Miris fudbala na Sutjeskinoj utakmici

No, trud se valjda podrazumjeva, ne radi se o tome. Pa o čemu je onda riječ. Kada se stvar slegla, kad je već dvomeč sa Dinamom prošlost, možda se može pronaći i razlog, osim te mistifikatorske – mistične kategorije. Ali toliko je toga neobičnog, mističnog oko Sutjeskinog aktuelnog međunarodnog iskoraka, da, čovjek pomisli čak i na više sile. Podsjetimo, Nikšićani su se provukli kroz iglene uši, tačnije ispod kapi. Ne neravno na dvomeču, tu su bili više nego ubjedljivi.

Prvo i osnovno, da nije bilo nesnalaženje uprave FK Petrovac, Sutjeska bi se ovog ljeta pripremala “samo” za domaću scenu. Dakle, zahvaljujući i Petrovčanina, kasa Nikšićana biće bogatija za skoro 800.000 eura. Skoro, pa cio godišnji budžet. Sa željom, da se stigne i do milonske sume. Drugo, objektivno najveći međunarodni skalp Sutjske je Slovan iz Bratislave. Na isti datum 17. jula, samo šest godina kasnije pao je i Dinamo. Treće, žrijeb je Sutjesci dodijelio dvije ekipe iz ratnih zona. Bjelorusi u komšiluku Ukrajine, a Izraelci, više i sami ne znaju sa kime sve ratuju. Revanši su bili, odnosno biće, na neutralnim terenima. Da, i početno nesnalaženje nove uprave, najblaže rečeno nekoliko tragično-komičnih poteza, na sreću, nisu imali nikakve posledice na ekipu. Paradoks ? Ne. Fudbal. Jer, fudbal je teren, fudbal je igrač i trener.

Sutjeska je bila dovoljno dobra za Dimano, da ne kažemo i mnogo bolja. Fudbal je stvar lopte i ljepote, ljepote duha prije svega. Fudbal je ono što smo zaboravili, a zove se radost igre. Te je radosti, i te kako bilo, u revanšu. I Sutjeska je prošla, iako je čak izgubila u prvoj utakmic. Pobjeda je došla logično, ne na dišpet, inat, nego prirodno: igraš fudbal i on te nagradi. Ne igraš, kvariš umjesto da praviš, baviš se spekulacijama, umjesto proizvodnjom – i on te zezne, i to krvavo.

Kvalifikacije za Ligu konferencije su tačno mjera za naš fudbal. I tu se vidi stanje stvari. Nakon prve utakmice u Nikšiću, napisah domaći zadatak Sutjeske je izbaciti Dinamo, i da takve valja pobjeđivati, ako se hoće imati bar malo samopoštovanja. I uprkos pobjedi u Nikšiću, jasno je bilo da je Dinamo slab evropski drugorazredni tim. Da Sutjeska ima i bolje igrače, i boljeg trenera. Jer, šta je Dinamo iz Bresta ? Jedan od onih tipičnih tvorevina tvrdog socijalizma, bivši fabrički klub.

I možda najvažnije, Sutjeska je, nakon dugo, dugo vremena konačno pogodila, sa pojačanjima. Skoro, stoprocentno. Učinak Šimuna, Šćekića, Golubovića, Čavora, Dedića može se samo okarakterisati visokim ocjenama. Bez dileme i Medo Juković je pojačanje.

Fudbal je najljepša igra, upravo zato što je sloboda odlučivanja dvostruka: najprije valja odlučiti opšte stvari, potom se odpredjljivati u djeliću sekunde. Ne govorim ovdje o taktici, ili bar ne samo o tome. Govorim o onome što je Ivica Osim jednostavno saopštio: igrač mora znati zašto je na terenu. Trener će mu reći šta, on sam zna kako, saigrači će odrediti i gdje i šta i kada, ali zašto biti na tom strašnom mjestu, kadar stići i uteči, to igrač mora riješiti sam sa sobom, prije utakmice. To je prva odluka, slobodne volje. I zato “Milija ostani”.

Boris Knežević/Dan