Nikšićki umjetnik Petar Delijević brendirao svoje crteže

Na ovu ideju došao je iz više razloga, a kako ističe, način na koji radi i izlaže nije klasičan i ne svodi se na izlaganje uramljenih formata i radova koji kasnije mogu eventualno da se prodaju i okače na zid.

“To je više neka vrsta prostorne instalacije u vidu tapeta kojim oblažem zidove galerije. Međutim na taj način i onemogućavam ljudima da kupe i imaju za sebe nešto od tih radova. Zatim sam i shvatio da bi takav tip crteža jednostavno dobro izgledao na majci jer je vrlo primjenjiv i iz ugla dizajna. Planiram da u budućnosti na samim izložbama u kojima budem učestvovao omogućim ljudima da mogu da kupe neke od radova na majicama. Intresantna mi je sama ideja da neko želi da nosi na sebi ono što vi radite i to je jedan vid satisfakcije za ono čime se bavite, i to je neka vrsta feedbacka “, objašnjava Petar.

Kako navodi, i u velikim muzejima širom svijeta uvjek postoji mogućnost da se kupi majca sa radovima velikih umjetnika kao suvenir.

“Uzbudljiva i sama ideja da se moj rad nalazi u nekom momentu na nekom mjestu dok ja o tom u tom trenutku nemam pojma, na taj način omogućujem svojim radovima stalnu komunikaciju sa potpuno nepoznatim posmatračima van galerijskog prostora”, kaže nikšićki umjetnik.

Iako je ova priča tek počela, Petar je zadvoljan interesovanjem i brojem ljudi koji žele da kupe majice koje kreira. Planira da konstantno proizvodi nove modele sa različitim printovima, dok će uskoro će biti pokrenut i zvanični sajt.

“Tu će biti postavljena galerija mojih crteža koje bi ljudi uvjek mogli da naruče na majicama nevezano za koju godinu i sezonu su rađeni. Ime brenda je trenutno označeno mojim inicijalima PD t-shirts, ali pošto i sam ne robujem imenima uopšte, kao ni imenima svojih radova moguće je da će se i ime brenda vremenom mijenjati”, kaže on.

Za njegove majice trenutno je više zainteresovana ženska populacija, jer je ,kako ističe, ženama mnogo bitnije šta će obući nego muškarcima.

“Ženske majce kao što sam i pretpostavio mnogo više prolaze, a Crnogorci nijesu zaintresovani za modu, pa ne znam, možda zato što su mnogo više zaintresovani za kladionicu na primjer” , pojašnjava Petar.

Delijević je 2008. godine  diplomirao na Fakultetu likovnih umjetnosti, odjsek grafika, u Beogradu, a kasnije je završio i master studije, smjer grafički dizajn na Fakultetu za umjetnost i dizajn. A Beograd mu je, kako kaže, pružio mnogo u smislu umjetničkog obrazovanja.

“Imao sam sreću da se u tom periodu dešavalo mnogo više stvari nego sto je danas slučaj kao sto su izložbe kako domaće tako i internacionalne. Jednom se čak desilo da je muzej Stedelijk iz Amsterdama poslao veliku postavku umjetničkih djela u muzeju Savremene umjetnosti u Beogradu na tri mjeseca i tako dalje. Boraviti u velikom gradu može biti jako 

korisno i značajno za nekog ko počinje da se bavi umjetnošću i ko je u fazi učenja jer se dešava stalna razmjena informacija kako među studentima tako i preko kulturnih sadržaja koje veliki gradovi nude”,  prisjeća se Delijević.

Još kao student imao je više grupnih izložbi u Beogradu kao i dvije samostalne, a kada se vratio u Crnu Goru imao je  dvije samostalne izložbe, jednu u Podgorici u galeriji Centra za savremenu umjetnosti, a poslednja je bila u Nikšiću. Izložbu u rodnom gradu doživio je kao najbolju do sada, od  izvedbe do odziva i reakcije publike. Na pitanje kakvo je stanje u kulturi u umjetnosti na ovim prostorima, i koliko je teško mladim umjetnicima da se predstave ili postignu nešto baveći se umjetnošću, kaže da mora dati odgovor koji u sebi sadrži suprotne stvari kad je u pitanju stanje u kulturi.

“Prvo sam mislio da se za kulturu u pravom smislu riječi, a pogotovo za likovnu umjetnost, zanima jako mali broj ljudi, da ljudi uopšte nemaju naviku da idu u galerije. Čak sam predviđao da će galerije u kojima sam izlagao na otvaranju biti poluprazne, međutim desilo se sasvim suprotno i to je nešto što me baš prijatno iznenadilo. Međutim, taj broj ljudi je i dalje jako mali iz razloga egzistencijalne prirode, kad ljudi teško žive onda jos teže pomišljaju na umjetnost u takvim okolnostima, a umjetnost je čak u mnogo razvijenijim zemljama luksuz”, jasan je Delijević.

Ipak, ono što je pozitivno je da mladim umjetnicima u Crnoj Gori, ako postignu neki  kvalitet u svom radu,  nije toliko teško da predstave svoj rad. Ukoliko sam rad dostigne određeni nivo kvaliteta on postaje značajan i za kolektivnu svijest i kao takav uvjek mora pronaći put do publike na ovaj ili na onaj način, prije ili kasnije,kaže on.

” I pored teškog stanja u kulturi galerije su otvorene za mlade koji imaju šta da pokazu, e sad pitanje je opet šta može time da se postigne osim same prezentacije svog rada i neke vrste pozicioniranja sebe samih na nekoj imaginarnoj umjetničkoj sceni”, zaključuje mladi kreativac.