Bibliotekar preporučuje – „O ljubavi i drugim demonima“

Garsija Markes se smatra najpoznatijim piscem magijskog realizma, žanra u kome se prepliću mitovi i magija sa realnošću svakodnevne egzistencije.

Najviše je doprinio da latinoamerička literatura dođe u centar pažnje svjetske kulturne javnosti šezdesetih godina 20. vijeka. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1982. godine.

Djevojčica umire. Kosa i dalje raste. Dvjestotinak godina kasnije, ispod porušene crkve raspliće se bakarna griva duža od dvadeset metara i jedna priča o strastima u tropskim krajevima po kojima lete golubovi od papira s ljubavnim porukama.

U romanu „O ljubavi i drugim demonima“ kolumbijski nobelovac Garsija Markes još jednom majstorski poseže za pjesničkim slikama koje, međutim, govore o svakodnevici ljudi koji po sebi nijesu ni dobri ni loši, nego su kao svagda i svugdje, prije svega, žrtve uzajamnih nesporazuma i sopstvenih zabluda.

Endemska tema Garsije Markesa o čovjekovoj naknadnoj pameti, o osvješćivanju koje vazda prekasno stiže, o kobnom usudu umne tromosti, i u ovom romanu obrađena je velelepnim umijećem svođenja vaskolikih odnosa među ljudima na malu pojedinost i nekoliko stalnih motiva ove takoreći mirišljave proze koja se, uz to, može čitati i kao tanana ironija mudrosti.

Odlomak

„Djevojčica, kćerka plemića i plebejke, proživjela je djetinjstvo kao izopštenica. Nakon što ju je samo jedan jedini put podojila, majka omrznu curicu i, zbog straha da bi mogla i da je ubije, ne htjede da je zadrži uza se. Sijerva Mariju je dojila Dominga de Advijento koja je malu dala se pokrsti u hrišćansku vjeru, ali je posveti i Olokunu, joruba božanstvu neodređenog pola s takvim užasnim licem da se Olokun javljao ljudima samo u snovima, a i tada uvijek s maskom na licu. Izgnana u prebivalište robova, Sijerva Marija nauči da pleše još prije nego što je progovorila, nauči istovremeno tri afrička jezika, naviknu se da našte ispija pijetlovu krv i da se, neprimjećeno i nečujno, među hrišćanima kreće kao neko bestjelesno biće. Dominga se Advijento okružila ju je veselom dvorskom svitom crnih robinja, uslužnih meleskinja, indijanskih služavki koje su je kupale u običnoj vodi i osvježavale vrbenama iz Jemalje, a njenu bujnu kosu, koja je petogodišnjoj djevojčici dopirala do pasa, njegovale kao ružin grm. Robinje su joj postupno stavljale ogrlice raznih božanstava; na kraju ih je ukupno bilo šesnaest.“

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo. 

Ivan Lješković