Nikšić kroz istoriju: Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog

Donošenjem tog plana udareni su temlji za izgradnju nove varoši a krenulo se od samoga trga i okolnih ulica. Sami radovi na izgradnji nove varoši odvijali su se željenom dinamikom tako da je Nikšić već na jesen 1883. godine izgledao drugačije. Dvije godine kasnije, 1. marta 1885. godine, po želji knjaza Nikole ovaj datum je određen za naseljavanje nove varoši i tog dana u Nikšiću je održano slavlje koje je trajalo cijeli dan i imalo svoj program. Proslava je započela crkvenim obredom, da bi zatim bila nastavljena narodnim zborom, defileom vojske i topovskim salvama. Dva mjeseca kasnije, knjaz Nikola je posjetio Nikšić kako bi obišao novu varoš i kako je bio zadovoljan rezultatima graditeljskog poduhvata tom prilikom je najavio izgradnju velike saborne crkve.

Samu odluku o tome da u Nikšiću podigne saborni hram donio je u svom ljetnjikovcu u Rijeci Crnojevića i da je posveti Svetom Vasiliju Ostroškom. Istovremeno je odlučio da ovaj hram bude podignut u znak sjećanja na Crnogorce i Hercegovce koji su svoj život dali u borbama za oslobođenje u periodu od 1875. do 1879. godine. Na vijest da će Nikšić dobiti saborni hram Nikšićani su izabrali 30 predstavnika i uputili se kod knjaza Nikole sa namjerom da mu izraze najveću zahvalnost pa je godinu dana kasnije, 1886. godine osnovana i posebna Komisija u kojoj su bili i guverner nahije vojvoda Šako Petrović i inžinjer Josip Slade.

Jedan od zadataka Komisije bio je i da odrede mjesto gdje će biti podignuta crkva a usvojen je predlog inžinjera Josipa Sladea da to bude Petrova glavica. Kao osnovni razlog zašto je izabrano baš ovo mjesto bio je dominantan položaj Petrove glavice u odnosu na okolinu kao i blizina groblja i crkve Svetog Petra i Pavla u njenom podnožju.

Marta 1888. godine otpočeli su radovi na samoj glavici. Kako je visina glavice bila 16 metara odlučeno je da se ona snizi za 3-4 metra i zaravni, kako bi se dobilo dovoljno prostora za izgradnju hrama. Međutim, nije prošlo mnogo i radovi su stali jer su nastupile nerodne godine i velika nemaština i glad u zemlji. Radovi su nastavljeni nekoliko godina kasnije kada je počela da pristiže pomoć iz Rusije, tačnije od ruskog cara i svetog Sinoda Ruske pravoslavne crkve. Po nalogu ruskog Sinoda avgusta 1891. godine došao je u Nikšić arhitekta Mihailo Mihailović Preobraženski da obiđe gradilište a sve kako bi na licu mjesta uzeo potrebne podatke za nacrt crkve. Tom prilikom je iz obližnjih kamenoloma, uzeo više vrsta različitog kamena kao uzorke i poslao ih u Rusiju. Stručnjaci su ispitali te uzorke i nakon toga je odabran kamen za samu izgradnju hrama.

Krajem 1892. godine arhitekta Preobraženski dostavio je projekat saborne crkve a već na proljeće 1893. godine počela su pripreme za gradnju. Vađen je i klesan odabrani kamen, koji su od kamenoloma do Petrove glavice, na rukama, prenosili pripadnici vojske. Radovima je rukovodio inžinjer Marko Đukanović koji je početkom 1895. godine obavijestio knjaza Nikolu, da gradnja hrama kasni, jer nije pripremljeno dovoljno dobro obrađenog kemena. Na knjažev zahtjev, glavni neimari: Miloš Lepetić i Tomo Geričić, su doveli vise kamenorezaca iz Boke, Korčule i Italije, kako bi se ubrzali radovi na pripremi kamena za izgradnju hrama.

Kralja Nikolu su radovi oko izgradnje sabornog hrama Svetog Vaslija Ostroškog inspirisali pa je tako napisao i pjesmu “Zdravica Onogoštu”.

Na razvale starog grada

Varoš osnovah ti,

Da ti u njoj trgovina

I božanstvo i rad cvati.

Samovolju, ćef, otmicu,

Zamjenih ti s pravicom;

A svezah te kolskim putem

S morem, s obalom, s Podgoricom

I hram ću ti sazidati

Poljepšaću ova polja…

Samo sreću Bože, daj nam –

Budućnost te čeka bolja…

Inače sam početak radova obilježen je velikom svečanošću 4. jula 1895. godine kada je na Petrovoj glavici održan veliki skup. Na njemu su pored knjaza Nikole prisustvovale mnoge političke ličnosti, princ Mirko, vojvoda Šako Petrović, vojvoda Petar Vukotić, vojvoda Božo Petrović, mitropolit Mitrofan i svještenstvo. Mitropolit Mitrofan je najprije osvještao prostor da bi nakon toga knjaz Nikola spustio kamen temeljac a sami čin polaganja kamena temeljca istovremeno je ispratila topovska paljba sa Bedema. Ostatak dana prošao je u prazničnoj atmosferi uz opšte narodno veselje. Dan kasnije otpočeli su sami radovi na izgradnji hrama. Na zadovoljstvo izvođača kao i samog knjaza Nikole, gradnja je brzo i dobro napredovala. Knjaz Nikola je zbog ovoga bio često u Nikšiću kako bi obišao gradilište na kojem bi nekada radilo i po 200 radnika. Svo to vrijeme knjaz Nikola je boravio u svom dvoru pod Trebjesom koji je izgrađen 1881. godine. 

Radovi na izgradnji odvijali su se od aprila do oktobra mjeseca dok bi za vrijeme zimskih mjeseci došlo do obustvaljanja radova. Za vrijeme trajanja radova na izgradnji crkve ni jedan radnik nije bio povrijeđen, i pored velikih opasnosti kojima su bili izloženi, naročito prilikom miniranja, dopremanja kamenih blokova i zidanja kupole i zvonika. Radovi su trajali do 10.08.1899. godine kada je dovršen i poslednji rad na hramu – zvonik. Nakon toga je ostalo da se dovrši i unutrašnjost hrama kao i da se nabave zvona. Zahvaljujući darodavcima crkva je u periodu do njenog svečanog osvećenja dostojno opremljena. 

Inače sama crkva je bila u to vrijeme najveća neimarska građevina na Balkanu a o tome o kakvom se objektu radilo govori i podatak da je knjaz Nikola pozvao u junu 1899. godine poznatog akademskog slikara Uroša Predića da oslika crkvu iznutra ali slikar se nije usudio da se primi toga posla jer bi za njega to bio “ogroman rad” pa je tako crkva ostala bez fresaka.

Poslednji posao na crkvi obavio je kamenorezac Stanko Lepetić koji je na pročelju iznad portala uklesao natpis:

“Ovaj sveti hram posvećen imenu Svetoga Vaslija Ostroškog Čudotvorca, a u spomen pravoslavnih crnogorskih i hercegovačkih ratnika, poginulih za vjeru i otadžbinu, podiže blagovjerni gospodar Nikola I Petrović Njegoš, knjaz crnogorski, ljeta 1895.”

Svečano osvećenje saborne crkve u Nikšiću, obavljeno je 15. avgusta 1900. godine i tom činu prisustvovali su knjaz Nikola sa sinom Mirkom, knez Petar Karađorđević, sa sinovima Đorđem i Aleksandrom, glavari crnogorski, ruski i grčki diplomatski predstavnici i italijanski izaslanik general Pedoti. “Glas Crnogorca” je objavio “da je svečanost uveličalo oko 12000 prisutnih iz Nikšića i okoline, Crne Gore, zagraničnih krajeva Hercegovine, Bosne i Novopazarskog sandžaka”.

Inače crkva je duga 33 metra, široka 23 metra i visoka 34 metra. Sada je pokrivena bakarnim krovom a nekada je bila pokrivena ciglama domaće proizvodnje, koje su bile velike i jake i u cementu složene. Zvonik je visok 14 metara, sa lica širok 5,30 metara a sa strane 3,60 metara. Na njemu se nalazi pozlaćeni krst visok 1,6 metara, a jabuka u obimu od 30 centimetara. Zvonik inače krase četiri otvora a na mjestu gdje se obično nalazi rozeta ugrađen je časovnik koji je 1929 .godine poklonio Pavle Pantelić, časovničar iz Zemuna. U zvoniku je postavljeno 5 zvona, koja su poklon kneza Petra Karađorđevića, kasnijeg kralja Srbije i njegove porodice. Ova zvona izlivena su u Italiji. Najveće od njih visoko je 1,15 metara, prečnika 1.22 i teško 1200 kg dok su ostala nešto manja.

Autor: Boško Roganović

Nastaviće se…