Dvije decenije radničkih muka u Nikšiću, gdje smo danas?

Predsjednica Sindikalnog povjereništva Nikšić Željka Vasiljević kaže da su se radnici od 2006. u Nikšiću suočavali sa velikom nesigurnošću, gašenjem preduzeća i neizvjesnom privatizacijom, dok su prava zaposlenih često bila zanemarena. Danas je, smatra, stanje stabilnije.

“Postoji više mogućnosti za zaposlenje i bolja zakonska zaštita radnika, ali i dalje imamo problem nesigurnih ugovora, niskih zarada i odlaska radne snage”, navodi Vasiljević.

Ključni napredak je, isitiče, to što je Nikšić uspio da sačuva mali dio industrijske tradicije i otvori prostor za razvoj privatnog sektora.

“Danas ekonomska slika nije raznovrsnija nego prije dvadeset godina, ali određeni infrastrukturni projekti i razvoj prefuzetništva dali bi novu šansu gradu. I dalje nije riješen problem dovoljno kvalitetnih i dobro plaćenih radnih mjesta. Mladi ljudi često ne vide perspektivu, a radnici su opterećeni rastom troškova života koji ne prati rast zarada. Takođe, potrebno je više socijalnog dijaloga i više poštovanja radničkih prava u praksi”, objašnjava Vasiljević

Na pitanje koji su ključni izazovi za naredni period i šta je to što se bez odlaganja mora riješti kada je u pitanju ekonomska slika grada i položaj zaposlenih, Vasiljevićeva ukazuje na stvaranje uslova za stabilna i dobro plaćena radna mjesta.

“Na taj način bi zadržali mlade i stručne ljude. Ključni izazovi su jačanje privrede, podrška domaćoj proizvodnji i bolja zaštita prava radnika. Bez ozbiljne ekonomske strategije i partnerstva između države, poslodavca i sindikata teško možemo očekivati dugoročan napredak”, zaključuje ona.

Milan Janković ispred Sindikalne organizacije Nikšića period od minulih 20 godina opisuje kao period konstantne borbe za prava radnika koja i danas traje, ali ističe i razloge za optimizam.

“Ta borba nekad zna da bude lakša, nekad teža, ali smatramo da su prava, ako izuzmemo trenutni zastoj oko OKU i OVK u uzlaznoj putanji”, kaže Janković.

On podsjeća da nikšićki “giganti” rade u manjem kapacitetu nego ranije, a broj preduzeća koja bi se bavila proizvodnjom i otvaranjem novih radnih mjesta su, tvrdi, u padu.

“U Nikšiću, pored javne uprave i preduzeća povezanih sa njom, kao i EPCG i njenih ćerki firmi, nema daljih zaposlenja. Lokalna uprava nizom podsticajnih mjera pokušava da ovaj problem riješi”, navodi Janković.

Na pitanje koji je ključni napredak na polju ekonomske slike grada, Janković ne može da da jasan odgovor, već ukazuje prije svega na negativan demografski trend.

“U našem gradu u navedenom periodu je raseljeno preko 6.000 ljudi, samim tim je mnogo manje radnika. Pošto je naš grad proglašen za EPK 2030 nadamo se da će ta titula donijeti napredak našem gradu na svim poljima”, kaže on.

Isitče da će ključni izazov u narednim godinama biti kako zadržati mlade i riješiti egzistencijalne probleme radno sposobnih građana u gradu.

“Lokalna uprava je imala je ideju Sunčanog grada koja bi u mnogome riješila navedeni problem, ali trenutno nema nekih velikih pomaka na izradi iste. Moraju se iznaći izvori kapitala za otvaranje proizvodnih pogona, samim tim i novih radnih mjesta čime bi se poboljšala ekonomska slika grada i položaj zaposlenih”, zaključuje Janković.