Od borbe za egzistenciju u lošim uslovima rada do polemike o legalnosti

“Od ovoga živim. Prodajem tu blizu, kod Željezare. Ja tražim od kante do kante i oko kafana, oni to bacaju sa strane. Za 20, 25 vreća dobijem oko 30 eura. Za to mi treba oko mjesec dana. Od toga prehranjujem porodicu”, priča nam Gezim pokazujući na mjesto gdje “skladišti” ono oko čega danima i nedjeljema radi.

Ipak, kako kaže, pomirio se sa sudbinom, te navikao na ovakav život.

“Šta da se radi, mora se raditi pa kako god”, dodaje.

Miljaim Delija, samostalni savjetnik u opštini Nikšić za zaštitu prava pripadnika i pripadnica Roma i Egipćana kaže da pripadnici romske i egipćanske zajednice, koji se bave rizičnim i opasnim poslom sakljupanja sekundarnih sirovina, nemaju apsolutno nikakvu zaštitu društva, nemaju sredstva zaštite, a samim tim u rizičnu situaciju dovode članove svoje porodice.

“Društvo mora da pokaže iole minimum solidarnosti prema građanima koji rade sa određenim metalima koji mogu uticati na njihovo zdravlje, što do sada nije bio slučaj”, kaže nam on.

Delija

I dok svakodnevno čujamo termin “zaštita na radu”, za RE sakupljače sekundarnih sirovina on je nepoznanica.

“Povrijeđenih ljudi je bilo tokom obavljanja ovog posla ali ti ljudi često ne prijavljuju povrede, jer neki od njih nemaju rješeno zdravstveno osiguranje, a neki zbog potrebe svakodnevnog obavljanja posla i prehranjivanja porodice, nemaju vremena za liječenje. Nijesu nikada dobijali opremu, već ovaj posao obavljaju bez zaštitnih sredstava. Veliki broj njih nema osiguranje. Neki od njih ako su zaposleni sezonski ili na drugi način moguće je da budu pokriveni osiguranjem od povreda na radu ili u vezi sa radom ali ne i za sakupljanja sekundarnih sirovina”, objašnjava Miljaim.

Ne postoji, naglašava, registar sakupljača sekundarnih sirovina kada su Romi i Egipćani u pitanju kao i što je jedan broj njih i dalje apatrid (osoba bez državljanstva). Često, kaže, doživljavaju određene neprijatnosti od drugih građana a neki od njih bivaju diskriminisani. Ali, o rješenju ovog pitanja se, po Mailjaimovom mišljenju, malo ko kvalitetno bavi.

“Romske organizacije se uglavnom finansiraju iz projekata što znači da su neprofitne, i da često ne mogu naći donatora, koji će finansirati zaštitu na radu. Ne postoji strategija koja se bavi ovim pitanjem, a koliko je meni poznato ni strategija za sirmomaštavo koja bi mogla obuhvatati nestandardna zanimanja, kao što su kalajdžije, sakupljači otpada i sl”, dodaje on i naglašava da bi za ovu oblast trebalo da bude zaduženo resorno ministarstvo rada koje bi trebalo da donese i strategiju ali i da obezbijedi minimalne uslove za obavljanje ovog rizičnog posla.

Poboljšanje uslova na vidiku?

A u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava kažu da se ipak nešto radi po ovom pitanju.

Tako ističu da Vlada Crne Gore je na 37. sjednici održanoj 2. septembra 2021. godine,  donijela Strategiju socijalne inkluzije Roma i Egipćana u Crnoj Gori 2021–2025. godine sa Akcionim planom za 2021. godinu. Osnovni Strateški cilj glasi:  „Poboljšanje socio-ekonomskog i pravnog položaja Roma i Egipćana u Crnoj Gori, unapređenjem inkluzivnog i otvorenog društva zasnovanog na promociji jednakosti, borbi i eliminisanju svih oblika diskriminacije, anticiganizma i siromaštva.“ Dodatno, Vlada Crne Gore je 5. jula 2019. godine  potpisivanjem „Deklaracije Partnera Zapadnog Balkana o integraciji Roma u sklopu Procesa Proširenja EU“,  obavezala da će još više i ozbiljnije raditi i pojačati napore za ostvarivanje potpune ravnopravnosti i integracije Roma.

Znajući sa čime se ova zajednica suočava, Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava je, dodaju, u saradnji sa Centrom za stručno osposobljavanje uključila u svoje  aktivnosti i one za realizaciju Akcionog plana za 2022-2023. godinu.

“Naime, Centar za stručno obrazovanje u saradnji sa nadležnim institucijama formiralo je radnu grupu za izradu Programa obrazovanja za sticanje ključnih vještina za sakupljače sekundarnih sirovina, čija je standardizacija u toku. Na tom programu rađeno je dosta  dugo, jer  takav program do sad nije  postojao. Uslov za pohađanje ovakvog  programa bilo je, završen program elementarnog funkcionalnog opismenjavanja, odnosno treći razred odnovne škole. Cilj programa je osposobljavanje za pravilno sakupljanje, sortiranje, obradu i transport sekundardnih sirovina”, kažu u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava.

Nevladina organizacija (NVO) Mladi Romi je, podsjećaju iz Ministarstva, preko projekta koju je finansirala Američka ambasada u Crnoj Gori  dodijelila alat i opremu za 30 sakupljača sekundarnih sirovina u 11 opština, što će, smatraju, doprinijeti poboljšanju uslova rada, u narednom periodu.

“Preko ovog projekta organizovan je javni poziv za dodjelu alata koji je trajao dvije sedmice, a na koji je stiglo 147 aplikacija. Obezbijeđeno je ista oprema za sve, kako bi svi imali iste alate, kao i da niko ne bi bio uskraćen. U jednoj kutiji bilo je 14 različitih alata, a kutija je bila vrijednosti 450 eura”, navode oni.

Da li su Romi kao sakupljači sekundarnih sirovina u zoni sive ekonomije?

Osim Programa obrazovanja za sticanje ključnih vještina za sakupljanje sekundarnih sirovina, čija je standardizacija u toku, Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava u saradnji sa nadležnim institucijama  planira izradu „Nacionalnog programa za transformaciju neformalne zapošljivosti Roma i Egipćana u Crnoj Gori.“

“To znači da se planira standardizacija zanimanja  za sakupljače sekundarnih sirovina, što će voditi do formalnog zaposlenja sakupljača sekundarnih sirovina, što podrazumijeva radni staž i sva druga radna prava. Na takav način će neformalno ili siva ekonomija preći u formalno zaposlenje. Za realizaciju ovog programa će trebati malo duži period jer su u pitanju i promjena više zakona koje treba pokrenuti radna grupa koja će inicirati ovaj program”, zaključuju u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava.

Delija takođe smatra da je u pitanju rad na crno.

“Apsolutno se radi o radu na crno, odnosno bez bilo kakvih prava iz oblasti radnog odnosa, osiguranja i drugih benifita koji imaju zaposlena lica”, jasan je on.

Aleksandar Perović izričit je da se Romi kao sakupljači sekundarnih sirovina nalaze u zoni sive ekonomije, ali iz malo drugačijeg ugla.

“Otpad koji se odlaže u namjenske kontejnere kojima upravlja Javno komunalno preduzeće zapravo jeste državno vlasništvo, vlasništvo građana Nikšića i oni bi o tome trebalo da imaju neki benefit. Kako se stvari odvijaju na terenu, potpuno je jasno da sve ono što vrijedi iz tih posuda, tj. iz kontejnerskih ostrva maltene uzima prije nego što dođe na konačnu lokaciju, tj. na deponiju. Sam način upravljanja otpadom gdje se ostavlja prostor da se kroz sivu ekonomiju nešto što je u javnom vlasništvu plasira i uzima se sopstveni prihod je dovoljno jasan odgovor da stanje nije ni zakonito niti je na najbolji mogući način riješeno”, objašnjava on.

Perović

Smatra da se u Crnoj Gori upravljanje otpadom radi na jedan haotičan način, te da definitivno treba da se ispita odakle materijali dolaze.

“Sigurno je riječ o sivoj ekonomiji jer ne možemo vi ili ja doći kao pojedinci, donijeti nešto što je uzeto iz kontejnera i prodati isto tako nekoj firmi koja je u vlasništvu države i uzeti novac za sebe. Ostavlja se ogroman prostor ljudima iz zone sive ekonomije da zarađuju na ovaj način, a vidimo da i kroz Nikšić ima mnogo tih otpada gdje se vrši otkup od metala i drugih sirovina maltene bez ikakvih uvodnih podataka odakle oni dolaze. Ne možete vi sada donijeti neki uređaj ako nije vaše vlasništvo da vam neko otkupljuje – to je u zoni sive ekonomije. Tu se sve transakcije rade kešom, mjerenja su isto izmaknuta zakonskoj kontroli jer to se ne radi kako zakon propisuje”, dodaje Perović.

Ali, tu je i druga strana priča. Perović takođe naglašava da treba imati razumijevanja u ovako kompleksnim problematikama gdje, kako ističe, od institucija niko ne radi ono što im zakon propisuje i za  ljude koji su našli taj model zarade.

“Zato što ti ljudi, ako ih pogledamo i krajnje analiziramo, opet rade neku korisnu stvar. Ta otpad ne ide na deponiju, taj otpad svakako ne bi otišao na tržište sekundarnih sirovina, već bi bio zatrpan i pravio bi samo još veće kapacitete na deponiji i problem. Ovako su makar neki ljudi pronašli model da nađu zaradu na taj način”, kaže on.

Šta kaže zakon?

Član 36 Zakona o sakupljanju odnosno transportu otpada kaže da

“(1)Sakupljanje, odnosno transport otpada može da vrši privredno društvo ili preduzetnik ako ima opremu za sakupljanje, odnosno transport otpada i potreban broj zaposlenih.

(2)Zabranjeno je privrednom društvu ili preduzetniku iz stava 1 ovog člana da preuzima otpad od imaoca koji ne stvara otpad u toku obavljanja djelatnosti ili aktivnosti, osim od privrednog društva ili preduzetnika iz člana 40 stav 1 ovog zakona” – (U registar trgovaca i posrednika upisuje se privredno društvo ili preduzetnik koji je upisan u CRPS i ispunjava uslove u pogledu kadra i opreme).