Zabranjene su i zbog njih prosipamo kubike vode, azbestne cijevi i dalje dio nikšićke vodovodne mreže

U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotreba azbestnih vlakana uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016. godine.

Ipak, voda u Nikšiću protiče kroz preko 40 kilometara vodovodnih azbestno-cementnih cijevi, podaci  su iz lokalnog Vodovoda do kojih je došao portal Onogošt.

To je oko devet odsto ukupne mreže.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma preciziraju da voda protiče kroz 48 kilometara azbestnih cijevi.

Direktor Vodovoda Željko Cicmil kaže da su gotova sva prigradska naselja u Nikšiću prikopčana na azbestno – cementne cijevi: Kličevo, Ozrnići, Straševina, Kočani, jedan dio Ćemenaca, Dragova Luka.

„To su cijevi koje su 50 godina stare“, kaže Cicmil.

Azbest opasan ako se udiše

Iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi.

Objšanjavaju da je azbest  kristalan i vlaknast sjajan mineral koji je po sastavu silikat pretežno magnezijuma i gvožđa.

Najvažnije osobine azbesta su njegova termootpornost, otpornost na istezanje i otpornost  na hemikalije i kao takav je ranije i korišćen u svrhu izrade čak i vodovodnih cijevi.

Azbestno cementne cijevi su zastupljene u određenom dijelu vodovodne mreže ne samo kod nas već i u distributivnim mrežama velikih evropskih i svijetskih vodovoda, navode iz IJZ.

„Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta su posljedica njegovog dokazanog kancerogenog dejstva. Međutim, još nisu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata peroralnog unošenja azbesta, npr. putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od unosa udisanjem čestica azbesta“, kazali su iz IJZ-a za portal Onogošt.

Navode da su potrebne dodatne epidemiološke studije čiji je cilj identifikacija izloženih  i adekvatna procjena zdravstvenog rizika u određenim područjima.

Prema dostupnim podacima, Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi.

Nema novca za zamjenu azbestno-cementnih cijevi

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali će sudeći prema informacijama iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma građani još čekati na zamjenu azbestno-cementnih cijevi.

Razlog je nedostatak novca.

NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnabdjevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a i angažovanje eksperta iz Bosne i Hercegovine 2019. godine, realizovalo je projekat “Zamjena azbest-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore” kroz koji su urađeni projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnom iznosu km položenih azbestnih cijevi u gradskim vodovodima, koji iznosi oko 614 kilometara.

Naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje potrebnih finansijskih sredstava za implementaciju projekta.

Prema procjenama NVO Udruženja vodovoda CG potrebno je oko 150 miliona eura za realizaciju zamjene azbestno-cementnih cijevi, od čega samo za izradu Glavnog projekta 900.000 eura za sve opštine, navode iz Ministarstva.

Dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu dijela tehničke dokumentacije (Glavnog projekta) zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama CG u iznosu od 300.000 eura, dok je Ministarstvo preuzelo na sebe obavezu da obezbijedi preostala potrebna  sredstva za izradu kompletne tehničke dokumentacije za sve opštine kroz IPA program, kao i izradu Studije izvodljivosti.

„Kao jedan od koraka Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za obezbjeđivanje potrebnih procijenjenih finansijskih sredstava za implementaciju projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama bio je i uvrštavanje projekta na ažuriranoj Listi prioritetnih infrastrukturnih projekata u Crnoj Gori čime su stvoreni preduslovi za obezbjeđivanje potencijalnog kofinansiranja navedenog projekta iz bespovratnih sredstava nekog od međunarodnih fondova“, saopšteno je iz Vlade.

„Cijevi kao rešetke“: Gubitak vode lani 74 odsto

Dok se od planova da se azbestne cijevi zamijene nije daleko odmaklo, u Nikšiću dodatni problemi.

 „Pojedini djelovi  vodovodne mreže datiraju  još od 1931. godine, a prisutne su sve vrste materijala cijevi …azbestno- cementne, liveno željezne, čelične /pocinčane, PE lošeg kvaliteta (Pecara), HDPE nove…“, navodi se u dokumentu Programa rada nikšićkog Vodovoda za tekuću godinu.

U Nikšiću je prosječna starost cijevi 35 godina. Zamjena azbestnih cijevi je neophodna, upozorava direktor Vodovoda, Željko Cicmil.

„Azebestno-cementna cijev je kao rešetka. U jednom prigradskom naselju nestaje 20 sekundnih litara vode, a 15 sekundih litara u djelovima dana kad nema potrošnje“, navodi Cicmil.

Alarmantno je, dodaje, što je sama vodovodna mreža sa stanovišta tehničke struke porozna, odnosno gubitak vode je ogroman.

Prošle godine gubitak vode u Nikšiću bio je 74 odsto.

„Gubitak vode je skoro dva miliona kubika. To je ozbiljna cifra. Postoje dva razloga – prvi je razlog tehničke prirode: poroznost cijevi, zastarelost mreže, a drugi nelegalni priključci. Mislim da je podjednak gubitak i na jednoj i drugoj strani.“

No, pored zamjene azbestno-cementnih cijevi, od 450 kilometara, kolika je dužina vodovodne mreže u Nikšiću, neophodna je i rekonstrukcija 50 odsto mreže, navodi Cicmil.

„Doći ćemo u situaciju da za par godina centar grada neće imati vodu“, ističe on, navodeći da je zadnja rekonstrukcija odrađena 1982.

Da bi obezbijedili dovoljnu količinu vode u cijevima potreban je novac, koji će Vodovod zajedno sa nadležnim Sekretarijatom u Opštini, pokušati da obezbijedi kroz međunarodne fondove.

Za početak potrebno je odraditi idejni projekat da bi se znalo pravo stanje. Priča bi mogla da zaživi od jeseni kada planiraju da u saradnji sa jednim stranim institutom urade idejno rješenje. Sve to, opet, ako se nađe novac.

„Kroz rekonstrukciju vodovoda i kroz obnovu bazena na Trebjesi i još jednog bazena koji bi bio na nekom drugom uzvišenju, Uzdomiru mi bi punili mrežu i imali bi optimalan nivo pritiska u cijevima. U svakom trenutku isti bi pritisak bio u centru grada i na periferiji.

Mi smo sad u prilici da nam je stanje jako loše što se tiče vodosnabdijevanja, veći djelovi grada nemaju vodu, višespratnice, a imamo dovoljnu količinu vode. Problem je u samoj mreži. Kada smanjimo te gubitke dobićemo novu količinu vode i stvoriti novu vrijednost – da li da je flaširamo ili da ostvarimo saradnju sa poljoprivrednicima, tako bi dobili jedan novi proizvod koji bi mogli da promovišemo kroz nova radna mjesta, dodatni prihod gradu, državi“, navodi Cicmil koji od septembra prošle godine upravlja Vodovodom.

Cicmil, Foto: onogošt.me

Svjestan je da je planirano možda neće ići brzo, ali je, kaže, rekonstrukcija nužnost koja se mora uraditi kako bi dobili stabilnu mrežu.

„Zaista je ugrožena stabilnost nikšićkog vodovoda. Upozoravam da ćemo za par godina imati još goru situaciju. Rekonkstrukcija je neophodnost, grad će nam ostati bez vode, ako se ne budemo bavili ovim problemom“, napominje direktor nikšićkog Vodovoda.

I dok se ogroma količina vode prosipa, jer su cijevi kao „rešetke“, kvalitet je, konstatuje Cicmil, odličan.

Iz Instituta za javno zdravlje kažu da na osnovu rezultata analiza iz „prethodnih godina može se reći da je kvalitet vode u Crnoj Gori zadovoljavajući“.

Zamjenu azbesta odraditi na održiv način

Kada dođe do zamjene azbestno-cementnih cijevi, ekolozi upozoravaju da se mora odraditi na održiv način.

Predsjednik Društva mladih ekologa Nikšić (DMEN), Miodrag Karadžić kaže da je postojanje azbestno-cementnih cijevi veliki problem za građane.

„Azbest je materijal koji se kao takav nije poznavao dok se ugrađivao, odnosno nije se znalo kolika je šteta azbestnih cijevi. Smatramo da je u hitnom slučaju da se u tom smjeru nešto uradi“, kaže Karadžić.

Karadžić, Foto: onogošt.me

Ističe da u Vodovodu prepoznaje raspoloženje da se cijevi zamijene.

 „Dobićemo bolji materijal, vjerovatno od plastike, koji će biti neškodljiv po zdravlje, sa druge strane plastika će duže trajati, i smatramo da će u odnosu na azbest biti manje problema kada je pucanje cijevi u pitanju“, kaže ekolog Karadžić.

Azbest, smatra, nije jedini problem kada govorimo o vodovodnim cijevima.

Problem postoji sa azbestnim krovovima i drugim građevinskim materijalima koji su od azbesta pravljeni.

Potrebno je, navodi Karadžić, izvršiti njegovu zamjenu na način koji je prihvatljiv zdravlju građana i životnoj sredini.

„Smatramo da sa nivoa ministarstva, Opštine, NVO moramo više da se posvetimo edukaciji građana o azbestu, kako bi prepoznali taj problem i odradili zamjenu. Zamjenu na održiv način. Ne zamjenu da se azbest baci bilo gdje“, zaključuje Karadžić.

AUTOR: Redakcija portala Onogošt

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Transparentnost lokalnih online medija za jačanje demokratskih kapaciteta”, a koji finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.