Za dvije godine ostavke podnijelo 28 sudija i devet tužilaca

Kadrovski problemi, pored brojnih drugih s kojima se suočavaju sudstvo i tužilaštvo, predstavljaju kamen spoticanja zbog kojeg prijeko potrebne reforme nikako da počnu da se sprovode.

Da situacija bude još teža, umjesto da se nadomjesti kadrovski deficit, učestale su ostavke među sudijama i tužiocima. Situaciju u pravosuđu dodatno komplikuju i krnji sastavi Sudskog savjeta i Tužilačkog savjeta.

Javnost je s povećanom pažnjom ispratila samo ostavke dugogodišnje tužiteljke Đurđine Nine Ivanović i dr Vesne Vučković, sudije sa stažom od preko tri decenije i doskorašnjeg vršioca dužnosti predsjednika Vrhovnog suda.

Međutim, one nisu jedine iz redova sudija i tužilaca koje su se u poslednje vrijeme odlučile da napuste sudstvo i tužilaštvo.

Prema podacima koje je “Danu” saopštila izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc-Prelević, u 2023. i 2024. godini ostavke je podnijelo ukupno 28 sudija i 9 državnih tužilaca. Gorjanc Prelević navodi tri osnovna razloga za masovne ostavke sudija i tužilaca.

“Situacija za rad u sudstvu i državnom tužilaštvu je loša. Nedostaje znatan broj i sudija i državnih tužilaca, što znači da svi koji sada rade te poslove nose teret i za druge. Plata ne prati složenost i teret posla, a tehnički uslovi za rad su nepovoljni. S druge strane, ostavka je vrlo zgodan potez za neke neodgovorne ljude, zato što sav teret i pritisak nestaju, a ostaje funkcionerska naknada, u punom iznosu plate za godinu dana ili dvije, ako toliko nedostaje do penzije, kao i otpremnina. Ako su još sudija ili državni tužilac krivi za disciplinski prekršaj, onda je ostavka idealno rješenje, jer se disciplinski postupak odmah gasi, a ne gubi se naknada. Štaviše, isplaćene naknade ostaju i ako sudija ili tužilac budu pravosnažno osuđeni za krivično djelo koje bi dovelo do njihovog razrješenja da nisu podnijeli ostavku. Treći, najaktuelniji razlog je frontalni napad neodgovornih političara koji unižavaju funkcije sudija i tužilaca. Činjenica da političari ni protiv koga ne podnose krivične prijave najbolje pokazuje koliko su njihove izjave potkovane i čemu zapravo služe. U javnosti sve to opasno ugrožava integritet sudstva i tužilaštva i dovodi i ljude koji časno rade posao da se zapitaju: šta će to meni”, istakla je Gorjanc-Prelević.

Prema njenim riječima, nedolično ponašanje političkih i drugih funkcionera prema sudijama i tužiocima do te mjere je neodgovorno da se treba zapitati i da li je njima cilj da sudstvo prosto propadne da se njima ili njihovim nalogodavcima ne bi sudilo zbog nečega.

“Država mora da obavlja funkciju sprovođenja pravde, a pravda ne može da se dijeli na ulici; za to su neophodni državni tužioci i sudije koji su kvalifikovani za taj posao. Za složene krivične predmete, kakvi su u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici, neophodne su i sudije s iskustvom, kakve se ne stvaraju preko noći. Zbog velikog opterećenja, političkog pritiska i drugih loših uslova rada, pola sudija Specijalnog odjeljenja želi da pobjegne odatle napredovanjem u Apelacioni sud, dok su ostali na bolovanju. Od koga onda političari očekuju da sudi mafiji? Ili možda žele da joj se i ne sudi. I ta mogućnost se mora uzeti u obzir”, naglašava Gorjanc-Prelević.

Advokat Veselin Radulović smatra da ostavke Vesne Vučković i Đurđine Ivanović, kao i sve druge, predstavljaju lični čin za koji nijesu dužne da daju obrazloženje, ali bi ipak bilo korisno da javnost zna razloge za takve odluke.

“Konkretno, Vučković je više puta bila kandidat za predsjednika Vrhovnog suda u punom mandatu, a duži period bila je v.d. predsjednika tog suda. Mislim da stanje u sudstvu u vrijeme podnošenja ostavke sigurno nije gore nego što je bilo prije, pa i u vrijeme kad je ona bila v.d. predsjednika suda. To daje za pravo onima koji smatraju da je razlog za ostavku možda razočaranje ishodom izbora za poziciju predsjednika Vrhovnog suda. Takođe, nismo čuli ni razloge za ostavku Ivanović. I u njenom slučaju mogu reći maltene isto, da se teško može govoriti da je za vrijeme njenog mandata u Tužilačkom savjetu, posebno na poziciji glavne specijalne tužiteljke, dala neki doprinos koji bi se mogao tumačiti kao bilo kakav napredak u radu tužilačke organizacije”, kazao je Radulović za “Dan”, uz zaključak da bi bilo veoma važno da se upražnjena mjesta popune što prije, posebno na pozicijama gdje nedostaju sudije.

Partijska podjela plijena blokira SS i TS

Radulović ističe da nekompletan sastav Tužilačkog savjeta i Sudskog savjeta nikada nije dobra situacija.

“Smatram da je ključna odgovornost na strani političara koji pozicije u oba savjeta, odnosno članove koji se biraju voljom političke većine, doživljavaju kao i sve druge funkcije i pozicije i na njih gledaju kao na partijski plijen koji sve partije žele da prigrabe, kako bi u TS i SS postavili svoje kadrove koji su nestručni i neprofesionalni, a ne osobe koje bi mogle dati doprinos poboljšanju stanja u pravosuđu. S tim izborima sada se čeka, odnosno ne postoji politički dogovor o podjeli plijena, a moguće je i da partije kalkulišu, računaju na to da član TS koji bi bio izabran ne bi tu ostao u punom mandatu, već do isteka mandata Savjetu, a to je tokom sljedeće godine”, rekao je Radulović.

Nova zakonska rješenja po isteku mandata

Gorjanc-Prelević pozdravlja činjenicu da je nadležni skupštinski odbor napokon reagovao kad su u pitanju upražnjena mjesta u TS i SS, ali smatra da nova zakonska rješenja treba primjenjivati tek nakon isteka mandata aktuelnom Tužilačkom savjetu.

“U vezi sa izborom nedostajućih članova SS i TS, konačno je živnuo nadležni skupštinski odbor i utvrđen je predlog za jednog nedostajućeg člana Sudskog savjeta. S druge strane, Akcija za ljudska prava se ne slaže sa stavom predsjednika Odbora za politički sistem i pravosuđe da odmah treba preći na primjenu novih zakonskih rješenja o izboru članova Tužilačkog savjeta, iz prostog razloga što je mandat članova Savjeta zakonom vezan za mandat ukupnog Savjeta, koji ističe tek za godinu dana”, kazala je izvršna direktorica HRA.