Kod djece od druge do četvrte godine se javlja negativizam koji predstavlja normalnu i prolaznu fazu razvoja. To je vrlo značajna faza života jer tada djeca postaju svjesna da su bića sa sopstvenom voljom, što je važno u procesu formiranja sopstvenog Ja.
Negativizam je takođe naglašen u adolescenciji, kada se javlja bunt i suprotstavljanje svakoj vrsti autoriteta i zabrana.
Postoji pasivni i aktivni negativizam. U pasivnom negativizmu dijete odbija da radi ono što se traži od njega, a u aktivnom radi suprotno zahtjevima.
U fazi negativizma mališani počinju da eksperimentišu sopstvenom voljom ispitujući granice tolerancije najbliže okoline, prije svega roditelja, i da kroz prvi bunt dođu do individualnosti i koraka ka odvajanju od osoba do kojih im je najviše stalo. Zato je važno kako se okolina postavlja, jer gdje ima granica mora biti i graničara.
Djetetu su potrebne jasne granice koje je ponašanje dozvoljeno, a koje ne. Kada nije svjesno granica, ono vjeruje da mu je sve dostupno. Zato objasnite djetetu šta zahtijevate. Važno je da vaši zahtjevi budu razumni i jasni i da ono shvati da nisu dio vašeg trenutnog raspoloženja niti dokazivanja autoriteta.
Nemojte dozvoliti da vas dijete pokoleba suzama ili bijesom u vašim čvrstim odlukama, već budite dosljedni i jedinstveni na nivou svih odraslih ukućana.
Komunikacija sa djetetom je veoma važna. Osjećanje da može da izrazi svoje mišljenje ili neslaganje su ključni za razvoj pozitivne slike o sebi. Saslušajte dijete i uvažite sve ono što dijete trenutno “neće”, dodajte malo humora, ispričajte da ste i vi bili mali i da nešto niste voljeli.
Pustite dijete da uči na svojim greškama, naravno ukoliko situacije nisu ugrožavajuće po dijete ili okolinu, jer tako samo donosi zaključke.
Igrajte se zamjene uloga – vi budite dijete, a ono roditelj. Mnogo ćete iz toga naučiti.
Objasnite djetetu jasno šta zahtijevate. Ne upuštajte se u polemike i rasprave, već budite direkti i dosljedni.
Vodite računa o svom ponašanju, jer dijete uči gledanjem, a ne samo slušanjem.
Budite dobar, neagresivan primjer.
Podržavajte pozitivno ponašanje svog djeteta, kada podijeli igračke ili emocije sa drugima i pokaže empatiju, pohvalite ga.
Ukoliko ignorišete neprihvatljivo ponašanje vašeg djeteta, dajte mu do znanja da ste ga čuli.
Ne pitajte dijete “da li želi”, već mu recite da je “vrijeme za…”
Najćešći problemi u ovom periodu vezani su za navike vezane za ishranu (odbijanje hrane), navikavanje na čistoću (odbijanje “noše” ili pranja zuba) i spavanje. Odredite red, ritam, vrijeme za obroke. Budite odlučni, jedinstveni, jasni i dosljedni.
Mnogo je lakše raditi na formiranju i očuvanju dobrih navika, nego ispravljati loše formirane (ili neformirane) navike.
