Nataša Mijatović, đak generacije Prve srednje stručne škole: Znanje nam niko ne može oduzeti

„Ponosna sam i srećna zbog priznanja. Presudno je dobro organizovati svoje vrijeme, postaviti prioritete, znati šta je najvažnije u tom trenutku. Postoje neke obaveze koje se moraju završiti odmah i one koje možemo malo i odlagati, ali to sve zavisi i od toga koliko smo odgovorni. Što se tiče truda, potrebno ga je dosta uložiti. Neophodno je posvetiti se svakom predmet koliko zahtijeva, preći neke osnovne stvari, ali i nešto dodatno, pročitati na internetu, u nekoj knjizi, odraditi neki seminarski, iako on nije zadat“, započinje priču Nataša.

Priznanja i ocjene jesu važne, ali je mnogo važnije stečeno znanje, iskrena je naša sagovornica. Uvjerena je da kada postoji volja, postoji i način. Dobri rezultati u školi ne znače zanemarivanje nekih vannastavnih aktivnosti. Svojim primjerom Nataša to potvrđuje. Trenirala je nekoliko godina odbojku, išla na ples, bila član „Zahumlja“, a u školi uspješno savladavala izazove.

„Najteži predmeti su mi u suštini bili i najzanimljiviji. Izazov mi je kad moram da se potrudim oko nečega. To uvijek nosi neku čar sa sobom. Kad bih neke predmete morala da izdvojim, to su jezici, voljela sam matematiku, hemiju tu i tamo“, ističe Nataša.

Prije četiri godine, nakon završene osnovne škole, izabrala je Prvu srednju stručnu školu u Nikšiću, smjer zdravstveni tehničar i nije se, kaže, pokajala. Stečeno znanje i završena srednja medicinska škola su joj garant da može naći posao, ipak svoje školovanje će nastaviti na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici, smjer Računarske nauke.

„Jednostavno sam shvatila da studiranje medicine zahtijeva previše odricanja a taj posao nosi i veliku odgovornost. U životu želim da se posvetim i nekim drugim stvarima,zbog toga nisam sigurna da bih sve mogla što želim postići ukoliko bih se posvetila medicini. Upisaću Prirodno-matematički fakultet u Podgorici, smjer Računarske nauke. Tokom projekta FY4ICT (Female youth for ict…) u kome sam prošle godine učestvovala,imala sam priliku da pričam sa uspješnim ženama iz Crne Gore iz oblasti informacionih tehnologija i ta njihova iskustva su me motivisala da se bavim time. Inače, od malena me interesuju kompjuteri, tehnologija koja nas danas sve više i više okružuje. Mislim da taj posao predstavlja budućnost“, kaže naša sagovornica.

Iako je oblast informacionih tehnologija uglavnom bila rezervisana za muškarce, sve je više žene koje su uspješne u ovom poslu.

„Taj posao je ranije bio vezan za muškarce, žena iako je bilo, nije se pričalo o njima. Međutim, danas se to mijenja kao i u svakoj drugoj poslovnoj sferi. Svojim znanjem i iskustvom dolaze do visokih pozicija i drago mi je da se organizuju ovakvi projekti koji imaju za cilj pružanje podrške ženama. Poenta je bila da se pruži ženama koje imaju ambiciju da budu preduzetnice u oblasti informacionih tehnologija. Ne treba da se bojimo poslova koji su važili za muške. Ništa više nije muški ili ženski posao“, kaže Nataša.

Naša sagovornica ističe da je svjesna da je potrebno uložiti dosta truda da bi se čovjek istakao, ipak misli da neko ko ima želju da radi može da uspije i u Crnoj Gori i bilo gdje. Prema njenim riječima važno je da mladi ljudi ulažu u svoje znanje, jer će u tom slučaju naša budućnost biti bolja. Na mladima svijet ostaje i zbog toga je važno da se oni potrude da naprave promjenu, poručuje Nataša.

Ova mlada Nikšićanka, kako sada stvari stoje, ne razmišlja o odlasku iz Crne Gore.

„Prije par godina sam možda razmišljala o tome, sada već mislim da neću napustiti Crnu Goru. Ne znam šta me čeka i kakve mi se sve prilike mogu ukazati, ali nijesam sigurna da bih mogla da odem odavde. Ovo je mjesto gdje sam rođena, odrasla i tu su svi ljudi do kojih mi je stalo, a kako sam jako emotivna osoba teško bi mi palo da se odvojim od svih njih. Mislim da ću ovdje stvoriti priliku da napredujem. Voljela bih da sama napravim nešto za šta bih mogla jednog dana reći da je moje. Ne bih voljela da imam radno vrijeme od 8 do 17h, to nije nešto što me privlači. Voljela bih da jednog dana razvijem svoj biznis ili,eventualno, da radim za neku inostranu firmu u Crnoj Gori, možda i da radim nešto preko interneta… Zanimljivo mi je to jer nema nikakvih ograničenja“, kaže naša sagovornica.

Znanje ljude mijenja na bolje. Sve što čovjek nauči, sazna, pročita,oblikuje ga kao ličnost i zbog toga Nataša misli da treba ulagati u znanje.

„To je nešto što nam niko ne može oduzeti. Učimo ne zbog ocjene, već zbog sebe“, zaključuje priču naša sagovornica.

Marija Manojlović