Crna Gora nema deponiju za opasni otpad

Kako pojašnjavaju u Agenciji za zaštitu životne sredine, za sada se opasan i toksični otpad samo privremeno skladišti, a potom izvozi iz zemlje, najkasnije u roku od godinu dana. Sa druge strane, sam uvoz otpada postavljen je vrlo restriktivno: opasni je potpuno zabranjen, dok se neopasni otpad može uvoziti samo ako je namijenjen preradi.

Iako se pod opasnim otpadom često misli samo na produkte indistrije, medicinski škart, ljekove sa isteklim rokom i slično, ta vrsta otpada nastaje u domaćinstvima i podrazumijeva  razne hemikalije, sve što može biti toksično, zapaljivo, potencijalno kancerogenoo ili izaziva neku vrstu nadražaja i potencijalno može da šteti ili narušava životnu sredinu. Baterije, vještačke boje, akumulatori, hemikalije za čišćenje… Lista je poduža.

Kako je saopšteno Pobjedi iz Agencije za zaštitu životne sredine,  privremeno skladištenje opasnog otpada uređeno je Zakonom o upravljanju otpadom i nizom podzakonskih akata.

“To znači da se sav opasan otpad nakon sakupljanja i privremenog skladištenja izvozi u države koje imaju zakonsku mogućnost trajnog zbrinjavanja opasnog otpada, u skladu sa Bazelskom konvencijom, čiji je potpisnik Crna Gora”, kažu u Agenciji.

Na pitanje po kojoj proceduri i u kojim uslovima se odlaže redioaktivni otpad, iz Agencije jnavode da se on šalje u licencirano skladište radioaktivnog materijala kojim upravlja Centar za ekotoksikološka ispitivanja Crne Gore d.o.o.

Prema navodima Agencije, problem odlaganja otpada bio je i ostao jedan od najvažnijih izazova Crne Gore, a naročito je izražen u kontekstu pregovora o pristupanju punopravnom članstvu Evropskoj uniji.

Procedura izvoza otpada uređena je domaćim i međunarodnim propisima.

“Za izvoz neopasnog otpada nije potrebna izvozna dozvoola Agencije, već je dovoljno da pravno lice bude upisano u Registar izvoznika neopasnog otpada. Za izvoz opasnog otpada prvo je potrebo da izvoznik dobije dozvolu kod Agencije. Procedura za dobijanje dozbvole za opasni otpad je propisana Zakonom o potvrđivanju Bazelske konvencije o kontroli prekograničnog kretanja opasnih otpada i njihovom odlaganju. Pomenuta konvencija sačinjena je 22. marta u Bazelu, a stupila je na snagu maja 1992. godine, dok je Crna Gora pristupila Bazelskoj konvenciji 2000. godine sukcesijom 2006. godine”, ističu u Agenciji.

Na pitanje koje sve vrste otpada izvozimo, iz Agencije su naveli da se izvozi i opasan i neopasan otpad (u zavisnosti od vrste otpada, sprovodi se propisana procedura).

“Neki se obrađuju, a neki deponuju. U skladu sa Bazelskom konvencijom izvoznik opasnog otpada nakon završetka izvoza dostavlja Agenciji dokaz da je konkretna pošiljka otpada trajno zbrinuta. Ovo se ne odnosi na neopasni otpad”, kažu u Agenciji.

Kako navode, osnovna podjela na opasni i neopasni otpad važi i za električni i elektronski otpad, a u Crnoj Gori se pet firmi bavi reciklažom električnog i elektronskog otpada.

“U zavisnosti od vrste otpada zavisi i njegovo upravljanje uključujući i izvoz. Važno je napomenuti da je novim Zakonom o upravljanju otpadom predviđena obaveza da su privredna društva ili preduzetnici koji uvoze električne i elektronske proizvode dužni da organizuju poslove upravljanja otpadom”, zaključuju iz Agencije.

Niko ne reciklira akumulatore

U Crnoj Gori nema firme sa dozvolom za recikliranje akumulatora, pa nema ni odgovora na pitanje kako se odvaja olovo i gdje završava kisjelina.

Ni jedno pravno lice nema dozvolu za preradu otpadnih akumulatora i baterija, izdatu od strane Agencije za zaštitu životne sredine potvrdili su u toj ustanovi.

Izvor: rtcg.me