Izložba neizlaganih radova Ilije Šobajića

Ilija Šobajić rođen je u Danilovgradu 1876. godine, a umro je u Beogradu 1953. godine. Nakon završene Realne gimnazije u Beogradu, kao stipendista Knjaževine Crne Gore odlazi na umjetničko školovanje u Beč 1895. godine. U Beču je, u periodu od 1896 -1901. godine učio na Državnoj akademiji umjetnosti. Pred završetak školovanja dobio je Nagradu profesorskog savjeta za studije akta i tom prilikom u Beču mu je priređena prva samostalna izložba. Od 1901. godie obrazovanje nastavlja u Parizu, gdje 1905. godine završava Veliku školu lijepih umjetnosti. Za vrijeme školovanja u inostranstvu, Šobajić je u Minhenu usavršio tehniku bakropisa i preduzeo niz studijskih putovanja. Obišao je najznačajnije muzeje i zbirke umjetničkih djela u Italiji, Holandiji, Belgiji, Engleskoj, Rusiji i Francuskoj.

Uz znanje francuskog i njemačkog jezika, Šobajić je bio umjetnik izuzetno širokog obrazovanja i opšte kulture. Budući da je bio daltonist, skoro da je prirodno bio opredijeljen ka grafičkoj umjetnosti. Po povratku u Crnu Goru, na Cetinje 1905. godine, dobija posao profesora crtanja i kaligrafije u Gimnaziji, Djevojačkom institutu i Bogoslovsko-učiteljskoj školi. Boravak na Cetinju, koji je potrajao do 1914. godine, bio je ispunjen čestim angažmanom na kreiranju nacrta za crnogorske poštanske marke, crnogorski novac, te prigodne plakete, medalje i sl. Na Cetinju je priredio i jednu izložbu, zajedno sa ruskim kolegom Tirom. Nakon završetka Prvog svjetskog rata i kratkih službovanja u Cetinju i Nikšiću, od 1919. godine do smrti, stalno živi i radi u Beogradu. Po dolasku u Beograd, postaje profesor “večernjeg akta” na Umjetničkoj školi. U Beogradu mu je 1926. godine priređena velika samostalna izložba, kojom je prezentirano 300 radova.
Izložba je u organizaciji Centra za kulturu, a u okviru Programa Podrške razvoju kulture u Nikšiću. Ulaz je slobodan.