Bibliotekar preporučuje – Poezija Branka Miljkovića

On je prekratio život u dvadeset sedmoj godini, i tim činom snažno obilježio svoju poeziju, koja je otpočetka bila zaokupljen motivom smrti.

Ostavio je iza sebe zbirke Uzalud je budim, Poreklo nade i Vatra i ništa i knjigu rodoljubivih pjesama Smrću protiv smrti, koju je napisao zajedno s crnogorskim pjesnikom Blažom Šćepanovićem.

Pisao je eseje i kritike, prevodio poeziju s ruskog i francuskog.

U cijelom tom opsežne radu pokazao je neumornost i žurbu, ali i umjetničku disciplinu i samosvijest.

Miljković je pjesnik intelektualac, vjeren da je pjesma izraz patetike uma, a ne srca, da se ona “dostiže” umom, i da izražava stanje uma a ne duševna raspoloženja.

Zalagao se za savršenstva kao najveći ideal pjesme, smatrao da nema velike poezije bez stroge i određene forme.

Odbojan prema tradicionalnoj subjektiv noj lirici, on je na drugoj strani pokazao otvorenost prema nekim drugim tradicionalnim vrijednostima.

Pesma Za Moj 27. Rodjendan

Više mi nisu potrebne reči, treba mi vreme; Vreme je da sunce kaže koliko je sati; Vreme je da cvet progovori, a usta zaneme; Ko loše živi zar može jasno zapevati! Verovao sam u san i u nepogodu, u dve noći bio zaljubljen noću, dok jug i sever u istome plodu sazrevaju i cvokoću. Sanjajući ja sam sve praznike prespavao! I grom je pripitomljen pevao u staklu. Ne rekoh li: vatru vrati na mesto pravo, a poljupcu je mesto u paklu. I hlebovi se pod zemljom školuju; Ja bih se želeo na strani zla tući; Pa ipak, po milosti istorije, povraćajući i ja ću u raj ući. Za prijatelje proglasio sam hulje, zaljubljene u sve što peva i škodi. Dok mi zvezde kolena ne nažulje moliću se pobožnoj vodi.

Propovedanje ljubavi

Nema mene al ima ljubavi moje;
Vidim je u suncu i zemlji gde nam trunu kosti.
Dovršava se dan u njenoj zahvalnosti
Slično muzici slično praznini, spokojem.
Ona će sačuvati namere moje i tvoje
I vaskrsnuće mrtve rođendane po milosti.
U podnožju vetra nemerljiva sen oholosti
Nestaće u pepelu onih što više ne postoje.
U pusto srce u mrtvo vreme me zovi,
Minula čežnjo, da se svet ponovi.
Ako ne saznah ljubav i uspavah svoj um,
Pa mi je prazan dan koji još došao nije,
Ko granu koja se izdužuje u uzaludan šum
Neka me nedostojnog vetar obavije.

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.

Ivan Lješković