Osmogodišnji Blažo Đukić “gazduje” fudbalskim terenima i planinskim vrhovima

Pored školskih obaveza koje besprekorno obavlja, briljira i na fudbalskom terenu, a usput se bavi i veoma uspješno planinarenjem, a nisu mu strani ni skijanje i ribolov.

Koliko mu dobro ide baratanje loptom dovoljno govori činjenica da trenutno nastupa za tri kluba u svom uzrastu, a golmani su redovno na mukama kada protiv sebe imaju mladog Đukića, koji redovno dokazuje svoje golgeterske sposobnosti.

“Fudbal treniram od svoje četvtre godine, a počeo sam u FK Straševina kod trenera Bora Janičića koji me je prvi put poveo na trening. Od šeste godine sam u FK Sutjeska gdje i danas treniram, a, takođe, igram Đetić ligu za FK Junior i treniram i igram utakmice sa FK Biseri iz Nikšića. Medalje koje sam dobijao su sa turnira na kojima sam učestvovao sa navedenim ekipama od koiih neki nisu bili takmičarskog kataktera jer nije bilo kategorije u mom uzrastu”, navodi naš mladi sugrađanin u razgovoru za portal Onogošt.

Medalje i učinak na “zelenom tepihu” su najbolji dokaz njegove strasti prema fudbalu, a osvojeni vrhovi su dokaz njegove ljubavi prema planinarenju, na kojem mu mogu pozavidjeti i kolege koje imaju veće životno iskustvo.

”Član sam Vojnog planinarskog kluba “Kapetan” sa kojim sam osvojio prvo mjesto u orijentiringu na otvorenom prvenstvu Trebjesa 2016. i najmlađi sam koji Trebjesu najbolje poznaje. Imao sam pet i po godina kada sam se prvi put popeo na Bobotov kuk, a planine čije sam vrhove osvojio do svoje osme godine su Durmitor, Vojnik, Lovćen, Komovi, Bjelasica i, naravno, moja Trebjesa. Na vasojevićki Kom sam se popeo dva puta i to mi je omiljena planina, a drugi put kada sam se peo išao sam bos zato što me je žuljala cipela, pa, i pored toga što mi je tata branio da se penjem, ja nisam htio da odustanem. Za sada planiram da sa mojim planinarima na ljeto da osvojim i Hajlu, a kasnije ćemo vidjeti koji će mi biti ciljevi”, ističe Blažo svoje planinarske poduhvate i planove.

Da mnogo voli prirodu i sve aktivnosti koje su vezane za nju dokazuje i njegovo interesovanje za skijanje i ribolov koje, takođe, u posljednje vrijeme redovno upražnjava.

“Vještine skijanja sam sa svojim drugovima savladao u školi na Kruševicama kod mog profesora plivanja i fizičkog vaspitanja Raca Ćalasana za samo sedam dana i već sa sestrama skijam na Vučju, na velikoj stazi sa uspinjačom. Skijanje obožavam i jedva čekam da skijam na stazama na Žabljaku i u Kolašinu. Volio bih da probam zip line ili skok sa padobranom, ali ima kad”, ističe samouvjereno junak naše priče koji preporučuje svim svojim vršnjacima da se bave svim vidovima sporta i da u tome uživaju kao i on što to radi.

Blažo, koji kao učenik trećeg razreda u OŠ“Mileva Lajović Lalatović” niže sve petice, navodi i da mnoge stvari ne može da stigne zbog školskih obaveza, pa jedva čeka ljetnji raspust da se igram sa drugarima i pliva na Krupcu, što mu je, uz vožnju bicikla, omiljena zanimacija.

Afinitet prema sportu je imao od koga naslijediti jer mu je rođeni stric Vule bio prvotimac Sutjeske, a sestre Jelena i Lucija su igrale fudbal do 14. godine, a onda rukomet u ŽRK Sutjeska i ŽRK Levalea. Lucija je i reprezentativka Crne Gore u kategoriji mlađih juniorki i prvotimac seniorskog tima od svoje 14 godine, dok je Blažova majka, Mirjana, sportski radnik, odnosno doktor u FK Sutjeska.

Posebno ističe da mu je životna želja da pobijedi tatu i njegovo društvo u malom fudbalu, što kako sam kaže, neće dugo čekati jer njegovo vrijeme dolazi.

Iako još uvijek ne može da pobijedi oca na fudbalskom terenu, evo već šestu godinu je sa nim ravnopravan kada je u pitanju podrška sa tribina voljenom klubu i reprezentaciju, jer je Blažo od svoje druge godine redovni pratilac utakmica Sutjeske i nacionalnog fudbalskog tima.

“Član sam “Vojvoda” i pratim našu reprezentaciju,a prvi put sam otišao na stadion sa dvije godine i od tada sam redovan. Svakoj utakmici Sutjeske i Crne Gore se radujem i sa nestrpljenjem ih isčekujem, jer ću za njih uvijek navijati i pratiti ih sa tribina kad god budem u mogućnosti”, navodi osmogodišnji Blažo Đukić čiji primjer u eri obuzetosti djece kompjuterskim igricama dok im roditelji gledaju razne rijalitije, izgleda nestvarno.

Ipak, naš sugrađanin na pravi način odolijeva tim modernim trendovima sanjajući da jednog dana zaigra lopte kao Jovetić, ili kao bivši igrač Sutjeske Japanac Šimura, koji mu je i poklonio dres nakon jedne utakmice, pa je uspio osvojiti i najvrijedniji navijački ”trofej” koji će, ako nastavi sa igračkim bravurama, ne tako daleko dijeliti svojim pristalicama.