Otvorena izložba „Živim da te volim“ autorke Olge Vučinić: Kroz boje i platno iskazani majčinski ponos i patnja

„Sada se na drugoj samostalnoj izložbi, autorka kroz simboliku ili, još prije kroz poetiku boja, predstavlja publici kao slikarka, ali kao žena koja kroz svijet boja i platna iskazuje i svoj majčinski ponos i patnju, uz stalne misli o njenoj divnoj kćerki Željki kojoj i posvećuje izložbu“, kazala je antropolog Lidija Vujačić sinoć na otvaranju izložbe koja je bila upriličena u foajeu Nikšićkog pozorišta.

Govoreći o izložbi, Vujačićeva je posebnu pažnju skrenula na mrežu upečatljivog kolorita koji autorka koristi  preko nježnih pokreta, do vrlo snažno prikazanih emocija. Slike otkrivaju veoma složeni unutrašnji svijet, autorkina različita raspoloženja i preokupacije. Kako ona kaže, umjetnica se ne libi da eksperimentiše i sa akrilnim i sa uljanim bojama, kolažom.

Prisutnima se obratila pjesnikinja i profesorica francuskog jezika, Gordana Sarić koja je pozivajući se na dugogodišnje prijateljstvo sa autorkom govorila o njenom umjetničkom izrazu, prisjetivši se Željke.

„Željka je bila najbolji đak škole, najbolji student fakulteta, najbolji radnik Telekoma, koja je stremila da bude i magistar i doktor nauka, uvažena i cijenjena, a plemenita nadasve. Ne može se shvatiti ni zamisliti kolika je bila njena širokogrudost, njena plemenitost, prema svome okruženju, prema prijateljima. Sam naslov izložbe sve kazuje: veličanstvo majčinoga srca, ljubav i smisao života“, kazala je Sarić.

Lijepe uspomene na Željku vežu predsjednika Mense Crne Gore Marka Lakića.

„Od prvog dana poznanstva sa njom bila je vrijedna, ambiciozna, radna i prije svega veliki prijatelj. Jako je teško u ovom trenutku reći bilo šta, ali samo lijepe uspomene su vezane za Željku. Nadam se da će biti još ovakvih prilika da je se sjećamo“, rekao je Lakić.

Profesorica francuskog jezika i književnosti Jasmina Nikčević ukazala je na emotivna stanja i preživljavanja koja se očituju na slikama autorke koja umjetnošću sublimira svoju tugu, bljesak i krik duše koje izviru iz žarišta beskrajne ljubavi i bola. Nikčević je posebno istakla orijentalnu tehniku koju je autorka koristila na radovima.

„Radovi iz nedavnog stvaralačkog perioda primjer su neobične vještine- umjetnosti slikanja po površini vode. Ebru je orijentalna tehnika, u fazi izrade je slična graviranju na vodi, a kao rezultat daje apstraktne slike ili motive koji imaju tu osobenost da se nikada ne mogu otisnuti na identičan način. Ni sam umjetnik ne može znati kako izgleda njegova slika sve dok papir ne izvuče iz vode. Možda je, između ostalog, to razlog zbog kojega stručnjaci smatraju da je ebru izraz trenutnoga stanja duš, koja baš u tom efemernom momentu stvaranja diktira boje, kompoziciju, motive, izgled slike“, kazala je Nikčević čime je izložba zvanično bila otvorena.

Autorka se zahvalila prisutnima na posebnoj emociji, koja je obilježila veče.

„Želim da kažem da je ovo poseban trenutak koji ću vječno pamtiti. Moram da odam priznanje mojoj kćerki, koja je živjela i živi kao najljepša uspomena, inspiracija i moje unutrašnje i život za dalje stvaranje“, kazala je autorka koja rođena u Nikšiću, gdje i živi.

Organizator događaja je JU Nikšićko pozorište, a u saradnji sa istoričarkom umjetnosti Kristinom Radović, koja je bila moderator večeri. Za muzičku pratnju na gitari bio je zadužen  Marko Lazović učenik prvog razreda Srednje muzičke škole „Dara Čokorilo“.

Izložba je bila prodajno-humanitarnog karaktera gdje će 30 odsto sredstava od prodatih slika biti uplaćeno na račun JU Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom Nikšić.

Marija Goranović