Dubljević: Kad pogledam unazad, ponosan sam na svoju karijeru

FIBA
  • Autor onogost.me
  • 02.01.2023. u 14:48
Za Bojana Dubljevića su individualna priznanja, maltene, postala dobra navika, iako mu je, kako kaže, timski uspjeh uvijek na prvom mjestu. Zahvaljujući igrama u španskoj Valensiji, za koju nastupa punu deceniju, ali i dresu reprezentacije, crnogorski košarkaški as iz sezone u sezonu obogaćuje svoju riznicu nagrada kojima samo potvrđuje status igračke ikone Valensije, ali i renome jednog od najboljih crnogorskih igrača od obnavljanja nezavisnosti.

Posljednje, u nizu, priznanje stiglo je iz Košarkaškog saveza Crne Gore, koji je Dubljevića proglasio za najboljeg crnogorskog košarkaša u inostranstvu, rekordni šesti put, pošto je isto priznanje dobio i 2013, 2017, 2018, 2019. i 2021 godine…

“Ponosan sam što sam dobio to priznanje, posebno što ono dolazi iz moje zemlje. Iako nijesam neko ko juri za individualnim priznanjima, ona su pokazatelj napornog rada. Vjerujem da dođu sa zaslugom i drago mi je što sam ih toliko puta dobio”, kaže na početku razgovora za Pobjedu Bojan Dubljević, koji je prvo priznanje od KSCG dobio daleke 2011. godine, kao najbolji košarkaš Crne Gore, u godini u kojoj je prvo igrao na pozajmici u Lovćenu, a zatim u dresu Budućnosti.

Pored Bojana, nagrade za 2022. godinu otišle su u ruke još dvoje Dubljevića, njegovih rođaka – Jelena je najbolja igračica u inostranstvu, a Dušan trener godine. Na pitanje u čemu je tajna uspjeha košarkaškog prezimena Dubljević, Bojan odgovara:

“Nema tu nikakve tajne, to je samo naporan rad. I Jelena i Dušan su veliki radnici, vrlo talentovani i veoma posvećeni svom poslu”, dodaje 32-godišnji Nikšićanin.

S klubom moglo bolje


Kraj godine je i vrijeme kada se, obično, sumiraju utisci, pa i na profesionalnom planu.

“Što se tiče klupske sezone i nijesam previše zadovoljan. Ne igramo kako želimo, imamo dosta padova u igri u sezoni. Znam da možemo bolje i nadam se da ćemo to i ostvariti. Što se tiče reprezentacije, tu sam i više nego zadovoljan. Imali smo dobre kvalifikacije. Izdvojio bih utakmicu sa Bosnom i Hercegovinom kući, gdje smo u prelijepoj atmosferi pred našim navijačima savladali jedan izuzetno jak tim. Evropsko prvenstvo je bilo dosta dobro, pokazali smo da nam je mjesto među najboljim reprezentacijama i sad nas čeka posljednji prozor za kvalifikacije na Svjetsko prvenstvo”, kaže Dubljević.

Nakon dvoipogodišnje pauze, zbog povreda i klupskih obaveza, Bojan se u 2022. godini vratio u reprezentaciju Crne Gore. Koliko prisustvo kapitena i lidera ekipe znači našoj selekciji vidjelo se u avgustovskom ,,prozoru“ kvalifikacija za Mundobasket, i važnoj pobjedi protiv Bosne i Hercegovine (12 poena, osam skokova), ali posebno na Evropskom prvenstvu, gdje je zajedno sa Kendrikom Perijem bio najbolji strijelac našeg tima (prosječno po 15,2), te najbolji skakač (5,8 po utakmici). Njegova, ali i igre ostalih naših reprezentativaca, omogućile su Crnoj Gori da na septembarskom Eurobasketu ostvari najbolje rezultate u istoriji, jer je sa tri pobjede prošla u osminu finala. Nakon Belgije i Bugarske naša selekcija je u Tbilisiju morala da savlada i domaću Gruziju, pred više od 8.000 vatrenih navijača, a onda je, u osmini finala, zahvaljujući odličnoj igri u drugom poluvremenu, u Berlinu do kraja mučila drugog domaćina Njemačku, koja je na kraju slavila 85:79.

“Odradili smo dobar posao u kvalifikacijama. Dobiti Bosnu i Hercegovinu u najjačem sastavu nije bilo nimalo lako, ali su nas u ,,Morači“ naši navijači vodili do pobjede. Utakmica sa Litvanijom je bila ne tako sjajna, jednostavno su dosta jači od nas i nijesmo mogli da se takmičimo s njima. Došlo je to Evropsko prvenstvo gdje je svaki igrač ginuo za svoju zemlju, ponosno smo branili boje reprezentacije. Uslovi u Tibilisiju su bili loši, od hotela i hrane do puta do sale gdje smo svaki dan putovali sat vremena da bi odradili kratak trening. Tokom utakmica smo imali i problema da se naviknemo na kriterijum suđenja, ali tu nema nikakve zamjerke. Prošli smo tešku grupu i u Berlinu igrali sa domaćinom i pokazali da možemo da se nosimo s njima. Bio je to dobar Eurobasket, imamo samo lijepe uspomene i sad je fokus da se kvalifikujemo za Svjetsko prvenstvo”, sumirao je utiske iz prošlog ljeta Dubljević.

Male šanse da dođe u februaru


Crna Gora je na korak od drugog uzastopnog plasmana na Mundobasket. U posljednjem ,,prozoru“ kvalifikacija, ,,crveni“ 23. februara gostuju BiH, a 26. dočekuje Češku. S obzirom na to da Valensija 24. februara igra meč Evrolige kod kuće sa Olimpijakosom, neizvjesno je da li će španski klub dozvoliti Dubljeviću da dođe i zaigra za reprezentaciju, i dobije priliku da u ,,Morači“, u slučaju pozitivnog ishoda, doživi iste emocije kao iz prethodnih kvalifikacija za SP, i meča sa Letonijom, protiv koje je Crna Gora proslavila prvi plasman na Mundobasket.

“Jedan od najljepših momenata moje karijere je upravo ta utakmica protiv Letonije. Taj osjećaj i te emocije su nešto što nikad neću zaboraviti. Što se tiče ,,prozora“ u februaru, male su šanse da će klub da me pusti da igram. Čak i u novembarskom ,,prozoru“ su španski klubovi zabranili igračima da igraju. Ono što je sigurno, jeste da jedan igrač ne čini reprezentaciju. Ne zavisi Crna Gora ni od mene, ni od bilo kojeg pojedinca, već od tih igrača koji su u mogućnosti da igraju. Pokazali su da je tako i znam da će učiniti sve kako bi otišli na SP”.

Ipak priznaje da mu ,,nije lako gledati sa strane kako njegova ekipa igra a ne može da joj pomogne“.

“Neko sam ko se uvijek odaziva pozivu reprezentacije. Samo su me povrede i igranje u Evroligi spriječili da se odazovem i kao takav mnogo mi teško pada situacija da još uvijek nema dogovora između Evrolige i Fibe da najbolji igrači mogu da igraju za svoju zemlju. Nadam da će se to brzo riješiti”.

Pred posljednji ,,prozor“, naša selekcija je treća na tabeli grupe K, sa šest pobjeda i četiri poraza, iza Francuske i Litvanije koje su već obezbijedile plasman na SP, a ispred Bosne i Hercegovine (5-5), Mađarske (5-5) i otpisane Češke (3-7).

U posljednjem ,,prozoru“ našoj selekciji treba jedna pobjeda u dva meča, u gostima protiv Bosne i Hercegovine, ili, pak, kod kuće sa Češkom, da se domogne SP, pod uslovom da eventulan poraz od BiH ne bude veći od 18 poena, imajući u vidu pobjedu Crne Gore u ,,Morači“ sa 88:69.

“Ja sam optimista, vjerujem u naš tim i stručni štab i znam da će uraditi sve kako bi se kvalifikovali na Mundobasket. Ostale su još dvije utakmice i nadam se da ćemo opet gledati Crnu Goru na velikom takmičenju”.

Dubljević ističe da bi novi plasman na Mundobasket bila ogromna stvar za Crnu Gora.

“Pogotovo što smo mi mala zemlja. Da drugi put zaredom odemo na Mundobasket ne bi bila velika stvar samo za nas igrače i stručni štab, već i za narod koji bi ponosno gledao svoju reprezentaciju kako se bori među najvećim ekipama svijeta. Takođe, to bi bilo važno i za svu djecu u Crnoj Gori koja se bave košarkom, kojima je sigurno san da jednog dana igraju na najvećem takmičenju”.

Ugovor ističe na ljeto…

Bojanova Valensija je trenutno u Evroligi ispod ,,crte“ ali i te kako u igri za Top8 fazu, sa skorom od sedam pobjeda i devet poraza. U španskoj ACB ligi je, takođe, van zone plej-ofa, na devetom mjestu sa šest pobjeda i sedam poraza.

“Nijesam baš zadovoljan kako smo do sada igrali. Trenutno se borimo za ulazak u Kup kralja, koji za ovaj klub znači mnogo, dok smo u Evroligi malo bolji i borimo se za Top8. Imali smo dosta problema na početku sezone, dosta je novih igrača, novi je i sistem. Takođe, dosta igrača koji su bili sa svojim reprezentacijama nijesu mogi da budu u predsezoni s ekipom, i sve je to rezultat lošeg početka sezone. Mislim da smo imali pet dana da se pripremimo za sezonu poslije Eurobasketa i trebalo je vremena da se igrači upoznaju na terenu. Slijedi nam druga polovina sezone gdje moramo igrati dosta bolje. Vidi se već napredak u igri i radimo naporno kako bismo se još bolje uigrali”.

Ugovor sa Valensijom mu ističe na kraju ljeta, i još uvijek ne zna da li će ostati ili promijeniti sredinu.

“Vidjećemo šta će biti. Ne opterećujem se i ne razmišljam o tome. Nikad nijesam krio da bih volio da ostanem i završim karijeru u Valensiji, ali, ponavljam, vidjećemo. Jedino o čemu razmišljam je prva sljedeća utakmica”.

Brojni rekordi


U Valensiju je stigao u ljeto 2012. godine. Da je to bila ,,ljubav na prvi pogled“, govori činjenica da Dubljević igra 11. sezonu u tom španskom klubu.

“Iskreno, nijesam ni sanjao da ću tu ostati toliko godina. Nijesam tako razmišljao prvih nekoliko godina dok sam bio u Valensiji. Međutim, grad i klub su me prihvatili kao da sam tu rođen i od tada želja mi je bila da tu i ostanem. Imao sam dosta ponuda od najjačih klubova, međutim Valensija mi je već pružila dovoljno i s njom sam htio da osvajam titule. Jedna titula sa Valensijom znači više nego 10 sa najboljim klubom i ona je uvijek bila prva opcija”.

Teško je pobrojati sva individualna priznanja Dubljevića, ali se neka, ipak, izdvajaju. Još prije više od dvije godine je postao najbolji strijelac u istoriji Valensije, ali i najbolji skakač. Rekorder je kluba po broju mečeva u Evroligi. Dva puta je bio član idealne petorke Evrokupa (2017, 2019), u kojem je u novembru 2021. godine postao rekorder po broju pogođenih šuteva. Bio je MVP finala plej-ofa ACB lige u sezoni 2016/17. U anketi navijača Valensije, sa čak 63 odsto glasova, izabran je za najboljeg centra u istoriji kluba, ispred argentinskog velikana Fabrisija Oberta, legendardnog Dejana Tomaševića i mnogih drugih velikih košarkaša…

“Oborio sam mnoge rekorde koje – ni sam ne znam koje, i nikad mi nijesu bili u prvom planu. Za mnoge sam saznao tek poslije kad su me obavijestili iz kluba i drago mi je što će i nakon završene karijere moje ime pamtiti u Valensiji”.

Sa Valensijom je dva puta osvojio Evrokup (2014, 2019), dok je jednom bio prvak Španije (2017), gdje ima i trofej u Superkupu (2017).

“Najveći uspjeh je taj što smo osvojili prvenstvo Španije. Prva titula u Valensiji i to je sigurno najbolji period u mojoj karijeri”.

Lovćen i Cetinje u srcu


Prije odlaska u Španiju, Dubljević je nosio dres tri crnogorska kluba – nikšićkog Ibona, gdje je ponikao, potom je jednu sezonu, kao igrač Budućnosti, proveo na pozajmici u Lovćenu, a onda je odigrao i dvije sezone u podgoričkom klubu, od 2010. do 2012. godine i osvojio dvije duple krune, te dva puta sa ,,plavima“ stigao do polufinala ABA lige. O utiscima igranja i Lovćenu i Budućnost, Dubljević kaže:

“Uvijek kažem da mi je godina u Lovćenu bila jedna od najljepših. Pamtim je kao vrlo lijepo i uspješno vrijeme, imali smo baš dobro druženje i dobru sezonu. Za Cetinje kažem da mi je poslije Nikšića omiljeni grad. Ljudi su me obožavali i ja sam obožavao njih. U Budućnost sam proveo dvije, takođe, uspješne dvije godine. Pogotovo se to odnosi na drugu godinu, za koju i dan-danas pričamo kako je bila možda i najbolja godina u Budućnosti. Znam da može čudno da zvuči, ali, zaista, gdje god sam igrao imao sam samo najljepše i pozitivne uspomene. Da nijesam imao takve saigrače i trenere, znam da danas ne bih bio igrač kakav jesam i možda nikad ne bih napravio dobru karijeru”.

U Crnoj Gori su ga trenirali Dušan Dubljević, Boško Đokić, Miodrag Mijo Kadija i Dejan Radonjić…

“Svaki trener je imao veliki uticaj na moju karijeru. Od svakog od njih sam pokupio najbolje savjete i najbolju košarku. Prvo sam počeo sa Dušanom u Ibonu, pa onda kod Boška, zatim kod Mija u Lovćenu i kod Deja u Budućnosti. Ne mogu samo jednog da izdvojim, već sve njih jer su od nas tražili da budemo prvo dobro ljudi, pa onda dobro košarkaši”.

Tokom karijere je igrao protiv mnogo kvalitetnih igrača, i ne može nikoga posebno da izdvoji protiv koga mu je bilo najteže.

“Bilo je dosta dobrih igrača protiv kojih sam igrao, s mnogima sam vodio ozbiljne duele, od mnogih sam i izgubio. Ne bih znao da kažem samo jednog koji je bio najteži jer su svi bili ozbiljni protivnici”, zaključio je Bojan Dubljević.

Zdravlja i sreće u 2023. godini


Što je sebi, porodici, prijateljima, ali i košarkaškoj Crnoj Gori poželio u 2023. godini?

“Najviše im želim da budu zdravi i srećni! Da ne troše energiju na negativne stvari, da žive svoj život kako oni žele i da ga provedu u ljubavi s porodicom”, rekao je Dubljević.

Drago mi je zbog Mesija


Jesi li pratio Mundijal u fudbalu u Kataru? Da li si navijao za nekoga?

Ispratio sam većinu utakmica i mogu da kažem da je bilo mnogo zanimljivo i uzbudljivo prvenstvo. Nijesam uspio da gledam finale jer sam u isto vrijeme imao utakmicu, i žao mi je zbog toga, jer kažu da je to jedno od najboljih finala u istoriji Mundijala. Drago mi je što je Mesi uzeo taj jedini trofej koji mu je falio u karijeri”, kaže Dubljević.

Želio bih da posjetim Novi Zeland


Sportisti tokom karijere puno putuju, ali uglavnom vide hotele, aerodrome i dvorane. Na pitanje da li ima neka zemlja, grad ili destinacija koju bi volio da obiđe turistički, Bojan odgovara:

“Imao sam priliku da proputujem dosta, ali nikad nijesam imao priliku da sve te gradove obiđem turistički. Kad završim karijeru, sigurno ću više putovati i obilaziti mjesta koja želim da vidim. Jedna od velikih želja mi je da posjetim Novi Zeland”.

Navijačka strast prema Liverpulu i Napoliju


Otkud navijačka ljubav prema Liverpulu i Napoliju?

“Nikad nijesam bio fan najvećih i najboljih klubova. Uvijek sam volio srednje klubove koji se bore da postanu veliki. Liverpul sam zavolio prvo zbog navijača i sjajne atmosfere i naravno zbog Džerarda koji je skoro čitavu karijeru proveo tamo. Isto tako je i za Napoli i Hamšika”.

Pikado nekada najveći hobi, danas ga igra povremeno


Da li je pikado i dalje tvoj omiljeni hobi?

“Bio je nekad bio moj najveći hobi, pogotovo kad sam igrao u Budućnosti. Brat i ja smo svaki slobodan dan išli da igramo pikado i znali smo da čitav dan provedemo igrajući bez prestanka. Kasnije, kad sam došao u Valensiju, nijesam imao dostojnog protivnika da se takmičim i nekako se i izgubila želja za tim. Sad kad se sastanemo odigramo ponekad koju partiju, čisto da se oprobamo i vidimo da li još uvijek imamo taj osjećaj”, kaže Dubljević.

Kako generalno provodiš slobodno vrijeme, kada ti profesionalne obaveze to dozvoljavaju?

“Slobodnog vremena imam baš malo, ali kad ga imam onda ga provedem s porodicom. Gledamo filmove i serije, šetamo u prirodi”.

Ne žalim i nikad nijesam želio da igram u NBA ligi


Minesota ga je 2013. godine izabrala kao 59. pika na NBA draftu, ali Dubljević na kraju nikada nije zaigrao u NBA ligi. A nije mu ni krivo zbog toga.

“Ne žalim i nikad nijesam želio da igram u NBA ligi. Više volim evropsku košarku i njen sistem. Još kao dječak sam sanjao da ću igrati u jednom klubu koji će igrati Evroligu i gdje ću ostati do kraja, i drago mi je da sam ga pronašao. Istina je i da ne igramo baš svake godine Evroligu, ali nije mi krivo. Kad pogledam unazad, mogu da budem ponosan na svoju karijeru”, rekao je Dubljević.

Izvor: Pobjeda

    ,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

    Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

    Ostavi komentar

    Vaša email adresa neće biti objavljivana.

    Povezani članci

    Danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv raka kao jedinstvena inicijativa za borbu protiv ove globalne epidemije i njegov cilj je usmjeren na četiri osnovne tačke: promocija zdravog načina života, omogućavanje ranog otkrivanja bolesti, postizanje dostupnog liječenja za sve i poboljšanje kvaliteta života oboljelim, saopšteno je iz Crnogorskog društva za borbu protiv raka (CDPR).
    Prije samo nekoliko godina bila je nosilac igre Levalee, potom se odlučila za promjenu sredine, igrala u nešto jačim ligama, da bi od početka tekuće sezone postala član francuskog Bezansona. Nikšićanka Nada Ćorović krči put u jednoj od najjačih liga na svijetu, a svjesna i činjenice da je napravila veliki korak u karijeri. Za naš portal ističe da dolazak i igranje u Francuskoj za nju predstavlja neprocjenjiv osjećaj.
    Nakon što je 2018. godine donacijom bubrega sugrađaninu Iliji Bulajiću spasila život, Nikšićanka Kristina Nina Vojinović odlučila je da to učini još jednom. Ovog puta odlučila je da donira dio jetre jedanaestogodišnjoj djevojčici sa kojom takođe nema rodbinskih veza.