Nada Simović od sportiste godine do najboljeg pedagoga fizičke kulture

Pravi mali podvig napravila je kao trener talentovane generacije rukometašica pomenute škole, koje su zauzele treće mjesto na državnom takmičenju krajem prethodne godine, ali i bile ekipne prvakinje u atletici za opštinu Nikšić.

”Velika mi je čast primiti priznanje za najboljeg pedagoga fizičke kulture u našem gradu za 2024. godinu. Znači mnogo kad se prepozna nesebičan rad, trud, stručnost…”, kaže za naš Portal Simović i naglašava da je riječ o priznanju svih koji su vjerovali u nju, podržavali je i inspirisali tokom profesionalnog puta.

Kada je riječ o mladim rukomešicama, Simović ima samo riječi hvale i vjeruje da mogu da grade uspješne profesionalne karijere.

”Riječ je jednoj sjajnoj generaciji djevojaka, koje su uz to dobre učenice, vaspitane, posvećene, odgovorne i uporne. Od njih devet, dvije se već izdvajaju po borbenosti, posvećenosti i umijeću u rukometnoj igri”, smatra ona i dodaje da prema vrhunskoj karijeri moraju da istraju pravim odnosom prema treninzima.

Put do bronzane medalje u državi nije bio lak u konkurenciji odličnih školskih ekipa, koje imaju mnogo veći broj učenika od škole u Ozrinićima sa tek oko 150 učenika.

”Bilo je zahtjevno i mnogo teško izboriti se za prvo mjesto na opštinskom nivou. Bio je to pravi rukometni spektakl na mečevima, naročito u finalu gdje smo savladale ekipu OŠ ”Ratko Žarić” 15:13”, navodi ona o turniru koji ih je odveo na finale državnog takmičenja.

Igralo se po sistemu dva puta po 10 minuta, a susret je obilježio preokret ekipe OŠ ”Radoje Čizmović”.

”Gubile smo 6:1, na poluvrijeme otišle sa tri gola zaostatka, 10:7. To je bio veliki zaostatak s obzirom na vremenski cajtnot. Borbenost ekipe na čelu sa Savićkom dovela je do preokreta’’, opisuje nam njihova mentorka i selektorka.

Malo je falilo, nastavlja, da se dođe do finala i sjajnijeg odličja, a o tome je odlučivala i sportska sreća.

”Na zavrsnom turniru u Pogorici izvlačeni su parovi. Da se igralo svako sa svakim, bolje bi prošli. Izgubili smo od ekipe sa Cetinja. Rezultat je do samog kraja bio neizvjestan. Igralo se gol za gol, dok dva minuta prije kraja, nijesmo promašili i to nas je koštalo finala”, objašnjava ona uz opasku da je meč za treće mjesto protekao bez većih poteškoća za ekipu iz Nikšića.

Nakon uspješne sportske karijere u džudou, koja je dostigla vrhunac na Mediteranskim igrama 1997. godine osvajanjem bronzane medalje i petog mjesta na Evropskom prvenstvu, Simović je ostala u sportu kroz rad u brojnim školama u Nikšiću i Podgorici.

”Bilo je vrijeme za novi list. Ali, jednom sportista, uvijek sportista. Kraj karijere u džudou, bio je samo uvod u dalju sportsku priču od samog zaposlenja u struci”, opisuje nam ova proslavljena sportistkinja novi početak, kojem se odmah posvetila.

Tokom 27 godina pedagoške radnog iskustva, kaže nam, imala je privilegiju da radi sa mnogo talentovanih mladih ljudi, među kojima su i upravo nagrađeni sportsiti.

”Njihova energija, posvećenost i ljubav prema sportu su ono što nas pedagoge motiviše da damo najbolje od sebe”, kaže za generaciju rukometašica koja se upisala u istoriju škole.

Perma njenim riječima, kod mladih u osnovno-školskom dobu, najbitnije je razviti ljubav prema sportu.

”U završnim razredima treba raditi na upornosti i disciplini. Ne slažem se sa pojedinim trenerima danas, koji ‘sagore’ djecu, praveći od njih velike šampione sa 12, 13 ili 14 godina. Preforsiraju ih i rano specijalizuju i te djece nema potom u seniorskoj konkurenciji, kada treba da daju najbolje rezultate”, njen je pedagoški stav, koji uspješno prenosi na mlade.

Simović ističe da se do sportskog uspjeha dolazi uz pomoć svih, te da iza svake medalje stoji timski duh.

”Želim se zahvaliti mojim kolegama, upravama škola, učenicima, roditeljima i svima koji su na bilo koji način bili dio ovog putovanja. Posebno bih se zahvalila sportistima, jer sam i sama nekada bila među njima, Ta iskustva su me naučila važnosti discipline, timskog rada i upornosti, vrijednosti koje danas prenosim svojim učenicima”, kaže nam ona posle još jednog sportsko-pedagoškog uspjeha u karijeri.