Samostalna četa izviđača „Orlovi“ položila cvijeće na grob Ljuba Čupića

  • Autor onogost.me
  • 19.09.2015. u 21:22

"Našeg heroja, Ljuba Čupića, njegov čuveni osmijeh i junačko držanje čuvamo od zaborava, jer bez njega se ne može zamisliti nijedna istorijska čitanka. Nijedna priča o otporu naroda. Nijedna balada o smrti radi života", poručio je danas ispred "Orlova", Boris Todorović nakon polaganja cvijeća na grob Ljuba Čupića. 

On je kazao da bi nam bez tog osmijeha udžbenici istorije bili siromašniji, mnogi ne bi znali kako se prkosi smrti i kako se neprijatelju treba nasmijati u lice.

Todorović je pred okupljenima danas pročitao i istorijat jedne od najvećih ličnosti Drugog svjestskog rata. Prenosimo ga u cjelosti…

Ljubo Čupić rođen je 1913. godine u Argentini, kao jedno od šesetoro djece u radničkoj porodici Sava i Stane Čupić, rođene Burić. Kršteno ime mu je bilo Čedomir. Majka Stana ga je dok je bio dijete iz milošte zvala Ljubo i to ime je nosio sve do herojske pogibije pod Trebjesom, gdje je poljubio zvijezde slobode i besmrtnosti. Tridesetih godina 20. vijeka  došao je u Nikšić, gdje je završio gimnaziju. Nakon toga studirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu i pripadao ljevičarskom studentskom pokretu, a 1940.godine postao je član Komunističke partije Jugoslavije. Poslije Aprilskog rata vratio se u Nikšić i kao član Komunističke partije učestvovao u pripremi ustanka. Početkom jula 1941.godine, izbjegao je iz okupiranog Nikšića, a po izlasku iz grada pristupio je čuvenoj partizanskoj četi „Đuro Đaković“.

Aprila 1942.godine partizana Ljuba Čupića zarobili su četnici na Kablenoj Glavici u okolini Nikšića. U zatvoru gdje je bio zvjerski mučen, kako bi izdao druge partizane, mučiteljima je pokazao samo prezir: “Ja sam komandant partizanske čete i komunista. Vi nacionalisti ste obične sluge okupatora. Prezirem vas, kao ljudska ništavila. Poručite mojoj rodbini da ne pokušava da traži milost za mene.“

Na javnom suđenju u Nikšiću prkosnim držanjem i britkom riječju izrugivao se vijećnicima suda. On i još nekoliko komunista osuđeni su na smrt. U momentu kad je izlazio iz sudnice, uslikao ga je fotograf. Tako je nastala jedna od najlegendarnijih fotografija drugog svjetskog rata: Ljubo Čupić, osuđenik na smrt koji se smrti smije u lice. Zbog Ljubovog osmijeha tuđin je zastao, dželati su oborili oči pred njim. I puščane cijevi… Tek druga  smjena je uspjela da ispali plotun. Jedan čovjek i jedan osmijeh pobijedili su svoje ubice. Ljubo Čupić je dakle 1942.godine strijeljan-ali nikada nije ubijen.

Na strelištu je vikao:“Živio drug Tito i slavna komunistička partija“, a kad su ga pogodili prvi rafali, stajao je uspravno i pred masom naroda koja je gledala pogubljenje doviknuo:“Doći će dani slobode!“. Vezanih ruka i otete slobode toga dana, u 30.godini života, pošao je u legendu.

10.jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Povezani članci

Nevladine organizacije Društvo mladih ekologa Nikšić i ''Divlja ljepota'' juče su u Plužinama promovisale principe energetske efikasnosti, a u okviru aktivnosti ''Eko-energetski efikasan karavan ka EU'' demonstrirano je pripremanje hrane pomoću Sunčeve energije, bez prethodnog pretvaranja u električnu.
Višemjesečnim kašnjenjem u isplatama subvencija poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom, koje je izazvano potpunom pasivnošću Zavoda za zapošljavanje, nanosi se direktna šteta osobama s invaliditetom, ali zasigurno i njihovim poslodavcima, kako trenutnim, tako i potencijalnim, saopšteno je iz Udruženja mladih sa hendikepom.
U Crnoj Gori jutros se saobraća po suvim putevima, mjestimično je smanjena vidljivost, a mogući su sitniji odroni, saopšteno je iz Auto moto saveza Crne Gore (AMSCG).