Kročili na Krov svijeta, a ostali na zemlji

Privatna arhiva/Pobjeda
  • Autor onogost.me
  • 25.05.2023. u 13:59
Neposredni, nasmijani, skromni, bez izigravanja veličine - takvi su i nakon 13 godina od istorijskog uspona na Krov svijeta članovi PSD Javorak iz Nikšića Marko Blečić, Đorđije Vujičić i Dragutin Vujović Šlagi.

Njih trojica su sinoć, na tematskoj večeri Planinarskog saveza povodom godišnjice otkada se prvi put zavijorila crnogorska zastava na Mont Everestu (8.848 m), publici prenijeli dragocjeno iskustvo i svjedočanstvo o istrajnosti, odricanju, kolegijalnosti i značaju nezaobilazne podrške porodice na njihovom putu u visine, poslije kojeg su ostali čvrsti na zemlji.

Uspon je bila kruna višegodišnjih priprema, u kojima je bilo i neuspješnih pokušaja, ali najviše istrajnosti i upornosti. Potvrđuje to i činjenica da je trojac koji se popeo na Mont Everest činio i Đorđije Vujičić kojem je to bila treća ekspedicija, dok su Vujović i Blečić prethodno jednom pokušali da dopru do vrha, godinu ranije.

Uz to iskustvo i podršku, kako ističu, „braće Šerpasa“, u čiju su se prognozu uzdali, uspjeli su da ostvare planinarski san građen na strpljenju, želji, ali prije i nakon svega – velikom poštovanju planine.

“Jer, uzalud vam kondicija, dobar zdravstveni bilten, ako vam planina ne dozvoli uspon”, kazao je Vujović u multimedijalnoj sali KIC-a „Budo Tomović“.

Dobra procjena

Zahvaljujući odricanju i spremnosti da i odustanu kada se nije moglo, ali da u međuvremenu ne izgube volju i vjeru u sebe, u pravo vrijeme su iskoristili naklonost planine koja je otvorila prolaz. Bilo je to 23. maja 2010. godine kada su između tri i četiri ujutro, u razmaku od po 15-20 minuta, trojica članova PSD Javorak iz Nikšića, jedan za drugim, kročila na Krov svijeta.

Čini se da je tradicionalna molitva planini da odobrovolji svoje vjetrove, koju Šerpasi izvode pred svaki uspon, urodila plodom.

Prvi je u završnici na Mont Everest stao Marko Blečić, oko tri sata poslije ponoći, 15-20 minuta nakon njega Đorđije Vujičić, a nakon dvadeset minuta i Šlagi Vujović. Svaki sa svojim Šerpasom, čiji doprinos nesebično ističu, od procjene kada treba krenuti, do dogovora da ukoliko nešto ne bude štimalo, ili prepoznaju simptome visinske bolesti, sugerišu da se uspon obustavi.

Ekspedicija je trajala 68 dana, a prethodilo joj je više od četiri godine priprema, uključujući i neuspješnu ekspediciju godinu ranije, kada kao dio šire postavke iz regiona zbog učešća i neiskusnih članova i pogrešnih ambicija vođa nijesu došli u priliku da pravovremeno iskoriste pet-šest dana za završnicu uspona preko sjevernog smjera na kojem mimo tog perioda jaki vjetrovi ne daju ka vrhu.

Kada se san konačno obistinio, trebalo je i tu sačuvati prisebnost.

“Na vrhu nema vremena za euforiju; svaki penjač mora da zna da ga, onoga momenta kada kroči na Krov svijeta, čeka teži dio posla – spuštanje u sigurnu zonu”, kazao je sinoć Vujović, navodeći da se upravo najviše tragedija na Himalajima događalo u povratku.

Podsjećaju da su izabrali sjeverni smjer, koji ide preko Tibeta i Kine, zbog toga što sa te strane zbog jakih vjetrova ide manje planinara, gotovo tri puta manje, nego sa nepalske, južne.

Na put su 2010. godine pošli sa minusom od gotovo 30.000 eura. Radili aklimatizaciju, razmišljali hoće li do momenta kada se otvori „nebeski prolaz“ dobiti preostali dio sredstava neophodan za finalne dozvole i uspon.

Kada se to dogodilo, planina ih je pogledala i sve im je išlo od ruke i noge.

Moguće da je pogonsko gorivo dala i domaća hrana, jer su pred završni uspon, protivno svim pravilima i preporukama, ipak „udarili“ po pršuti i siru koji su ponijeli. Njima je odgovaralo, za razliku od ranijih ekspedicija kada su se držali pravila i preporučene ishrane koja im baš nije legla.

Marko Blečić dočarao je detalje o tome kako je tekla aklimatizacija, kada su krenuli u završni uspon sa 8.300 metara.

“Na samom vrhu nas je čekala temperatura od -50 stepeni, a u Nikšić smo se vratili sa 20 kilograma manje”, prisjeća se on.

Sjećanje na 1996.

Njiskusniji penjač među njima, i najskromniji, doveden je sinoć pred „svršen čin“ iako nije planirao da govori. Kolege sa Himalaja ipak su mu proslijedile mikrofon.

Podijelio je iskustvo o tome kako je 1996. godine izgledala pionirska ekspedicija iz vremena kada je i počelo moderno komercijalno i masovno penjanje na Mont Everest.

Bio je dio brojne ekipe koja je tada pod zastavom SRJ dobila dozvolu za čuveni i nikad ponovljeni zapadni smjer, poznat i kao jugoslovenski koji su 1979. godine ispisali Božić i družina.

Desila se promjena u hodu, dobili su dozvolu da se prebace na južni greben i da odatle startuju, a onda su uslijedile nove kompikacije, limitiranje broja penjača, zbog čega je dio vrsnih planinara odustao, odnosno prije završnice se vratio u bazni kamp.

Kada je konačno stigla dozvola da trojica penjača krenu sa trojicom Šerpasa.

Među njima i Vujičić koji je stigao do takozvane druge stepenice pred Mont Everest, ali je zbog procjene ipak odlučeno da se vrate. Bilo je to 9. na 10. maj, dan prije nego je mješovita postava planinara iz Amerike, Novog Zelanda i Australije, uprkos lošim prognozama, krenula u završni uspon. Rezultat je bila jedna od najvećih tragedija i pogibija osam alpinista.

Vječito podsjećanje da se popeti i možete, ali da to nema smisao i poentu ako se ne može nazad.

„Slijetanje“ i poruka nakon dva dana

Jedna je terminološka zabuna sledila krv u žilama i crnogorskom trojcu nakon uspona 2010. godine.

Prvi je nakon uspona krenuo Marko Blečić sa vrha, sa njim Vujičić, a posljednji Vujović.

Blečić i Vujičić su došli do kampa na 7.100 metara, a onda produžili na 6.400. U međuvremenu, rečenica Vujovićevog vodiča Šerpasa da je on „sletio“ pored njega, kolege iz PSD Javorka s razlogom su protumačile kao najgori scenario. U stvari, to je bilo pojašnjenje Šlagijevog tempa spuštanja…

Izgubljene u komunikaciji po drugi put ih je himalajsko sunce ogrijalo kada se Vujović pojavio blizu kampa na 6.400 metara.

“Kada su ka meni potrčali svi redom, mislio sam da iza kreće lavina”, sjeća se Vujović.

Tek dva dana kasnije Vujičiću je stigla poruka koju je Šlagi poslao sa 7.100 metara – da je dobro i da ne brinu.

Izvor: Pobjeda

    ,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

    Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

    Ostavi komentar

    Vaša email adresa neće biti objavljivana.

    Povezani članci

    Crna Gora ima izuzetne potencijale za proizvodnju električne energije zasnovane na principu fotonaponskog efekta, zbog čega je Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) pokrenula projekat Solari 5000+, kojim se, osim individualnih objekata fizičkih i pravnih lica, planira ugradnja sistema u stambenim zgradama spratnosti do četiri sprata.
    U većem dijelu Crne Gore jutros se saobraća po suvim putevima, saopštili su iz Auto moto saveza i savjetovali opreznu vožnju i poštovanje pravila saobraćaja.