U Plužinama ukinuli “čašicu za dušu”

Smrt ne bira ni mjesto ni vrijeme, a kako ćemo ispratiti pokojnika na onaj svijet stvar je običaja a neko će reći i pitanje obraza. Vrijeme mijenja ljude tako i običaje, ipak u Plužinama većina opstaje.

“Kao u mnogo čemu i to smo mi pretvorili i tu sahranu smo pretvorili unekakav kič, u ono što taj momenat ne zaslužuje”, priča za stanovnik Plužina Mirko Vuković.

Međutim, što se služilo piće ispred gradske kapele u Plužinama, služilo se, više ne može.

Skupština tog grada nedavno donijela je zaključak da se tokom odavanja pošte preminulom prekine sa tim običajem. Razlog je praktične prirode, objašnjava predsjednik te opštine.

“Da se prekine da bi se pomoglo stanovništvu da se ne opterećuje traženjem ljudi koji bi to radili. Nije tu bilo drugih razloga”, objašnjava Slobodan Delić, predsjednik Opštine Plužine.

I dok se tradicija sve više prilagođava gradu u pivskim selima ona se ljubomorno čuva. U selu Gornji Unač živi bračni par Miličić, Njegovan i Anđelija, oboje zagazili u devetu deceniju.

Odlazak na saučešća njima je pitanje dužnosti.

Njegovan Miličić na pitanje kako zamišlja ispraćaj na onaj svijet odgovara: “Ka i vazda našim precima i još bolje, zato što smo u boljoj situaciji i kad mene polože nimalo se ne plašim. Lijepo kao što sam ja ispratio moje roditelje, majku i oca ni više ni manje”.

Zato su svojoj djeci ostavili u amanet kako da dočekaju sve one koji će doći da njih isprate na vječni počinak.

“Kad umremo da nam zakolju june. Mi već imamo u našoj štali, po jedno tele ostavimo dobro, imam troje sad pa da biraju kako bude potreba ako oće svo troje”, kazao je Miličić.

A ono što zabrinjava više od nestajanja običaja je to što se u Plužinama više umire nego li rađa.

“Nema više ko u Pivi u selima ni ko da ukopa ako ne dođu Pivljani, rodbina kumovi i porodica pokojnika iz Nikšića i drugih mjesta”, priča Vuković.

Prema posljednjem popisu u Plužinama je svega 3 i po hiljade stanovnika, što je 3 puta manje nego prije 30 godina.

Iako kažu život je treptaj u kosmosu, a njegov kraj neminovan, treba ga slaviti dok traje.

“Čovjek sa smrću ne prestaje da živi, on živi u narodu u sjećanju, živi u uspomeni”, kazao je Mirko Vuković, stanovnik Plužina.