Porodica Backović na obroncima Vojnika spaja poljoprivredu i turizam

Njihovo domaćinstvo danas raspolaže smještajnim kapacitetima za goste, restoranom i poljoprivrednim objektima.

„Mi smo prije svega porodično poljoprivredno gazdinstvo, pa se tek onda bavimo turizmom. Ovdje živimo tokom cijele godine ja, supruga, troje djece i moji roditelji. Turizam je samo dio našeg života, a ne nešto što smo napravili samo za sezonu“, priča Backović za Media Biro.

Domaća trpeza

Na imanju uzgajaju oko stotinu ovaca, manji broj goveda, obrađuju se bašta i plastenik, a u voćnjaku sazrijevaju plodovi koji završavaju na stolovima gostiju. Upravo u tome Radoje vidi model razvoja koji bi mogao da oživi brojna sela u Crnoj Gori.

„Naša ideja je da hranu koju proizvedemo ponudimo gostima. Smatram da je to pravi put razvoja seoskog turizma, da se ljudi primarno bave poljoprivredom, a da kroz turizam prodaju ono što proizvedu. Tako domaćinstvo dobija dodatnu vrijednost, a gost autentično iskustvo“, kaže Backović.

Posjetioci koji dolaze na imanje, dodaje, ne traže luksuz u klasičnom smislu te riječi. Mnogo više ih privlači, ističe Backović, osjećaj da su nakratko postali dio seoske svakodnevice.

„Turisti danas žele mjesta gdje ljudi zaista žive. Žele da vide kako izgleda rad na selu, kako se hrane životinje i kako nastaje hrana koju jedu. Njima je važno da osjete čari stvarnog seoskog života, a ne nešto što je napravljeno samo kao dekoracija“, navodi Backović.

Odmor za cijelu porodicu

Najviše gostiju dolazi iz Francuske i Njemačke, a mnogi se vraćaju zahvaljujući preporukama prijatelja. Tokom jula i avgusta gotovo svi kapaciteti budu popunjeni.

„Već sedam ili osam godina radimo ovaj posao i sada nam dosta gostiju dolazi po preporuci. Najviše ih je iz Francuske i Njemačke. Oni posebno cijene ovakav vid odmora. Više vole da provedu vrijeme na selu nego na moru“, kaže Backović.

Posebnu pažnju njihovo imanje privlači porodicama sa djecom. Za mališane, kaže, susret sa životinjama i poljoprivrednim poslovima često predstavlja iskustvo koje ne mogu doživjeti u gradovima.

„Ovo je mjesto prvenstveno namijenjeno roditeljima sa malom djecom. Djeca ovdje mogu da vide kako se hrani stoka, kako izgleda život na farmi i kako funkcioniše jedno domaćinstvo. To je ono što porodice najčešće traže kada dođu kod nas“, ističe Backović.

Pješačke staze, planinarske ture…

Prirodne ljepote šavničkog kraja dodatno upotpunjuju boravak gostiju. Među lokacijama koje preporučuje svakom posjetiocu posebno izdvaja vodopad Crnjak.

„Vodopad Crnjak je udaljen svega nekoliko kilometara od nas i do njega se može stići i pješke. To je jedno fenomenalno mjesto koje, po mom mišljenju, nije dovoljno promovisano. Mnogi stranci koji dođu u Crnu Goru ne znaju da postoji, a riječ je o pravom malom raju“, priča Backović.

Pored vodopada, tu su i prostrane visoravni, planina Vojnik i brojne pješačke staze koje vode kroz netaknutu prirodu.

„Imamo Crkvičku visoravan odmah iznad nas, imamo Vojnik i mnogo mjesta za šetnju i obilazak. Gosti ovdje mogu da provedu cijeli dan u prirodi i da uvijek pronađu nešto novo. Zato im gotovo nikada nije dosadno“, poručuje Backović.

Govoreći o budućnosti svoj kraja, ukazuje da Šavnik ima izuzetne potencijale za razvoj seoskog turizma, možda i najveće u Crnoj Gori.

„Od Duži i Komarnice do Bijele, Bara i Krnje Jele, gdje god da odete naići ćete na lijepa sela i ogromne mogućnosti za razvoj. Sva ta mjesta imaju dobre uslove za stočarstvo i poljoprivredu, a to znači i dobre uslove za turizam. Priroda je sačuvana, a ljudi imaju znanje i iskustvo da stvaraju kvalitetan turistički proizvod“, rekao je Backović.

Ipak, smatra da je za ozbiljniji razvoj neophodna veća podrška države.

„Ako neko uspije na selu, to će biti podstrek i drugima da pokušaju ili da se vrate. Ako sve ostane samo na pojedincima koji se sami bore, napredak će ići mnogo sporije“, kaže Backović.

Dodaje da je najveći izazov za porodice koje žele da ostanu na selu, obrazovanje njihove djece.

„Mojoj djeci uskoro treba škola i to je pitanje koje ne mogu sam da riješim. Djeci nije potrebno samo znanje, već i druženje, konkurencija i odrastanje sa vršnjacima. Zato je važno da se pronađu rješenja koja će porodicama omogućiti da ostanu na selu, a da djeca imaju iste mogućnosti kao njihovi vršnjaci u gradovima“, zaključuje Backović.