Porodični biznis: Dačevići iz Župe proizvode čak 15 vrsta sireva

Porodica Dačevića od davnina se bavila stočarstvom i to uzgojem ovaca. Porodično naslijeđe odlučio je da prekine Mileta koji se  2010 godine preorjentisao na uzgajanje krava. Sa malo ušteđevine, uz podršku kuma i sa kreditom uspio je, kaže, da kupi pet junica iz Austrije, par iz Podgorice i tako osnuje farmu krava.  Mileta ističe da je prvo želio da mlijeko , kako i većina farmera, poradje lokalnoj mljekari, ali dogovor nije uspio postići i sa  porodicom odlučuje da pokrene proizvodnju sira. 

“  Odlučio sam, da uz podršku familije,  pokrenem svoju proizvodnju. Početak kao i savaki bio je težak. Uslijedio je period učenja, usavršavanja koji i danas traje”, kaže Dačević.

Sir proizvode ručno

Kako je započeo proizvodnju sira, prije šest godina, tako je i danas obavlja. Ručni rad, bez pomoći mašina, ali i bez pomoći stručnjaka dao je rezulate koji su Dačeviće ohrabrili da nastave.

“ U  tu našu skromnu sirevnu još niko stručan nije ušao da bi mi davao  neki  recept, ili savjete. Sve što danas proizvodimo ja i žena Milica  smo sami osmislili. Nemamo čak ni mašine, osima vakumirke. Sve se radi ručno na stare načine. To su uglavnom masni i polumasni sirevi sa raznim dodacima, kao i mladi sir i mladi kajmak.  Skora svaki sir ima dodatke kao što su ljekovito bilje, paprika, orasi, susam, masline”, naglasio je Dačević.

Plasman i prodaja dobri

Prodajom i plasmanom Dačevići su zadaovoljni.   Sirevi su traženi, ali prodaja zavisi od vremena, uspješnosti ljetnje i zimske sezone i količine mlijeka. Mileta kaže da se količinski najviše traži mladi sir, zbog cijene, a da od ostalih najbolje prolaze dimljeni i polumasni.

“ Sireve najviše prodajem u Nikšiću, Podgorici, Herceg Novom i Kotoru gdje imam dva otkupljivača.  Sa plasmanom sam zadovoljan. Ima momenata kada je veća potražnja nego proizvodnja, a ima  momenata kada je otežano. Sve u svemu solidna je prodaja”, napominje Dačević.

No,  iako je prodaja dobra, zarada, priznaje, ne prati uloženi trud. 

“ Dobit nije onolika koliko se radi.  U posao je uključena čitava porodica i kada bi sabirali  koliko  sati radimo trebalo bi  da  imamo  najmanje  pet skromnih plata, a ovako imamo  jednu od koje se može živjeti”, ističe Dačević.

Kako bi se zarada povećala potrebna su dodatna ulaganja, širenje tržišta i unapređenje porizvodnje. Mileta se nada da će vremenom uspjeti da nabavi bar dio mašina koje bi olakšale rad i smanjile vrijeme proizvodnje.