Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Retrospektiva: Veličanstvena i tužna istorija nikšićkog bioskopa

img_20160429_110644
privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 06.05.2016. u 12:05

Nikšićanin Momo Rebić, kinooperater u penziji, jedan je od malobrojnih koji je sačuvao dokumenta o prebogatoj istoriji nikšićkog bioskopa. Osim toga i sam je utkao godine života radeći na širenju i popularizaciji filmske umjetnosti kroz bioskope.

Momo se prijseća vremena kada je Nikšić imao najrazvijeniju bioskopsku mrežu u bivšoj Jugoslaviji. Kako kaže, bilo je to srećno doba kada je prikazivao filmove u sali nekadašnjeg 18. septembra, domu JNA, Brezoviku, Vidrovanu, Plužinama, Mratinju, Seocima.

„Grad je imao četiiri stalna bioskopa, kao i kino punktove u prigradskim naseljima, bolnici Brezovik sa kojom je 1962. godine sklopljen ugovor za prikazivanje filmova bolesnicima, zatim u Vidrovanu, Rubežama, Ozrinićima, Seocima, a svako veće selo i prigradsko naselje posjećivao je kinobus koji je prikazivao filmove“,  prisjeća se Momo.

Prvi pisani tragovi i svjedočanstavo o bioskopskim počecima, ističe on, vežu se za 1910. godinu kada je u Nikšić dolazio putujući bioskop koji je prikazivao crtani film „Snežana i sedam patuljaka“.

„Do Prvog svjetskog rata postojala su samo dva stalna bioskopa, prvi na Cetinju  drugi u Nikšiću, a otvorio ga je Branko Šobajić 1914. Godine“, kaže Momo.

Prema podacima koje posjeduje, a koje je dala Ksenija Deretić, kćerka Branka Šobajića, bioskop u Nikšići se nalazio u prizemlju kuće Šobajića, u Pivarskoj ulici, današnjoj Njegoševoj, gdje je jedna od prostorija bila adaptirana za bioskopske predstave. Postojale su stolice za sjedenje, petrolejske lampe kao osvetljenje , a projekcije je vršio sam Šobajić koji je filmove nabavljao od Ljuba Tamindžića sa Cetinja.

Kako kaže, prije rata su se prikazivali nijemi filmovi koje je prvo pratila muzika uživo, a kasnije su se pojavili gramofoni. Prvi tonski kino donijeli su Dendić i Berkuljan, i on se još čuva zapakovan u muzeju u Cetinju.

„ Odmah nakon rata počeo je sa radom putujući bioskop na nivou čitave države, a počelo je i obučavanje ljudi za prikazivanje filmova koje je vršio Rihart Njemac. Prvi kinooperater u Crnoj Gori bio je Martin Martinović iz Nikšića, koji je nakon obuke 1947. godine počeo sa prikazivanjem filmova u Domu Kulture“, navodi on.

Tokom 1949. godine prikazivani su uglavnom ruski filmovi, kojih je u tom periodu uvezeno 557.

Od pedesetih godina radio je bioskop „Napredak“. U njemu su prikazivani filmovi od 1950. do 1963. godine. Kako kaže Momo, u ovom periodu je došlo do povećanja broja gledalaca. Prikazivani su i filmovi iz drugih država. Osim ruskih tu su bili francuski, italijanski, kao i američki vestern filmovi koej su Nikšićani posebno voljeli. Od 1963. godine Napredak prestaje sa radom, a počinje sala 18. Septembar – današnje pozorište.

Momo smatra da za razvoj kinematografije u Crnoj Gori najveće zasluge imaju bioskop Napredak-Nikšić, bioskop Kultura – Podgorica i  Sloboda iz Cetinja.

Od 1963. godine filmovi koji su bili najpropraćeniji, između ostalih, su „Trojanski rat“, „Invazija vikinga“, „Rat i mir“, „Kum“, „Doktor Živago“, „Mirko i Slavko“ i mnogi drugi.

„Prošle godine proslavili smo 100 godina bioskopa u Nikšiću, a ono što je najbitnije u ovom trenutku je da se krene sa mrtve tačke, tačnije da svako mjesto gdje ima škola ima i bioskop, jer publika se odvikla, pa treba širiti mrežu filmova, da kruže kao i ranije iz mjesta u mjesto, a ne da samo jedno mjesto ima sale, a ostala nemaju, zaključuje Rebić i dodaje da se na taj način može i zaraditi, a kao primjer može se uzeti bioskop Napredak koji je zaradio novac za mermerne ploče i kopletnu obnovu sale 18. Septembar.

„ Iz tog razloga postoji moralno pravo da se pokrene inicijativa za kinofikaciju ne Nikšića, nego i cijele države , kako bi mogla da funkcioniše bioskopska mreža“, poručuje Momo. 

Podsjećanja radi, nikšićki bioskop zvanično je prestao sa radom 2003. godine. Može se reći da nije zapravo radio ni deset godina prije toga. Građani su praktično zaboravili šta je to filmsko platno, da bi “bioskopski post” konačno bio prekinut u krajem 2012. godine kada je na Sceni 213 ponovo, pomalo i nevidljivo, film preko filmskog platna ponovo došao u Nikšić.

Nedavno je bisokopski sadržaj obogaćen i otvaranjem Nikšićkog pozorišta gdje je takođe moguće organizovati filmske projekcije, ali se zasad to radi samo u izuzetnim prilikama. 

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci