Svetlana Mandić predstavila knjige “Pričati i kad drugi ućute” i “Za svoju i za dušu grada”

Recenzent knjige ”Pričati i kad drugi ućute”, novinarka Jelena Kontić, rekla je da je svaki Svetlanin tekst ”duša za sebe”.

”Svaka priča je priča o nekom čovjeku, nekom događaju, pričao vrijednostima, o ljudskom koje postoji u svima nama a kje treba da se probudi, a koje Svetlana budi. Ova knjiga intervjua zapravo je knjiga razgovora, knjiga o ljudima, ali isto tako knjiga o svima nama. Ovo je Svetlanina knjiga o njoj samoj, o nama koji ćemo je čitati i koji ćemo upijati njene riječ”, istakla je ona na promociji.

Zahvaljujući Svetlani i njenim autorskim tekstovima i zahvaljujući duši koju ona širi i koju osjeća, dodala je, mi, ne da zaboravljamo, nego oživljavamoono dobro i zapravo se borimo sa svim onim negativnim u nama.

Foto: Milan Šapurić 

”Knjiga intervjua sa brojnim poznatim ličnostima, kako to volimo da kažemo, nudi jedan veliki kosmos za sebe, kosmos umjetnika, ljudi koji obično važe za specifične, da su posebni i drugačiji i oni to jesu. Ali, svi Svetlanini sagovornici su posebni, zbog toga što ona umije da pronikne u to. Sa druge strane, ove poznate ličnosti zapravo gube svoje ime i prezime, gube status i funkciju, gube moć ili novac, gube scenu koju imaju i platformu, jer Svetlana ogoljava ono što je ljudsko i čovječno u njima. Ona nam pokazuje njihovu jednostavnost i skromnost, prikazuje njihove svakodnevne izazove, borbu, ljubav, suočavanja. Svetlana putem njih ogoljava i nas koji čitamo redove nejnih tekstova. I, tu je posebnost toga, empatija koju Svetlana nosi i enormne energije, ljubavi prema poslu, ljubavi prema čovjeku za koju mislim da svi možemo posvjedočiti”, rekla je na Kontić.

Tekstovi koji su sabrani u knjizi, naglasila je, predstavljaju bogatstvo Nikšića, jer Mandić putem njih uzdiže vrijednosti za koje se misli da su prošle.

”To je da knjiga za vašu, moju, Svetlaninu i za dušu svih nas i za dušu našeg grada, jedna je posebna riznica tekstova događaja, ljudi, riznica duha, empatije, emancipacije. To je jedno bogatstvo, koje čini Nikšić onim što jeste i koje čini da svi mi budemo posebni i ponosni upravo zbog toga što smo Nikšićani, što smo iz Nikšića ili što poznajemo ljude o kojima ona piše, što imamo privilegiju da čitamo o njima. Jer, Svetlana ne da ih čuva od zaborava, već ih ona uzdiže. A, putem njih, ona uzdiže one vrijednosti o kojima često govorimo da su prošle. Ali, nijesu”, istakla je recenzentkinja na događaju koji je organizovan u saradnji Ministarstva kulture i medija, Opštine Nikšić i Nikšićkog pozorišta.

Književna kritičarka Marijana Terić koja je uz Obrada Nenezića bila recenzent  “Za svoju i za dušu grada” rekla je da je izlaskom ove knjige Nikšić bogatiji za 100 svjedočanstava o ljudima koji su dali značajan doprinos u različitim oblastima.

”Kada se prije dvije godien pojavio prvijenac Svetlane Mandić ”Kad tišina progovori”, rodnim gradom autorke odjeknuo je glas čovjeka koji je ćutao sakriven među ljudima. Nikšić je tada dobio dušu koju je Svetlana oblikovala jedinstvenim umjetničkim perom. Večeras je ta duša postala bogatija za još 100 svjedočanstava o ljudima koji su dali značajan doprinos različitim oblastima života”, navela je Terić.

Kako je rekla, svaka reportaža priča je za sebe, podjednako važna, priča sa opomenom ili podsjećannje na one koje ne smijemo zaboraviti.

”Setlanina priče pomažu nam da razumijemo druge ljude, da razumijemo sebe, da naučimo kako se možemo boriti sa patnjom, bolešću, strahovima, neizvjesnošću. Ovo su priče zahvaljujući kojima postajemo bolji ljudi. U svojoj tišini dok grad spava, Svetlana traži  mir i inspiraciju. Svaka misao, priča, događaj, postaje dio njene kreacije koja se rađa u toj noći. U srcu grada rađa se priča o čovjeku koji traži svoj put. I, upravo ovako izgleda knjiga kad dobrota ovlada srcem, dobrota koja daje nadu onima da su sami na ovom svijetu, koja je poput zagrljaja u hladnom danu. Ona dolazi iz srca, a prenosi se osmjehom”, naglasila je ona.

Jedan od recenzenata knjige “Za svoju i za dušu grada”, režiser Obrad Nenezić pročitao je pjesmu pod nazivom ‘Pismo Svetlani Mandić’, koju je posvetio autorki.

’’…Nije ta uličica upisana u katastre, nego u bit

U trajanje, a neko je zove kaldrmisani papir

Neki je prevode i zovu „duša”

O njoj se malo zna, ali sad je ukoričena

I neće više nikad biti nepostojeća i ignorisana

Tražiće je na „guglu”, “„tiktoku”, „youtubu” i dalje

Ali ne znaju da ona postoji i traje

Samo u jednoj maštaonici činjenica

(Bez obzira na apsurd i anatitezu

Jer šta je dobro bez dvije strane)

Neke Svetlane iz Ulice „Dragice Pravice” br. 6”

Autorka Svetlana Mandić kazala je da njena želja bila da prikaže jednostavnost i originalnost ljudi sa kojima je razgovarala.

Foto: Milan Šapurić

“Željela sam da sve te ljude da prikažem drugačijim, jednostavnijim, jer oni zaista jesu takvi. Samo rade svoj posao, pa su malo pozantiji. Ništa drugo. Ja se nadam da jednom kada me ne bude i kada neko drugi bude čitao ove knjige a ja i dalje vjerujem da će ove knjige da se čitaju da će i okrenuti naslovnicu i tako će saznati i za mene i tako ću i ja živjeti kroz ove priče”, navela je Mandić.

Odlomke iz knjiga čitali su kolege novinari ili, kako ih Svetlana najavi, prijatelji.

Moderatori su bili Mira Rovčanin i Željko Vuksanović, dok je za muzički dio programa bio zadužen duo Milena Radonjić i Nemanja Popović.