Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Zaboravljenim stazama: Podljut

naslovna
Ana Dragićević
  • Autor onogost.me
  • 15.04.2018. u 12:34

Kažu da je brdo koje se nadvisilo nad selom dobilo ime po velikoj tvrđi, po ljutom kršu. Da je zatim selo dobilo ime po tom brdu. Da se u selu rađahu ljuti ratnici, ljuti borci za život. Da je uvijek bio ljut i težak život u bezvođu... Skupismo i mi vjeđe, napravismo crtu posred čela i krenusmo da se suočimo sa banjskim selom Podljut, pod brdom Zaljuta.

Nego, čim dođosmo na tek zazelenjele livade i udahnusmo svjež povjetarac, koji je jurcao Velimljskim poljem, rasplinu se crta sa čela i razli se vedrina preko lica. Ni ne pružismo pošteno korak selom, a morasmo zasjesti pod orahom, koji neka domaćinska ruka zasadi desetljećima unazad i posmatrasmo široko polje, omeđeno kućama i putevima, kojima su tandrkala rijetka vozila.

Onaj isti povjetarac nježno nas ponese do crkvice, sakrivene u jednoj udolini. Hram svete Gospođe, opasan nadgrobnim spomenicima Bijelovića i Radojevića, nemušto je izgovarao svoju molitvu vjetru.

Vidješe nas radoznale ovčice, pa se kao slučajno uputiše put nas, ali kada skontaše da im baš ništa nemamo ponuditi, nastaviše dalje, a mi zastasmo sa pastirom Mađom Bijelovićem. Prijatni Mađo pokaza nam put do najveće znamenitosti sela, takozvanog rimskog ili grčkog groblja, ali i do kuće najstarijeg seljanina, Mitra Elezovića.

Prođosmo kroz pravo malo naselje koje ne izgledaše nimalo napušteno i uspesmo se do srednjovjekovnog groblja. Činilo nam se da je stotinu stećaka posijano vrhom i stranom brda i posakrivano u razgranatim lijeskama. Na ponekima se još uvijek vide ukrasi, znalački isklesani u kamenu da ga krase kroz vjekove. Bila je to još jedna prilika opet da se počine i udubi u pejzaž, koji bješe prošaran grupicama kuća i zvonicima 7 – 8 crkvi koji se mogu vidjeti sa tog proplanka.

U kući Elezovića vladao je mir, ono što najviše odgovara Mitru, vezanom za postelju nakon moždanog udara. To ga ipak ne spriječi da nam, uz pomoć supruge Slobodanke, ispriča ponešto o selu u kojem se nekada jako teško živjelo. Pogotovu u ono vrijeme kada ljudi nijesu imali nikakvih primanja. „Narod je živio omalo, ali ono što je imao sa načinom je trošio.“ Zapamtio je starina i rat, kada su razne vojske stupale selom i svima život bio na riziku. No, pamti i kada se skoro svaku  noć sijelilo po selima i kada je u crnogorskom kolu bilo i po 100 ljudi.

Reče nam da su dolazili mnogi da gledaju stećke, neke su i otvarali ljudi iz muzeja i pronalazili kosti nadljudske veličine. On sam je nalazio u zemlji zakopane mnoge predmete, a jednu staru, zarđalu sjekiru, neobičnog izgleda, nam i pokaza njegova supruga. U nikšićkom muzeju nalazi se koplje, pronađeno u jednoj šupljini stijene u Zaljutoj. Ko zna šta bi se još našlo razasuto selom kada bi se neko tome posvetio.

Krenusmo opet nizbrdo da vidimo čudo neviđeno u Banjanima do prije neku godinu. Ljubiša Radojević  je odlučio da zamijeni seoske životinje, prilično egzotičnim i malo šire – jelenima. Trčkara 12 košuta i  jelen, koji su ograđeni livadama, kao da su tu svoji na svome. Imaju hranilice, bazene sa vodom. Sve što treba da rade jeste da budu zadovoljni i da se debljaju.

Ljubišin brat od strica ,Miljan ,uzgaja koke, pse i mačke, koje su se lukavo uvlačile u kuću, skrivale ispod kola, a pošto je Jugonostalgičar, ima i neobične košnice sa petokrakom. Miljan se povukao na selo, a gospođa mu Jelena dolazi svaki vikend. Kaže Miljan da se petkom ženi, a nedjeljom razvodi.

Nemoguće je bilo ne uživati u gostoprimstvu Radojevića. Preko zalogaja, razvezosmo priču sa njima o selu, koje je ipak prilično opustjelo u odnosu kako je nekada bilo. Živi se stalno samo u 3 kuće Radojevića, 3 Bijelovića, 10-ak  Milovića i jednoj Elezovića. Ipak, kada vide kako je u nekim drugim selima, čini se kao da je selo još uvijek puno. Ima čak i desetak đaka koji idu u školu na obližnje Velimlje. Pričaše nam o crkvi koju obnoviše 1996.godine. Da još uvijek postoji seoska voda iz perioda kada je i prvobitna crkva bila napravljena. Pohvališe se da imaju i kamene gomile još iz ilirskog doba.

Ono što  zadaje muku selu je bezvodnost. Nema nijednog izvora u selu nego se kišnica skuplja u bistijerne. Samo kada padnu velike kiše, polje podustane, počne voda izvirati iz same zemlje i nastane jezero u polju.

Rastasmo se sa Radojevićima, pokušavajući da uhvatimo bar još jedan kadar plašljivih jelena koji odmarahu u zavjetrini, potpuno neimpresionirani pažnjom koju dobiše od nas. Zaletjesmo se put zaseoka Milovića i njihove crkvice, posvećene svetom Nikoli. Obnovljeni hram je osvećen 2000.god.,a sagrađen u XVII vijeku u čijoj porti mir nađoše Milovići i Kapetinići. Kapetinići su se raselili iz Banjana, ali i danas, čak i iz Argentine, ne prekidaju vezu sa prvobitnim zavičajem.

Sa desne strane crkvice, sive od kamenih zidova i krova od kamenih ploča, jedna neupadljiva granitna ploča čuva kosti Stevana Milovića, hajdučkog harambaše. Sa 14 godina, nakon što posječe bega na Velimlju, odmetnu se u hajduke. Priča se da je bio najmlađi glavosječa i da je za svojih 38 godina života bio šesti po broju posječenih glava u Crnoj Gori. Zapjeva se često uz strune gusala o ovom mladom junaku čija je ljutnja prema osvajaču rađala herojstvo.

Prođosmo skoro neprimjetno svom dužinom sela u kojem od ljutnje ne ostade više ništa do naziv sela i krš brda. U kojem je sve pitomo i ljudi i jeleni i jedan ovan, koji nam je zaledio krv u žilama dok je trčao prema nama u želji da ga mazimo. Selo koje se svom snagom bori da opstane i u kome se odavno ne živi o malo, nego se mašta na veliko o nekoj svijetlijoj budućnosti.

  Ana Dragićević i Jovanka Komnenić 

Sve tekstove možete naći na blogportalu STAZAMA.ME

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Ministarstvo rada i socijalnog staranja saopštilo je da vjernici rimokatoličke vjeroispovjesti imaju pravo na plaćeno odsustvo, radi svetkovanja vjerskog praznika za Veliki petak i Uskrs i to: petak 29. mart, nedjelja 31. mart i ponedjeljak 1. april.
Pripadnici nikšićke policije su, preduzimajući aktivnosti u cilju sprečavanja tzv. ulične distribucije opojnih droga na teritoriji opštine Nikšić podnijeli su prekršajne prijave protiv dva lica, kod kojih je pronađena određena količina marihuane.
Nikšićanin D.Đ. (45) uhapšen je zbog sumnje da je povezan sa nezakonitom proizvodnjom marihuane na plantaži pronađenoj u oktobru prošle godine u nikšićkom naselju Vir.