Bez predaje: Zoranova svakodnevna borba sa MS-om

”Gledao sam tri predstave a nenadmašni Robert de Niro uselio je u moje srce tu ideju. Te noći sam i donio odluku – biću bokser!. Imao sam san da se pojavim u nekom velikom profesionalnom meču. Za nekog ko počinje u tim godinama i sa 195cm visine ima 77 kilograma, šanse su bile jedan naspram milijardu, ali to se i desilo”, počinje svoju priču Vujičić za Portal Analitika.

Bokserska karijera

On je objasnio da je u početku svoje karijere boksovao kao amater za sedam klubova iz SFRJ, a profesionalnim boksom se počeo baviti tek u 32. godini.

”Vratio sam se u Nikšić i iz jednog podruma, legendarne “desetke”, bez pravih sparing partnera i drugih uslova za trening, krčio put ka ostvarenju svog sna. Prvi meč protiv amaterskog prvaka Ukrajine u Nikšiću, drugi u Beogradu, treći u Beču, gdje sam najavljen Vujičić Montenegro, što je pisalo i na plakatima za meč. Pobijedio sam klasičnim nokautom i slobodno mogu reći da je to bio jedini meč za koji sam bio maksimalno spreman. Po povratku iz Beča prihvatio sam da boksujem sa Lajošem Erosom, koji je već bio poznat crnogorskoj bokserskoj publici. U karijeri je bio dva puta izazivač prvaka Evrope, a ja sam ga pobijedio oba puta i slobodno mogu reći, preko njega stigao do Klička”, kazao je Vujičić.

Prvi zdravstveni peh je imao pucanjem slijepog crijeva kada je kako nam je ispričao bio pod emotivnim stresom, međutim ni tada nije odustajao.

”To mi se desilo kada sam bio rangiran među najboljima u Evropi. Izašao sam iz bolnice 5. oktobra 1998. godine sa 84 kilograma a već 30. novembra sam boksovao jedan meč u Srbiji i tada je stigao poziv iz Kličkovog štaba. Samim pozivom da uđem u ring sa Vladimirom,koji je već odboksovao 26 mečeva kao profesionalac,ostvaren je moj san. Osjećaj je isti i tada i danas,srećan sam beskrajno što je tim mečom stavljen pečat na moj prepoznatljivi fanatizam,na moj život”, priča nam Vujičić.

Kličko kao protivnik i veliki prijatelj

U ringu Vujičić je poražen od Klička, ali bitnije od toga – stekao je čovjeka koji ne samo da će biti tu za njega već će mu biti najveći saborac u jednoj drugačijoj i težoj borbi – životnoj.

”Godine 2005. najveći neurolog Balkana dr Zvonimir Lević uspostavio mi je dijagnozu – bolujem od primarno progresivne multipla skleroze – užasna bolest koja uništava čovjeka, brzo ili sporije, bez nade. Dijagnozu sam prihvatio mirno, u stilu “uvijek može biti i gore”. Četiri godine kasnije Vladimir Kličko je imao neki prijem u Podgorici. Ja nijesam bio pozvan, ali mu je novinar Vijesti na konferenciji za štampu prenio pozdrave od mene. Insistirao je da se odmah čujemo telefonom. Tim pozivom legendarni Vladimir me vratio u život koji sam nekada živio. Rekao sam mu da su njegove pobjede moj najveći lijek, a on je uzvratio: “Ja sam tu za tebe!”. Pošto bolujem od primarno progresivne multipla skleroze, u mom žargonu “zbogom doviđenja” – nijesam imao pravo na Betaferon, koji je jedini lijek koji klasična medicina ima za MS”, priča Vujičić.

Vladimir mu kupovao ljekove

Vladimir mi je, dodaje on, tri godine kupovao taj veoma skupi lijek.

“Vidljivi efekat bio je nestanak trnjenja iz kičme, kad spustim glavu naprijed. Kad su prošle te tri godine, tokom kojih sam ja stalno vježbao najviše što mogu, napisao sam pismo zahvalnosti velikom šampionu. On me je pozvao da sa malim sinom Novom dođem na njegov sledeći meč. Poslije meča sat vremena smo bili jedini gosti u VIP sali Arene u Hamburgu, njega ,njegovog brata Vitalija i kompletnog štaba. Bio sam u nevjerici. Pozvao je svog portparola i rekao mu da svako moje obraćanje bude odmah prenešeno njemu. Kontaktirao sam preko štaba sa njim, uvijek bio srcem i dušom uz čovjeka koji mi je spasio i život i dušu. Svih ovih godina sam ga obavještavao o svojoj borbi detaljno,a on je uvijek imao vremena da odgovori”, priča Vujičić.

Iako je Kličko bio naklonjen našem borcu, bolest nažalost nije. Počela je borba sa vremenom, bolest se proširila na grlo – nije mogao izbaciti žvakaću gumu iz ustiju, glas je bio sve slabiji, motorika ruku i nogu devastirana.

”Saznao sam za protokol dr Coimbre o zaustavljanju MS-a megadozama vitamina D3 kasne 2015. godine. Tad je MS kod mene uveliko napredovao. Pogledao sam link – vitamin D i autoimune bolesti dr Coimbra u kome Brazilski profesor neurologije i subspecijalizant inetne medicine objašnjava da megadoza vitamina D3 zaustavlja multipleks sklerozu, psorijazu i druge autoimune bolesti za nekoliko mjeseci”, nastavlja svoju priču Zoran i podcrtava bitnu stavku – Vitamini zaustavljaju MS ali je ne liječe.

Vitaminima protiv teške bolesti: Preko informacija ovog brazilskog profesora njegova borba se nastavlja. Odmah je, kako nam je objasnio, naručio vitamine koji su potrebni i u početku pratio protokol.

”Uzimao sam ogromne količine vode i sa 95 kg dospio do 125 kg. Kada sam od Jeff Bowless-a, bivšeg boksera i najvećeg borca za istinu o vitaminu D dobio informaciju da vitamin K2 vraća kalcijum u kosti i da ne moram piti vode više od normalnog, počela je moja, slobodno mogu reći, naučna karijera. Išao sam sa dozom vitamina D3 preko svih svjetskih iskustava i stigao do milion IU jedinica vitamina D3, što je 10 puta više nego što dr Coimbra preporučuje i 1666 puta više nego što klasična medicina preporučuje. Problemi sa grlom su prestali jer su tek bili počeli. Uspostavio sam normalnu probavu, nalazi krvi su kao u najzdravijeg čovjeka, mogu da ustajem uz asistenciju sa strane. Da se našalim najveća zapisana doza koju je neko koristio prije mene je 280.000 IU. Na teritoriji bivše Jugoslavije, postao sam veoma drago lice za hiljade oboljelih jer sam otjerao strah od velikih doza vitamina D3. Sa mog kompjutera su poslate hiljade poruka, oboljeli su počeli da se realno bore sa MS-om”, govori Vujičić.

Istina o vitaminu D3

Naš borac tvrdi da vrh svjetske medicine tvrdoglavo odbija da upotrijebi istinu o vitaminu D.

”Ja sam pisao i na Facebook-u i u jednim novinama sljedeće: 100 godina se zna da na Ekvatoru nema MS-a. Magarcu Njaku, koji slobodno pase po crnogorskim brdima je jasno da je to zbog obilja vitamina D, samo vrhovima svjetske medicinske nauke to ništa ne znači. Devet od deset stanovnika Zemlje ima manjak vitamina D, što u kombinaciji sa emotivnim stresom može ishodovati MS-om ili nekom drugom autoimunom bolešću. Doktor Coimbra je kontaktirao sa mnom ali otkada sam mu rekao za vitamin K2 koji vraća kalcijum u kosti, a koji on ne pominje u protokolu, prekinuo je kontakt sa naučnikom samoliječiteljem, koji ima rezultate o kojima piše američka štampa. Dr Coimbra je rekao da njegov protokol medicina neće da prihvati radi prodaje preskupih lijekova koji pomoći ne mogu. Tužno je da u Crnoj Gori vitamin D može da se provjeri samo u KBC-u u Podgorici. Može i kod privatnika ali je skupo jako. U bolnici u Nikšiću nema reagenasa za PTH-a već pola godine, pa kako bih sprovodio dalja testiranja i dobijao nove rezultate moram da plaćam privatniku”, priča nam Vujičić.

Ovoj borbi naš borac objašnjava da mu je država pomogla koliko i svakom drugom građaninu, a da njegovu neprestanu borbu klasična medicina vidi kao poraz u startu.

“Moje liječenje i sve ostalo pomaže moj najveći prijatelj i više nego brat, Vladimir Kličko. Čitavo vrijeme moje borbe Vladimir je uz mene, a kada sam popio milion IU napisao je ”Be blessed my friend in your fighting against terrible deseases – Budi blagosloven moj brate u tvojoj borbi sa ovom užasnom bolešću”. Mislim da je lijek od MS-a, kad je vitamin D3 zaustavi, rad na drugom faktoru koji je ishoduje a to je psihički. U tome sam napravio veliki iskorak što je rezultiralo napretkom motorike ruku i nogu. Minimalna je ali idemo dalje. Preporučio bih zdravim ljudima 10000 IU dnevno jer je vitamin D oslonac imunog sistema a sa tom dozom svaka autoimuna bolest je spriječena. Osobe koje imaju jaku depresiju ili štitnu žlijezdu trebale bi provjeriti nivo vitamina D. Moj rat medicina klasična vidi kao poraz u startu,i još u nesrećnim školama uče mlade da nema lijeka od MS-a, niti se zna kako nastaje niti da li je nasljedna. Nasledan je manjak vitamina D, nastaje od manjka tog vitamina i emotivnog stresa, a zaustavljaju je megadoze vitamina D3. Kad je u pitanju nastavak mog liječenja ja još uvijek vjerujem u neki korak i veliki napredak motorike ruku,jer su me one izdale godinu dana prije vitamina D3”, objašnjava Vujičić.

Stimulans odnos građana Nikšića

U ovoj velikoj borbi mu, kaže, psihološki stimulans pruža fantastičan odnos Nikšićana prema njemu. Takođe ovaj borac nudi savjete a pomogao je desetinama osoba koje pate od psojiraze.

”Odnos građana Nikšića prema meni je fantastičan. Ljudi zaustavljaju auta i izlaze da me pozdrave. Zdravi se zahvaljuju na elanu koji im dajem za njihove životne izazove. To je veliki psihološki stimulans za mene i ovim putem se zahvaljujem građanima Nikšića na izuzetnoj pažnji kojom me obasipaju. Mladi su posebna priča. Žele čuti moju priču, prvenstveno o životu van bolesti. Savjetujem ih da uče, da se bave sportom, muzikom da vole i samo pozitivno misle. Nepresušno je to vrelo lijepe energije i treba društvo samo njima da se okrene kako bi oni ostvarili svoje snove. Pomogao sam i mnogima koji pate od psorijaze. To je takođe autoimuna bolest i za nekoliko mjeseci pacijenti je ili skroz eliminišu ili smanje znatno. Desetak oboljelih od psorijaze je uspjelo da se riješi tog problema, uz moju sugestiju. Pušači imaju manje šanse. Iako sam više ugrožen MS-om od onih koje sam savjetovao, ponosan sam i na sebe i na njih što sam im olakšao život. I dalje sam tu za njih,kao i do sada svo svoje iskustvo prenosim oboljelima besplatno. Na mom Facebook profilu postoji objava, recept za liječenje psorijaze”, priča Vujičić.

Za slučaj i neprestalnu borbu Zorana Vujičića zainteresovana je i američka štampa, koja je već više puta pisala o njemu. Jeff Bowless mu je obećao da će u njegovoj sljedećoj knjizi koju piše o vitaminu D3 imati posebno mjesto.

Knjiga je u izradi i za to je još uvijek rano, ali je sigurno da će Zoran Vujičić definitivno ostati upamćen kao jedan od najvećih boraca Crne Gore.

Kako u ringu tako i van njega.

Izvor: portalanalitika.me