Blagojević: Nikšićki festival raste, pozorište dijeli sudbinu društva

Blagojevićeva je prvi put na Festivalu glumca u Nikšiću, i u svojstvu člana žirija i kao učesnik.

“Mogu da kažem da festival bukvalno raste. Znači, on je debelo ušao u svoje punoljetstvo. I divno je vidjeti kako taj grad funkcioniše i kako se desilo da je, naročito sinoć, svako veče bila puna sala. A sinoć se tražila karta više”, kazala je.

Poručuje da je mnoge stvari u životu moguće uraditi uz pomoć kulture.

“Samo kulturan čovjek je slobodan čovjek”, naglašava glumica. “Jer, kultura vam dođe kao jedan kišobran koji objedinjuje sve. Tako da je jako dobro da mi upravo na ovako jednom mjestu kao što je Nikšić, ovo je već 19. festival posvećen glumcu, da mi na jednom mjestu vidimo šta se to događa u regionu ex-Jugoslavije, da vidimo i to u ozbiljnim pozorištima i u ozbiljnim ansambl predstavama”, kazala je Blagojevićeva u “Linku”.

Istakla je da su predstave urađene u protekloj sezoni izuzetno jake i velike.

“To su svježe predstave, nijesu bajate, sa vodećim glumcima ovih prostora i biće izuzetno težak zadatak, ali biće pravičan u domenu onoga što mi mislimo,” dodaje.

Na pitanje koliko pozorište može da utiče na promjenu pojedinca i zajednice, Blagojevićeva odgovara:

“Pozorište i uopšte kultura uvijek dijele sudbinu društva u kojem bitišu. Tako da, samim tim, moraju i da se bave problemima u kojima se nalazi to pozorište ili to društvo. To jeste zadatak.”

Dodaje da je pozorište živ medij, u direktnom kontaktu sa publikom.

“U staroj Grčkoj, ja to stalno ponavljam, postojale su dvije najveće kazne za građanina stare Grčke. To je bilo oduzimanje prava glasa i zabrana odlaska u pozorište. Značaj pozorišta je mnogo veći nego što mi možemo da pomislimo. Značaj kulture je izuzetno veliki jer je duhovna vertikala jednog naroda, branjenje i održavanje kulture i jezika. Jezik je u sastavu te kulture”, kazala je glumica za Radio Crne Gore.

Dodaje da se ne može očekivati da publika, koja je došla da gleda predstavu, izađe ista kao kada je bila na početku predstave.

“Zadatak po Aristotelu jeste da doživi Katarzu i svakako se to upravo događalo na festivalu tokom ovih dana. Neka se jedan čovjek zamisli, neka jedan čovjek poslije predstave ode kući razmišljajući o svjetskim temama o kojima govori, o svjetskim problemima, o nekim univerzalnim problemima koje se tiču svakog čovjeka i pozorište je ostvarilo svoj cilj”, ističe ona.