Prema ovom predlogu minimalac bi bio povećan sa 193 eura na polovinu prosječne zarade, što je sada oko 250 eura. Prema posljednjim podacima Poreske uprave na iznos zarade do 250 eura osigurano je skoro 77 hiljada radnika, od ukupno 180 hiljada koliko ih ima u Crnoj Gori.
Iz Unije poslodavaca su “Vijestima” saopštili da su spremni da podrže povećanje minimalne zarade, ali ukoliko bi bio uveden neoporezivi dio zarade, kao u zemljama regiona, što bi neutralisalo njihove veće troškove zbog rasta minimalca. Vladi je zasada, prema informacijama “Vijesti”, neprihvatljivo smanjenje dažbina, bilo na teret poslodavca ili zaposlenog, sve dok postoji visok javni dug.
Unija poslodavaca je prema riječima šefa njenog Sektora za međunarodnu saradnju i projekte Mirze Muleškovića uradila detaljnu analizu uticaja uvećanja minimalne zarade na troškove poslodavaca koristeći podatke Poreske uprave.
“Shodno posljednjim podacima, tokom 2017. godine, u Crnoj Gori je radilo u privrednom sektoru 17.521 zaposleni koji je bio osiguran na iznos do 194 eura zarade, takođe 72.168 zaposlenih u Crnoj Gori je osigurano na iznos do 250 eura. Ovo predstavlja broj zaposlenih u realnom sektoru (privatnoj privredi) koji bi bio obuhvaćen povećanjem minimalne zarade ukoliko bi se usvojio zahtjev predlagača”, kazao je Mulešković.
On je naveo da osim ovoga još oko 4.500 zaposlenih u javnom sektoru ima zarade manje od 250 eura i bili bi obuhvaćeni ovim povećanjem.
“Što se tiče neoporezivog dijela zarade u Federaciji BiH, on iznosi oko 150 eura dok minimalna zarada iznosi 203 eura, u Srbiji neoporezivi dio je oko 125 eura, a minimalna zarada 210 eura, u Sloveniji su poreza i doprinosa oslobođene refundacije troškova prevoza i prehrane (do 6,12 eura po danu), kao i regres za godišnji odmor (ako nije viši od 70 odsto prosječne zarade), i opciono ne plaćaju se porezi i doprinosi na godišnje bonuse, ukoliko oni ne prelaze 70 odsto prosječne zarade”, naveo je Mulešković.
On je kazao da se UPCG, kao reprezentativni zastupnik privrede, zalaže za poboljšanje uslova i za poslodavce i zaposlene.
“Svjesni smo da bi povećanje minimalne zarade unaprijedilo efikasnost velikog broja zaposlenih, što će donijeti poboljšanje i u samim preduzećima. Da bi prihvatili uvećanje minimalne zarade, neophodno je da se usvoji i naša inicijativa o uveđenju neoporezivog dijela zarade. Kako će se na sjednici Socijalnog savjeta samo diskutovati o mogućnosti uvećanja minimalne zarade, UPCG će svoj zvaničan stav po pitanju visine neoporezivog dijela zarade iznijeti nakon analize konkretnih argumenata, podataka i zahtjeva od sindikata i Vlade”, kazao je Mulešković.
Ako ostanu visoke dažbine, moguća i otpuštanja radnika
Predlagači inicijative za uvećanje minimalne zarade su se, kako je kazao Mulešković, prilikom obrazlaganja inicijative, koristili poređenjem prosječne i minimalne zarade u Crnoj Gori i regionu i na taj način komentarisali samo da je minimalna zarada najniža u regionu, ali da nijesu upoređivali troškove poslodavca.
“Ipak, moramo u ovom dijelu navesti i opterećenja na same zarade te na taj način pokazati stvarne troškove koje plaća poslodavac. Tako je npr. opterećenje na minimalnu zaradu u Hrvatskoj 24,9 odsto, Srbiji 34,5 odsto, Sloveniji 43,4 odsto i Bosni i Hercegovini 44,8 odsto. U Crnoj Gori visina opterećenja na minimalnu zaradu iznosi 49,2 odsto (a na bruto 2 ovo opterećenje iznosi 66,8 odsto). Ovo su realni troškovi poslodavca po pitanju zarada zaposlenih koje on mora izdvojiti da bi isplatio zaradu zaposlenom a moramo znati da uvećanjem osnovice uvećava se i opterećenje na zarade što u značajnom povećava troškove poslodavca. Ukoliko ne dođe do smanjenja opterećenja a dođe do povećanja minimalne zarade, može se očekivati da će doći do aktivnosti usmjerenih na smanjivanju troškova od strane poslodavaca, a strah nas je da će otpuštanja zaposlenih biti jedne od njih”, naveo je Mulešković.
Izvor: vijesti.me
