su, što ih čini idealnim namirnicama za osobe sa kardiovaskularnim problemima, povišenim šećerom u krvi, pomažu u regulaciji nivoa holesterola, a pored toga imaju antivirusno, antibakterijsko i antikancerogeno dejstvo kao npr. sitake gljiva. U ishrani se mogu koristiti kao zamjena za mesne proizvode, jer sadrže većinu, u nekim slučajevima i sve esencijalne aminokisjeline, koje su našem tijelu neophode za sintezu proteina. Mogu se konzumirati i za vrijeme doručka, ručka ili večere, kao glavno jelo, predjelo ili salata”, nabraja on mogućnosti upotrebe gljiva.

Gljive su zastupljene svuda gdje postoje uslovi, a to su šumska staništa, vlaga i pomalo Sunca, pa je tako i teritorija opštine Nikšić bogata gljivama, koje se, naglašava on, nedovoljno ubiraju.

”U opštini Nikšića navšću samo područja Budoša, Pustog lisca, po Vučju, župskim planinama, Zabran kralja Nikole… Što se tiče ubiranja, generalno, mali broj ljudi bavi se time, ako izuzmemo ubiranje nakon podmetnutih šumskih požara. Ovo bogatstvo ostaje nedovoljno iskorišćeno”, jasan je Ognjenović

Kao što su oni započeli svoju priču sa gljivama, naš sagovornik savjetuje ljudima da se oprabaju u gajenju gljiva u privatnim baštama, pa čak i u kućnim uslovima.

”Gajenje pečuraka je slozan proces i zahtijeva mnogo znanja, truda, discipline i higijene, kao i odgovarajuće uslove koji se prilagođavaju svakoj gljivi ponaosob. Određene vrste zahtijevaju i određene supstrate, kako bi se dobio najbolji kvalitet gajene gljive. Pečurke obožavaju umjerenu toplotu i vlagu i zato su proljeće i jesen godišnja doba idealna za njihov rast u prirodi.

Uništenje šuma, uništiće i gljive

Ipak, vrijednost gljiva nije nepoznata, s obzirom da je njihovo ubiranje duže od decenije donosilo značajne benefite. Međutim, da bi se došlo do povećanja populacije smrčka, izazivani su požari širom opštine Nikšić, koji su pustošili šume, a Ognjenović objašnjava da do povećanaj razmnožavanja smrčka dolazi usljed ugroženosti staništa.

”Smrčak primarno živi u mikorizi sa razvijenim korijenovim sistemom biljaka, pri čemu oni između sebe razmjenjuju hranjive materije i održavaju sebe u životu. Tada, smrčak nema potrebu za stvaranjem plodonosnih tijela da bi se dodatno razmnožio oslobađanjem spora, jer mu ne prijeti opasnost. Tako da u toj situaciji „lovci na gljive“, nemaju šta da sakupe. Međutim, kada stvorimo uslove u kojima smrčak počinje da brine za svoju egzistenciju, tada kreće hiperprodukcija plodonosnih tijela. To se dešava u slučaju požara, na primjer, kada drveće sa kojim razmjenjuje hranljive materije ugine i smrčak biva primoran da stvara veće količine plodonosnih tijela, kako bi oslobodio što više spora i razmnožio se, tako da se nakon požara naredne dvije godine stvara više plodonosnih tijela smrčka”, objašanjava jednu od hipoteza Ognjenović, koja je, kako kaže, najzastupljenija trenutno u nauci.

Kako većina gljiva funkcioniše u mikorizi sa biljkama, to znači da jedne bez drugih vrlo teško mogu opstati, gotovo nikako.

”Ako uništimo šume, uništićemo i gljive i obratno. Postoje neke gljive iz roda Anthracobia, čija su plodonosna tijela prvo primijećena na ugljenisanim mjestima poslije požara, sa ciljem da se što prije razmnoži, kako bi gusta mreža micelijuma oporavila zemljište i stvorila uslove za oporavak šuma. Fascinantno je koliko se priroda bori sa vremenskim neprilikama, ili, u velikom broju slučajeva sa ljudskim faktorom koji, radi svojih ciljeva, prijeti da sam sebe nesvjesno uništi”, kaže nam on.

Brojne su negativne posljedice šumskih požara, ali, naglašava Ognjenović, Crna Gora bi mogla lako da riješi taj problem

”Mi smo mala država, samo treba razviti kolektivnu svijest građana o posljedicama, a to se može ubrzati kroz adekvatan proces sankcionisanja onih koji podmeću požare, a postoje dokazi koji govore da je uzrok šumskih požara umnogome ljudski faktor. Čudi me kako do sada nijesu realizovane studije o direktnom uticaju požara na kvalitet života građana i na rizik od razvoja najtežih bolesti, na osnovu kojih bi osoba koja podmetne požar ujedno odgovarala”, smatra on.

U šumama vrganj, lisičarka, crna truba, rudnjača…

Najzastupljenije gljive u našim šumama su vrganj (Boletus spp.), lisičarka (Canthaerellus spp.), crna truba (Craterellus cornucopioides), smrčak (Morchella spp.), rudnjača (Agaricus campestris) itd…, koje su primarno našle mjesto u kulinarstvu kao veoma ukusne namirnice.

”U svježem stanju, sadrže vodu u preko 90 procenata svoje mase, dok u osušenom stanju predstavljaju riznicu vlakana, koja su od velike pomoći za naš digestivni trakt, služe kao hrana našim dobrim bakterijama, sto uzročno-posljedično sprečava prolaz toksina iz crijeva u krvotok. Pored toga sadrže visok sadržaj proteina, vitamina (pogotovo vitamina B grupe i D2 vitamin) i minerala (Fe, Ca, Mg, Na, Se, Zn, P, K) kao i antioksidanasa. Pored toga, bogat su izvor beta-glukana”, kaže jedan od pokretača priče, uz opasku da je ponuda na tržištu oskudna i pored velikih mogućnosti.